Ovih blagdanskih dana slušamo o „Božićima“ i „Novim godinama“- u množini. Neki spominju „katolički“ i „pravoslavni“ Božić ili Novu godinu. Vjerujemo ja je riječ o neupućenosti i neinformiranosti o naravi tih blagdana i kalendarima koji određuju datume njihovih slavljenja.
Do kraja XVI. stoljeća već je bilo sasvim jasno da tada vrijedeći kalendar – Julijanski – nazvan po Juliju Cezaru, odstupa od astronomske godine. Uočeno je da prirodne pojave vezane za ciklus godišnjih doba započinju nešto ranije od tih doba zabilježenih u kalendaru. To je bio problem koji se već dugo zapažao. Vjerojatno stoljećima. Zbog toga je papa Grgur XIII. osnovao komisiju čiji je zadatak bio utvrditi točan položaj Zemlje u odnosu na sunce u određenim godišnjim dobima i danima (zemljina revolucija, astronomska godina). Jasno je da je za ljetnog solisticija dan trebao biti najdulji u odnosu na noć i Zemlja na točki putanje najbliže suncu itd… Računanja su pokazala da Julijanski kalendar za solarnom godinom kasni za 14 dana. Stoga je 1583. određeno da se u kalendaru preskoči 14 datuma kako bi se izjednačila kalendarska i astronomska godina. Tako je uveden Gregorijansko kalendar.
Zanimljivo je da su do danas sve zemlje svijeta u računanju građanske godine prešle na gregorijanski kalendar, računajući i one s nekršćanskom i nekatoličkom većinom. Razlog tome je matematička i astronomska točnost ovog kalendara, iako ni on nije sasvim točan.
Budući da se Crkva podijelila na Zapadnu (Katoličku) i Istočnu (pravoslavne), neke od pravoslavnih Crkava u računanju crkvene godine zadržale su Julijanski kalendar, držeći se tisućljetne tradicije (Ruska, Srpska, Makedonska Crkva, Jeruzalemski Patrijarhat…). Takav je stav pohvalan u odnosu na tradiciju i mnogi ga pravoslavni povezuju s vlastitim vjerskim i nacionalnim identitetom. Ipak, Julijanski se kalendar pokazao manjkavim u praktičnom smislu. Naime, vremenom je dominantniji Gregorijanski kalendar u društvu počeo dominirati, pa se Nova godina po ovom kalendaru ističe kao središnja. U odnosu na nju planiraju se proslave, dočeci, odmori, koncerti, skijanja, školski praznici… Tako je Nova godina po Julijanskom kalendaru ostala zasjenjena. Proslava Božića po Gregorijanskom kalendaru dobila je medijski i društveni primat čak i u zemljama koje nemaju veze s kršćanstvom. Osim toga, dva puta obilježavati svetkovinu Kristovog rođenja u razmaku od 14 dana pokazalo se teološki neopravdivim.
Drugi problem s kalendarima je datum proslave najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa. Od prvih kršćanskih vremena Uskrs pada u prvu nedjelju nakon prvog mladog mjeseca u proljeće (prvi mladi mjesec iza proljetnog suncostaja/ekvinocija). Zbog razlike od 14 dana, proljeće u Julijanskom kalendaru počinje 14 dana kasnije, iako je, astronomski, proljetni ekvinocij u isti dan (ne isti datum!) u oba kalendara. To Julijanski kalendar prisiljava da preskoči prvi proljetni mladi mjesec iza ekvinocija, i čeka sljedeći. Osim toga, Pravoslavne Crkve datum Uskrsa pomiču za tjedan dana kasnije ako u subotu pred Uskrs pada židovska Pasha. Zbog toga se događa da Uskrs po Julijanskom kalendaru zna pasti i više od mjesec dana iza Uskrsa po Gregorijanskom kalendaru, duboko u proljeće. Naravno, to dovodi do nesklada u vremenu Velikog posta (korizme), kao i slavljenju drugih blagdana čiji datum pada ovisno o Uskrsu (Pedesetnica/Duhovi). Ne treba ni spominjati i da zbog razlike od 14 dana svi nepomični blagdani po Julijanskom kalendaru padaju 14 dana kasnije.
Ova razlika i dva slavljenja Uskrsa (i drugih blagdana) unutar mjesec i pol također se pokazuje kao teološka besmislica. Zbog svega toga papa Frane je iznio ideju o pokušaju usklađivanja datuma Uskrsa između dvaju kalendara, kako bi razdijeljeni zapadni i istočni kršćani barem najveći kršćanski blagdan slavili isti dan. Za sada od tog prijedloga nije bilo ništa. Upravo su ove razlike dovele do podjela i raskola u nekim pravoslavnim Crkvama (Grčka!), a da ne govorimo o sablaznima svijetu i ismijavanjima kršćana koji se ne mogu dogovoriti niti o zajedničkom kalendaru i slavljenju najvećih blagdana.
U cijeloj priči postavlja se jasno pitanje – tko je u središtu svega; mi ili Bog?! Koga zapravo slavimo ?!
