29. kolovoza 1942. Vrgorac – zašto se u Jugoslaviji nije spominjao najveći četnički zločin nad Hrvatima u Dalmaciji?

Paljene su crkve, kuće i staje, a pored trudnica i staraca ubijena su i tri svećenika – fra Ladislav Ivanković (kozički župnik), don Ivan Čondić (rašćanski župnik) i don Josip Braenović (župnik Župe Biokovske)

Ovo je bio sigurno najkrvaviji dan u novijoj vrgoračkoj povijesti, ali i jedan od najbrutalnijih četničkih zločina tijekom Drugoga svjetskog rata, kojega se rodbina stradalih s posebnom tugom prisjeća, piše portal NAROD

Zločin su počinili četnici u suradnji s Talijanima, a komunističke vlasti su o zločinu šutjele ili čak pripisivale ustašama.

To je bio jedan od najkrvavijih dana u vrgoračkoj povijesti, kojega se rodbina stradalih prisjeća svake godine na komemoraciji s posebnom tugom i boli. Nema kuće od Dubrave do Rašćana koja taj dan nije bila zavijena u crno. Dugo se o ovom strašnom zločinu šutjelo za vrijeme bivše države.

„Nitko nije smio reći da su ovaj zločin počinili četnici, čak su pokušali iskriviti povijest ističući da su to učinili ustaše“ – rekao je na komemoraciji vrgoračkim žrtvama 2013. kozički župnik fra Marko Bitanga.

Za vrijeme četničkog pohoda 29. kolovoza 1942. godine tijekom završnih djelovanja u sklopu talijanske operacije Albia protiv biokovskih partizana u selima vrgoračkog kraja izvršen je veliki masakr nad civilima Hrvatima.

Tada je stradao 141 civil u zabiokovskim selima Rašćane, Kozica, Dragljane i Župa, a među njima su i tri katolička svećenika: kozički fra Ladislav Ivanković, rašćanski don Ivan Čondić i župski don Josip Braeonović.

Prema riječima preživjelih svjedoka, zločin su počinile postrojbe četnika pod zapovjedništvom majora Petra Bačevića koji je bio podređen četničkom štabu zloglasnog četničkog vojvode Draže Mihajlovića, a koje su Talijani doveli do Dubrave s 33 kamiona.

Izvještavajući o zločinima, četnički major Bačević je pisao Draži Mihajloviću da su četnici njegove “kaznene ekspedicije” izmedu Ljubuškog i Vrgovca “oderali živa tri katolička svećenika” i da su “ubijali sve muškarce od 15 godina na više”.

„Vratio sam se sa puta po Hercegovini. Četiri naša bataljona, oko 900 ljudi, krenuli su preko Ljubuškog, Imotskog i Podgore i izbili kod Makarske na more. Sedamnaest sela spaljeno, 900 ustaša ubijeno, nekoliko katoličkih sveštenika živo odrano. Prvi put posle sloma poboli srpsku zastavu u more i klicali kralju i Draži. Naši gubici minimalni.”, napisao je u svom izvješću četnički major.cetnici2 1024x705 - 29. kolovoza 1942. Vrgorac – zašto se u Jugoslaviji nije spominjao najveći četnički zločin nad Hrvatima u Dalmaciji?
 
Dobroslav Ravlić, kao dijete svjedočio je četničkome pokolju:
 
“Otac me držao u naručju, četnici su ga prvo svukli i misli li ga ubiti na sebi svojstven način, a onda je jedan povikao kad je mene vidio – pusti ga! Smilovali su mu se zbog mene, vjerojatno. Major Petar Bačević zapovijedao je s akcijom i bio na izravnoj vezi s Dražom Mihailovićem, a tada je u Kozici zapaljeno 397 kuća i staja, oko 85 posto objekata. No jugoslavenska propaganda plasirala je vijest kako su ovo napravile ustaše te da su među njima bile i ustaše iz Dusine, jednoga vrgoračkog sela. Taj mit dugo je živio, a tek se 90-ih godina počelo otvoreno pričati kako su ovo napravili četnici”, istaknuo je Ravlić
 
A kao odgovor na pitanje zašto se je o ovom užasnom zločinu nad Hrvatima Dalmacije šutjelo ili ga se čak htjelo pripisati Hrvatima (ustašama), nije potrebno nagađati.
 
Jugoslavija je u stvarnosti bila velikosrpska tvorevina, a glavni zločinci i nositelji te stigme trebali su biti Hrvati. Zbog toga su iz iste kuhinje plasirane vijesti o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu i pokolju nad Hrvatima u Vrgorcu.
 
Premda su žrtve bili Hrvati, čak i tada su krivci trebali biti – Hrvati.
 
Nije li slično i danas?

2 KOMENTARI

  1. 45 godina je službena politika vrgorca, ali i narod ovog kraja, plasirao “istinu” da je ovaj zločin napravio narod iz dusine – tzv. ustaše. Iako su znali pravu istinu nisu je smijeli reći jer su za laži obilno nagrađeni, svi su imali mirovinu pa čak i kućni ljubimci…..naravno, osim mirovine tu su bile i druge privilegije koje su obilato uživali, a i danas mnogi žive od tih zasluga….nikada nitko se nije izvinuo dusinjskom narodu za ove gnjusne optužbe iako je demokracija već tu evo tri desetljeća….hoće li se izvinit???? ne će!!! zato što oni i danas radije prihvaćaju istinu da su to uradili ustaše iz dusine nego njihova braća iz srpskog tabora….oni su uvjereni u tu tezu o ustašama iz dusine, jer zahvaljujući njima ta kamarila je uživala blagodeti onog sustava….vjerujem da moji dusinjari ne će zaboravit ove epitete koje su im udijelili kako službena vlast a tako i susjedi u vrijeme kada je biti iz dusine bilo itekako teško i svi su u to vrijeme pobjegli od dusine u svoje atare zbog straha te ostade dusina samo na selu stinjevac ….no danas opet prebjezi žele u dusinu i glasniji su od onih koji nisu napuštali svoje pragove ….preživjeli smo uz Božju pomoć i ponosno idemo dalje….jedna je Dusina!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here