FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (91) Dragan Čović i njegovi jataci nisu nezamjenjivi!

Uloga predstavnika Crkve Hrvata u BiH velika je kao i njihova šutnja o politici Jugoslavena Dragana Čovića i njegovih suradnika Vazduhoplovne industrije Soko Mostar

Nezamjenjivi HDZ ovci HDZ BiH, kao lideri Komunističke partije Jugoslavije bili su i onda nezamjenjivi. Nezamjenjivi su bili i kao lideri Udruženja Jugoslavenske demokratske inicijative, stranke Jugoslavena ekstremno lijevog usmjerenja. I drug Tito je bio nezamjenjiv, pošten, otac svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Danas 2018. godine imamo nezamjenjivog Jugoslavena Dragana Čovića, ćiriličara koji je svoj životni put obilježio  ekstremno lijevim svjetonazorom , komunističkom – jugoslavenskom ideologijom, poznavatelji Dragana Čovića tvrde da je vremenom toliko  otišao lijevo da je izbio desno u HDZ-u BiH. Da Dragan nije jedini mostarski  komunist utopist koji je završio u demokršćanskoj stranci pojasnili smo u prethodnom feljtonu broju feljtona. Birani kadrovi Komunističke partije, ekstremno lijevoga svjetonazora s pedigreom iz Vazduhoplovne industrije JNA – Soko Mostar, zauzeli su strateške pozicije HDZ BiH. Marko Perković Thompson skladao je poznatu pjesmu “E moj narode”, „Od vremena još od Krista nova lica, scena ista, vražije sile se trude da nas ne bude. Antikristi i masoni komunisti ovi , oni šire sotonske fraze da nas poraze…“ Jedna od sotonskih fraza je da je Dragan Čović nezamjenjiv u HDZ BiH. Premrežavanjem vitalnih institucija hrvatskog naroda u BiH, od strane predstavnika jugoslavenske kontraobavještajne službe, uz pomoć HDZ-a, svjedoci smo vremena da je predsjednik HDZ BiH bio poručnik JNA, Ante Jelavić, svjedoci smo da je ministar obrane Federacije BiH bio zastavnik JNA Miroslav Prce, svjedoci smo  i svjesni smo tamne strane HDZ BiH. Svjedoci smo i vremena komunizma,povijesnih previranja  protjerivanja Hrvata s svojih ognjišta, ubojstva hrvatskih emigranata po svijetu… svjesni smo, znamo, pamtimo i bilježimo počinjene zločine i neodgovornost komunista pred zakonom za počinjene zločine. Danas smo svjedoci da nam je nametnut Jugoslaven Dragan Čović kao kandidat za člana Predsjedništva BiH, čovjek koji je sudionik velikosrpske agresije, čovjek koji je s poručnikom JNA za vrijeme ratnih događanja s Heliodroma trgovao oružjem s neprijateljem Armijom BiH i VRS. Bolna je istina da Draganu danas podršku daju bezlični predstavnici udruga nastalih nakon Domovinskog rata. Bolna je istina da Jugoslavena Dragana  danas javno podržavaju zagrebački tajkuni kuponske privatizacije – povijesne pljačke državne imovine, gradonačelnici iz Remetinca. Komunisti su dominirali su za vrijeme komunizma, dominiraju i danas, zahvaljujući politici HDZ-a. Komunistička dominacija motivira svakog istinskog Hrvata da se bori protiv: sotona, masona, komunista, antikrista. Dragan Čović i njegovih pet suradnika: Stanko Čolak, Borjana Krišto, Vjekoslav Bevanda , Bariša Čolak, Miroslav Ćorić bili su tema prošloga feljtona. U ovom broju feljtona želimo prikazati tko su lideri HDZ-a, koji ćiriličara Dragana čine nezamjenjivim. Njihov komunistički ekstremno lijevi svjetonazor, komunistička  ideologija, obitelj s komunističkim pedigreom jamac je opstojnosti Dragana Čovića i javnih poduzeća kojima ne/zakonito upravljaju. HDZ BiH njima je sredstvo kako da dođu do cilja. Cilj im je odredila beogradska politika srpskog radikala Aleksandra Vučića. Oni već godinama na štetu hrvatskoga naroda u BiH sigurno idu prema svom cilju. Kolateralne žrtve njihove beogradske politike su Dragovoljci Domovinskog rata ,časnici-dočasnici i vojnici HVO-a, branitelji ,obitelji stradalnika Domovinskog rata, utemeljitelji HDZ-a. Svi oni koji su sudjelovali u obrani od Velikosrpske agresije. Svjedoci smo da su časnici HVO-a, kao i svi sudionici ratnih zbivanja su dobili optužbe da su sudionici ratnih zločina, udruženog zločinačkog poduhvata, zahvaljujući ne činjenju Dragana Čovića i njegovih suradnika, drugi kao utemeljitelji  su djelom kupljeni sinekurama – novcima javnih poduzeća, primjer utemeljitelja Vinko Zorić iz Gruda, koji je falsificirao životopis poručnika JNA, kako bi postao predsjednik HDZ-a. Sigurnosne službe bivšega komunističkog sustava (KOS-UDBA koji nisu nestali )  svojim kadrovima (involviranim u HDZ) i danas  omogućavaju da uvjere hrvatski narod preko medija da su nezamjenjivi, unatoč što godinama rade štetu i potiču   masovna iseljavanjima Hrvata iz BiH. Uloga predstavnika Crkve hrvata u BiH u velika je , kao i njihova šutnja o politici Jugoslavena Dragana Čovića i njegovih suradnika Vazduhoplovne industrije Soko Mostar.  Tko su novopečeni HDZ ovci suradnici Dragana Čovića iz Vazduhoplovne industrije JNA- Soko Mostar: Ante Vidačak, Mila Gadžić, Marinko Gilja, Jelka Miličević, Jozo Pavković, Mijo Krešić, Branko Kilobarić  … koja je njihova uloga u beogradskoj politici ćiriličara  Dragana Čovića?!

6.ANTE VIDAČAKvidacak - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (91) Dragan Čović i njegovi jataci nisu nezamjenjivi!

Ante Vidačak zvani Mistrija je nakon rasturanja i malverzacija u SOKO-lu prešao u političko-financijske vode pa je bio predsjednik Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije BiH, a u slobodno vrijeme je u tom razdoblju obavljao funkciju člana NO Direkcije za ceste FBiH. Pošto su u tijeku međunarodne istrage oko kriminala u Razvojnoj banci F BiH, očekuje se da će Mistrija dijeliti ćeliju sa bivšim direktorom Džaferovićem, jer je sav kriminal Džaferović radio uz suglasnost Vidačka kao predsjednika Nadzornog odbora. Također postoje transkripti iz kojih se vidi da je najveću kontrolu nad Džaferovićem  u to vrijeme imao Jugoslaven Dragan Čović i to preko Ante Vidačka.

Vidačak je najviše posvećen razvoju privatne firme “Promark” i Hotela “Mostar”, čiji je suvlasnik skupa s Draganom Čovićem koji je po saznanjima partner. Vidačak je klasičan primjer postratnog hercegovačkog mešetara i kriminalca koji je preko noći postao jedan od najimućnijih tajkuna. Slaba točka su mu dionice. Naime, Vidačak je strastveni zaljubljenik i kolekcionar dionica i to ne slučajno niza privatnih tvrtki nastalih nakon privatizacijske pljačke mostarskog “Sokola”. Pozicije koje uživa i višemilijunsko bogaćenje može zahvaliti Draganu Čoviću, koji je od njega stvorio hercegovačkog tajkuna, ali i jednog od svojih najodanijih pijuna u kadrovskoj križaljci poznatoj kao – imenovanje podobnih na funkcije radi potpune kontrole financijskih tijekova u Federaciji BiH. Ante Vidačak Mistrija ponosni je vlasnik dionica tvrtke “SOKO bravarsko-limarsko”, zatim firme “SOKO helikopteri”, čiji je direktor njegov rođak Zvonko Vidačak. U ovoj tvrtki dionice dijeli s Miroslavom Ćorićem Tokmakom s poznatim kodnim imenom Bilja i Valerijom Čuljak, koja je, što je zanimljivo, jedan od osnivača, tako stoji u mostarskom Registru pravnih osoba i Mistrijine privatne tvrtke “PROMARK”.Istina, uvidom u ovu dokumentaciju gospođa Čuljak nije i vlasnica, ali zato jesu Vidačkove kćeri i supruga. Naš izvor tvrdi da su, zapravo, stvarni vlasnici firme “PROMARK” uz Mistriju, Miroslav Čorić Tokmak i Jugoslaven Dragan Čović. Naš izvor tvrdi kako je dobit ostvarena i nikada prikazana u poslovanju Slobodne zone Hercegovina  investirana u opremanje očito, samo na papiru tvrtke “PROMARK”. Tvrtka se bavi planiranjem, konzaltingom i građenjem, a i ovdje se priprema revizija i istraga oko pranja poreza.

U Mostaru ne postoji ozbiljniji građevinski poduhvat, a da u građevinske poslove na bilo koji način nije uključena tvrtka “PROMARK”. Prvi ozbiljan posao bila je izgradnja mostarskog tržnog centra TUŠ. Ranije, zbog nemogućnosti izmjene vodnog kolektora, nitko nije mogao dobiti dozvolu za gradnju. Problem je riješio Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, koji je donio odluku o premještanju kolektora, a zemlju prodao Slovencima, opet sve po nalogu Jugoslovena Dragana Čovića. Postojao je samo jedan uvjet u ovoj priči, a to je da tvrtka “PROMARK” dobije posao, što se i dogodilo. Većinu glavnih radova na javnim institucijama u Mostaru izvodila je firma “PROMARK”. U osljednjih 15 godina obnavljala je zgradu Zavoda za zapošljavanje HNŽ tko zna koliko puta, a pisali smo u ranijim feljtonima da je na toj kamenoj zgradi sa zidovima promjera 6o cm postavljena i termo fasada koja je narušila vizualni identitet objekta. Međutim, najveći poduhvat koji namjerava završiti Ante Vidačak s  “Promarkom” je rušenje, a zatim izgradnja novog stadiona mostarskog Zrinjskog. U posljednje vrijeme osobito se zalaže za ti Miroslav Ćorić zvani Tokmak koji ima zadatak da smekša korumpiranog predsjednika HDZ županije hercegovačko-neretvanske i gradonačelnika Mostara Ljubu Bešlića koji koliko god bio odan stranci, uvijek traži dio kolača za sebe. Redakcija portala raspolaže insajderskim informacijama obitelji Bešlić kako trenutno grade obiteljski hotel u Zadru, o čemu ćemo nakon provjere informacija u nadležnim institucijama sačiniti reportažu s lica događaja. PROMARK u vlasništvu Mistrije i tajnih partnera Tokmaka i Jugoslovena, poznatog „junaka“ svih naših feljtona prošloga tjedna krenuo je u izgradnju manjeg tržnog centra preko puta zgrade središnjice HDZ BiH, gle li čuda na zemlji koja je bila vlasništvo bivšeg SOKO-la.

Uloga Ante Vidačka Mistrije u pljački Razvojne banke

Tužiteljstvo Kantona Sarajevo potvrdilo je optužnicu protiv Ramiza Džaferovića i ostalih zbog brutalnog kriminala počinjenog u Razvojnoj banci Federacije BiH. Iako se pljačka državnog novca iz ove banke mjeri u desetinama milijuna maraka, Džaferović je tada uz potporu federalnog premijera, SDA, BOSS-a, BPS-a,HDZ-a, SDU-a i Lijanovićevog Boljitka te pojedinih nezavisnih zastupnika Parlamenta Federacije BiH ostao na čelu banke iz koje je nastavio preusmjeravati novac na svoj i račune tvrtki koje mu je između ostalih dostavio i Jugoslaven Dragan Čović preko Ante Vidačka zvanog Mistrija. Međunarodnom istragom svaki dan se obruč sužava oko aktera kriminala razvojne banke. Slučaj “Razvojna banka” odavno je prestao biti problem i briga samo domaćih zvaničnika i medija. O razmjerima Džaferovićeve pljačke svjedočile su i strane diplomate stacionirane u Sarajevu. Jedan od njih, tadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Raffi Gregorian o Džaferovićevom kriminalu govorio je  za mnoge bosanskohercegovačke i strane  medijske kuće. Izvodi se zaključak da u ovakvoj pravno nesigurnoj državi nema tog kriminala koji državni aparat ne može pokriti ni amnestirati. Takav je slučaj i s Razvojnom bankom i zato je osobito važno da Džaferović i njegovi suradnici u kriminalu što prije završe iza rešetaka,a  jedan od onih koji bi s Džaferovićem morao podijeliti ćeliju ukoliko vjerujemo u minimum pravne države BiH, svakako je i Ante Vidačak Mistrija, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Razvojne banke.

Predmet Hotel-MOSTAR

Federalna vlada odlučila je raskinuti ugovor i obustaviti gradnju nove zgrade Vlade Federacije u Mostaru, te tražiti povrat sredstava. Pored sumnjive kupovine lokaliteta za izgradnju, formalni razlog je nemogućnost dobivanja urbanističke dozvole za izgradnju. Naime, prema zaključku Vlade Federacije BiH, ugovor se raskida jer Odjel za urbanizam Grada Mostara još uvijek nije izdao urbanističku suglasnost, iako mu je dostavljena sva potrebna dokumentacija, te pribavljeno mišljenje gradske komisije za davanje stručne ocjene na dostavljeni idejni projekt, kao i mišljenje Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH u vezi s izgradnjom heliodroma na krovu objekta.Time je višegodišnja trakavica oko kupovine zemljišta u Mostaru radi izgradnje nove zgrade Vlade Federacije došla kraju i mogla bi imati sudski epilog, obzirom da je Vlada zatražila od nadležnih institucija da utvrde je li u dosadašnjem procesu kupovine i priprema za izgradnju bilo elemenata kaznenog djela.    Lokalitet na kojem je zgrada trebala biti izgrađena, bivši hotel Hercegovina kupljen je u prosincu 2007. godine u sumnjivom aranžmanu bez raspisivanja tendera za tri milijuna konvertibilnih maraka, odlukom koju je potpisao tadašnji premijer Vlade Federacije BiH Nedžad Branković od tvrtke “Hotel Mostar”, većinskog vlasnika Ante Vidačka Mistrije, člana HDZ-a BiH.

Kako saznajemo tvrtka ”Hotel Mostar” formirana je par mjeseci prije sklapanja ugovora s Vladom, i to sa obiteljskom vlasničkom strukturom:

– Ante Vidačak 46%,

– Mirjana Vidačak 11%,

– Josip i Ana Vidačak 16%, te jedini suvlasnik ne Vidačak,

– Ilija Grbić sa nešto više od 9%.

Za sklapanje kupoprodajnog ugovora bio je ovlašten tadašnji direktor Zajedničkih službi Federacije BiH Haris Ihtijarević, dok je sam ugovor pripremljen u odvjetničkom uredu Bernardice Čović, supruge predsjednika HDZ-a BiH Jugoslovena iz naših feljtona Dragana Čovića. Naš izvor navodi kako su suvlasnici u tvrtki ”Hotel Mostar” bili i Dragan Čović i Miroslav Ćorić Tokmak, no da su istupili par dana prije potpisivanja ugovora s Vladom, primivši 500 000 KM za svoje udjele. Redakcija portala www.mega-media.hr izražava sumnju da su i Miroslav Ćorić zvani tokmak kodnoga imena Bilja zajedno s Jugoslovenom i danas tajni partneri u ovoj tvrtki.  

Neriješeni imovinsko-pravni odnosi

Rušenjem ostataka hotela Hercegovina, počela je priprema terena za početak građevinskih radova na zgradi Vlade Federacije u Mostaru koja je trebala riješiti stambeni problem federalnih ministarstva koja rade u privatnim objektima za čiji najam Federacija godišnje izdvaja skoro milijunkonvertibilnih maraka. Ipak, nakon što se teren raščistio, sve je stalo. Šefica odjela za građevinske poslove Službe za zajedničke poslove VladeFederacije BiH Danica Petrović priznala kako urbanističke dozvole za Vladin poduhvat nema:

”Služba za zajedničke poslove upućivala je niz urgencija gradu Mostaru. Mi još uvijek od njih nismo dobili zvanični pisani akt.”

Razlog su neriješeni imovinskopravni odnosi zbog kojih ne može biti izdana urbanistička dozvola. Načelnica odjela za urbanizam Gradske uprave Mostara, Marina Deronjić, potvrdila je kako proces izdavanja urbanističke dozvole još traje, obzirom da ima više zainteresiranih strana u postupku:

”S obzirom da se u postupku pojavljuju određene osobe koje smatraju da trebaju biti uključene u postupak, odjel za urbanizam je pozivao te osobe i taj postupak je još uvijek u tijeku”.
Između ostalog, zainteresirana strana je obitelj Miloš čija je kuća neposredno pored lokaliteta na kojem se trebala graditi 17 milijuna maraka vrijedna šestokatna zgrada s 10 tisuća četvornih metaraprostora Federalne Vlade. Također postoje potraživanja stanarskog prava na dva stana koja su prije rata bila u sklopu zgrade na čijem se mjestu trebao graditi novi mostarski dom za Vladu Federacije BiH. Neriješena potraživanja i nesređeni imovinski odnosi jasno govore protiv Ante Vidačka Mistrije, koji je ugovorom jamčio kako je jedini vlasnik spornog objekta, radi čega mu je iz kase poreskih obveznika bilo je isplaćeno tri milijuna konvertibilnih maraka. Iako je izradio lažnu dokumentaciju, sklopio ugovor, dobio novce iz proračuna Ante Vidačak Mistrija do današnjeg dana te novce nije vratio u proračun.

Također je provjereno da je Ante Vidačak u rušenje i izgradnju Hotela Mostar uložio oko 30 milijuna konvertibilnih maraka, a podigao je mnogo manje kredita. Redakcija portala ima indicije kako je taj ostatak novca ukradenog iz SOKO-lovih poduzeća koje je privatizirala družina Jugoslovena i KOS-ovaca. On se često žali kako je podigao kredit s mjesečnim anuitetom od 70 tisuća konvertibilnihmaraka, ali mu to služi samo kao alibi.

Poznato je kako trenutno Ante Vidačak u hotelu Mostar krade struju, naime uplatio je mnogostruko manju snagu nego je to propisano za velikog potrošača, a sve to mu omogućuju Marinko Gilja i stari udbaš Ilija Đolo koji su napozicijama generalnog i izvršnog direktora u JP EP HZ HB.  Za Antu Vidačka Mistriju stvarno nema smisla više nabrajati što je sve ukrao od Hrvata već je potrebno iskupiti i predati tužiteljstvu svu dokumentaciju koju posjeduje redakcija našeg portala pa neka se Mistrija konačno nađe na sudu i netreba ga žaliti, jer niti on niti ostali Jugoslovenovi pijuni nikad nisu ni bili Hrvati osim u momentima kad im je to financijski bilo isplativo. Prema informacijama s kojima raspolaže redakcija portala www.mega-media.hr predmeti prijevare i pljačke od strane Ante Vidačka Mistrije  dobiti će sudski epilog.

7.MILA GADŽIĆmila g - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (91) Dragan Čović i njegovi jataci nisu nezamjenjivi!

Mila Gadžić, kao direktorica županijske Agencije za privatizaciju, bila je ta koja je odobrila plan privatizacije Sokola. Počelo je drastičnim smanjenjem državnog kapitala. Onda su dokapitalizirani SOKO Air, SOKO Euro Bus, SOKO održavanje, SOKO ventilatori, SOKO specijalna oprema… Usporedo s dokapitalizacijom osnivane su nove tvrtke. Preostali pogoni Sokola kasnije će biti prodati u maloj privatizaciji, kada nastaju još četiri poduzeća, kasnije objedinjena u SOKO Group.U vrijeme Mile Gadžić pričali smo o maloj privatizaciji. O Mili Gadžić su priče ispričane i sve se zna. Ona je bila direktorica Agencije, pa je nagrađena ministarskim mjestom u vijeću ministara BiH, za slučaj SOKO”, kaže Miroslav Ćorić Tokmak.Najveći ulagač u SOKO Group bila je tvrtka Euro Consalting, čija je direktorica i suvlasnica bila Valerija Čuljak, tetka Bernardice Čović, supruge Dragana Čovića. Drugi većinski vlasnik bio je  pokojni Dragan Gadžić, brat Mile Gadžić i nekadašnji direktor Sajma gospodarstva.

Do 90-tih godina bila asistent na Ekonomskom fakultetu u Mostaru (Univerzitet Džemal Bijedić), na predmetu POLITIČKA EKONOMIJA ( ovdje ispekla Jugoslovenski ekonomski i priležnički zanat).

-od 1999. do 2003. direktorica Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanske županije;

-od siječnja do kolovoza 2003. ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću BiH;

-u kolovozu 2003. imenovana je za za članicu Upravnog vijeća Centralne banke BiH;

-od srpnja 2006. članica Nadzornog odbora Investicijske banke Federacije BiH.

Pred Županijskim sudom u Mostaru 2009. godine počelo je suđenje Valeriji Čuljak, Branku Kolobariću i Miloj Gadžić. Županijsko Tužiteljstvo teretilo ih je za gospodarski kriminal, nezakonitu privatizaciju dijela poduzeća Soko d.d. Mostar te protuzakonito stjecanje imovinske koristi. Suđenje je trebalo početi i za četvrtog optuženog, Josipa Gojaka. Gojak je suđenje izbjegao prebjegom u susjednu Republiku Hrvatsku 2008. godine te je izvan domašaja suda i umro. 

U prilogu  donosimo sadržaj kaznene prijave Tužiteljstva HNŽ-a – za što se tereti Josip Gojak, Branko Kolobarić, Jelka Miličević, Mila Gadžić, Maid Ljubović, Valerija Čuljak, Filip Andrić, Ivica Galić, Zdenka Đinkić i Tihana Bevanda.

Josip Gojak, Branko Kolobarić  i Jelka Miličević (današnja ministrica financija u vladi Federacije BiH),  su u svojstvu članova Povjerenstva za procjenu vrijednosti imovine poduzeća SOKO, koja se privatizirala u postupku male privatizacije, a koja je formirana Odlukom Upravnog odbora SOKO D.D. Mostar, od 12. travnja 1999. terete se da su zloupotrijebili položaj i ovlaštenja, čime su nanijeli štetu od 795. 000 KM.

Imidž Tvornice SOKO, u kojoj su se proizvodili zrakoplovi zavidne kvalitete, bila je ponos Jugoslavije. Primjera radi, samo tijekom 1958. godine uspješno je proizvedena i isporučena serija od 35 zrakoplova, sljedeće godine isporučen je još 31 zrakoplov 522 na kojem se vršila borbena obuka i školovanje i na kraju do 1961. godine još 44. Tvornica SOKO je svoj prvi serijski zrakoplov proizvela u 110 primjeraka zrakoplova 522 koji je bio cijelosti metalne konstrukcije, plus dva prototipa. I za vrijeme Herceg Bosne u Sokolu se planiralo s proizvodnjom bespilotnih letjelica malog dometa, vršili su se izračuni i nabavke. No, sve je ostalo samo na planiranju.Trojka se tereti da je izvršila procjenu vrijednosti „objekta u izgradnji“, stupnja završenosti 15 posto, površine 4 500 četvornih metara, jedinične cijene 170 DM/po četvornom metru, na iznos od 765 000 KM, što je ujedno bila i početna cijena prijavljena u prospektu tendera za prodaju putem male privatizacije, a da o izvršenoj procjeni nisu sačinili zapisnik, što ne odgovara stupnju završenosti objekta od 20 posto, površini objekta od 6 000 metara četvornih i jediničnoj cijeni od 1 300 KM/po četvornom metru i ukupnoj vrijednosti od 1 560 000 KM, koje je naveo generalni direktor SOKO D.D. Mostar, Dragan Čović u svojim dopisima od veljače 1992. godine, u kojima Carinskoj upravi nudi na prodaju navedeni objekt u izgradnji.

Također, kako stoji u kaznenoj prijati Tužiteljstva HNŽ, navedena vrijednost i stupanj gotovosti ne odgovaraju stupnju gotovosti i cijeni objekta u trenutku prodaje – 1100 KM/po metru četvornom, a koji se navode u Ugovoru o kupoprodaji poslovnog objekta zaključenog 11. prosinca 2000. godine zaključenog između „EURO CONSULTING“ d.o.o. Mostar, kao prodavatelj, zastupan po opunomoćeniku Anti Vidačku, direktoru Slobodne zone „Hercegovina“ d.o.o. Mostar i Ministarstva financija Federacije BiH, Carinska uprava Sarajevo kao kupca.

Nadalje, Mila Gadžić , kao tadašnja direktorica (danas Dekanica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i Čovićeva miljenica) i Maid Ljubović, kao tadašnji zamjenik direktora Agencije za privatizaciju HNŽ-a terete se za namjerno propuštanje dužnosti nadzora, čime su postupili nesavjesno u vršenju dužnosti, time prouzročivši štetu poduzeću SOKO d.d. Mostar u iznosu od 795 000 KM. Oni se terete da su, u javnom pozivu, za „objekt u izgradnji“ objavili početnu cijenu od 750.000 KM bez navođenja podataka o površini objekta.Navedeno je da se radi o objektu s 15-postotnom dovršenošću, a ne 20-postotnom, koje je naveo tadašnji direktor Sokola u svojim dopisima Carinskoj upravi gdje istoimeni objekt nudi na prodaju. Omogućivši Valeriji Čuljak, tadašnjoj direktorici poduzeća „EURO CONSULTING“ njegovu kupnju iako su znali da nisu ispoštivane obveze preuzete tenderskom kupnjom kojim se kupac obvezao na ulaganja u visini od 500 000 KM i zapošljavanje još deset radnika, obvezi koju je „EURO CONSULTING“ preuzeo i time takvom ponudom dobio 650 bodova, odnosno, 65 posto od tražene vrijednosti, te izabran za najpovoljnijeg ponuđača.

Certifikatima plaćeno 325 000 KM

Valerija Čuljak( tetka supruge Dragana Čovića, Bernadice), kao vlasnica i direktorica poduzeća „EURO CONSULTING“ d.o.o. Mostar tereti se za nezakonito stjecanje imovinske koristi, davanje neistinitih podataka kako bi od tvrtke SOKO kupila sporni objekt u izgradnji. Čuljak je isti kupila za pola milijuna KM, u gotovini je platila 175 000 KM, a u certifikatima čak 325 000 KM. Ovime je preuzela i obvezu ulaganja u objekt, u vrijednosti od pola milijuna KM i zapošljavanje 10 radnika, sve u roku od 24 mjeseca.Međutim, Valerija Čuljak kao kupac nije ispunila svoje obveze, a taj isti objekt za nešto više od sedam mjeseci, prodala je Carinskoj upravi Sarajevo, putem svog opunomoćenika ponovno Ante Vidačka i to za 990 000 KM, time ponovno pretvarajući privatno vlasništvo u državno.

Prodajom objekta Čuljak je profitirala „čistih“ 400 000 KM, ne uzimajući u obzir tadašnje prilike i činjenice kako su se kupovali i prodavali certifikati i po kojoj vrijednosti što dodatno uvećava dobit. Treba podsjetiti da je Čuljak, kao direktorica „EURO CONSULTING-a“, s tadašnjim direktorom JP HPT Mostar, Marinkom Giljom, potpisala Ugovor o poslovnoj suradnji prema kojem joj je za usluge savjetovanja u svezi poslovanjem i upravljanjem, mjesečno isplaćivano 15 000 KM, do svakog 10. u mjesecu.Ugovor je potpisan u svibnju 1999. i vrijedio je jednu godinu. Prema istom, Čuljak je za svoje konzultantske usluge(koje nikad nije ni radila već je novce predavala svom zetu Draganu Čoviću) prema JP HPT Mostar  zaradila  180 000 KM.  

Oštećen i proračun F BiH

Filip Andrić se tereti da je kao, direktor Federalne Carinske uprave Sarajevo, zloupotrijebio položaj i ovlaštenja, a u svezi nenamjenskog trošenja proračunskih sredstava, pribavivši imovinsku korist društvu „EURO CONSULTING“  d.o.o. Mostar u ukupnom iznosu od 639.839,14 KM čime je, ujedno, oštetio i proračun Federacije BiH u kome nisu bila predviđena sredstva za te namjene.

Također, iz sredstava carinskog evidentiranja nije se moglo izvršiti plaćanje jer je Carinarnica bila obvezna uplatiti prikupljena sredstva na račun javnih prihoda proračuna Federacije BiH.

Osmoprijavljeni Ivica Galić(danas umirovljenik, a jedno vrijeme koordinator za prijevare i krađe u Aluminjskom kombinatu,a 2002. godine kao tadašnji šef carinarnice u Mostaru pomogao da Mesna Industrija Lijanovići prevari Državu za samo 33.000.000,00 KM i tada je bio Lijanovićev kadar), kao upravitelj Carinarnice Mostar i devetoprijavljena Zdenka Đinkić, kao ovlaštena osoba za raspolaganje novčanim sredstvima na evidentnom računu Carinarnice Mostar kod Hercegovačke banke d.d. Mostar, te desetoprijavljena Tihana Bevanda kao osoba ovlaštena za raspolaganje novčanim sredstvima na računu Carinarnice Mostar kod Hercegovačke banke, terete se za zlouporabu položaja i ovlaštenja te omogućavanja imovinske koristi društvu „EURO CONSULTING“ d.o.o. Mostar u ukupnom iznosu od 639.839,14 KM.

Prijavljeni su izvršili prijenos sredstava, iako su znali da se sredstva s računa carinarnice moraju svakodnevno u cijelosti uplatiti na račune javnih prihoda proračuna Federacije BiH u poslovnim bankama.

Optužnicu na Županijskom sudu u Mostaru, zastupala je traljavo i vjerojatno namjerno neodgovorno tadašnja županijska tužiteljice Irena Drinovackoja je nakon čega obiteljski dobiva posao u pogađate JP Elektroprivredi HZ HB. Prema toj optužnici,Branko  Kolobarić, tadašnji direktor poduzeća „Primus AD“, i Valerija Čuljak, vlasnica „Euro Consultinga“, nezakonito su od 1999. do 2001. godine stekli imovinsku korist od 199.000 KM i protupravno stekli vlasništvo nad objektima „Anex uredski prostori i radionica“ i „Objekt u izgradnji“, koji su bili u postupku male privatizacije.

‘SOKO’ nekada zapošljavao 6 000 radnika, danas ?

Sindikati ‘Sokola’ iznijeli su podatak da je do 2003. godine, u maloj privatizaciji, 19 osoba kupilo 33 posto tvrtke, uz obvezu zapošljavanja novih 138 radnika i ulaganja oko 1,5 milijuna KM. No, sve je ostalo samo još jedna od brojnih neizvršenih obveza u privatizacijskom procesu prema kojima je Agencija za privatizaciju HNŽ-a  zatvarala oči.

Prema provjerenim informacijama tužiteljica Irena Drinovac, je po nalogu traljavo vodila po nagovoru Čovićeve ekipe koja je obuhvaćena ovom optužnicom, a posebno pod nadzorom Branka Kolobarića, usporavala i remetila rad suda u ovom predmetu, pa je za nagradu preko Matana Žarića zaposlena u Elektroprivredu HZ HB Mostar, a u Elektroprivredi svjedoče zaposlenici tužiteljica Irena iz područja prava zna samo reći „DEFAKTO i DE IURE“. Kad ju pozovu na sud da dadne izjavu zbog ovog ometanja i traljavog prikupljanja dokaza morati će reći i puno više.

Što se tiče Mile Gadžić, ista je pokazala da je za vrijeme Jugoslavije odlično izučila zanat krađe hrvatskog novca i da je uopće nije sramota što je tako pokrala hrvatske tvrtke i mnoge Hrvate ostavila bez posla. Mila Gadžić se jedno vrijeme potpuno povlači i čeka spasitelja te biva po nalogu Jugoslovena ustoličena za dekanicu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Čović je Miloj Gadžić prvi test dao na SOKO-lu i tu Mila polaže sa 100% uspjehom, te od tada počinje munjeviti uspon PLISNAVICE. Istražiteljima nije jasno kako Mila Gadžić nakon svih kriminalno-zločinačkih poslova koje je odradila za ćiriličara Dragana Čovića, ima obraza pogledati svojim studentima u oči, jer kako Mila može pokazati i naučiti studente kako se radi profesionalno i sukladno zakonskim propisima, kad ona nema iskustva u takvom zakonitom radu, možemo zamisliti što će se desiti s Bosnom i Hercegovinom ako studenti prihvate metode rada Mile Gadžić.

Redakcija portala www.mega-media.hr drži kako će vrlo brzo doći do prekida vladavine Juugoslovena Čovića, što bi bio spas za hrvatske gospodarstvenike i politiku Hrvata u Bosni i Hercegovini. Kako smo informirani, u Bosnu i Hercegovinu već neko vrijeme „češljaju“ međunarodni istražitelji zaduženi za istrage o korupciji, a prema insajderskim inofrmacijama timova istražitelja prvi od predmeta nosi ime “DRAGAN ČOVIĆ I SURADNICI “, kojim su obuhvaćeni svi Čovićevi suradnici od SOKO-la, MONDA, HPT-a, ELEKTROPRIVREDE do Hotela MOSTAR. Zato smo se i odlučili obraditi suradnike Jugoslovena iz naših feljtona te ćemo sa svom validnom dokumentacijom i informacijama biti na usluzi međunarodnim istražiteljima kad već institucije koje su za to zadužene ne rade svoj posao.

Istražitelji su već prikupili ogromne količine materijala sve do u detalje, a pravnu podlogu za ponovno pokretanje sudskih sporova, imaju u novijim kriminalnim radnjama , a posebno se pripremaju i analiziraju izvješća istražnih institucija koja su predavana u Tužiteljstva pod kontrolom Čovića i Čolaka, a tužiteljiIrena Drinovac i Vesna Ćavar nisu na temelju tih izvješća o kriminalu pokretali postupke, već su ta izvješća sakrivali i prijave podnosili po nebitnim stvarima, kako bi odradili statistiku rada tužiteljstva. Tu su napravili problem Čovićevoj zločinačkoj grupaciji, jer sad sa stvorila pravna mogućnost obnove svih predmeta, jer su se pronašli „nestali dokazni materijali“ i sve što su tužitelji prije izbjegli. Sad će to biti novi dokazni materijal za sudove i nove činjenice, jer prije nije bio ni dostavljeni sudu te se time stvorio temelj za ponovno pokretanje sudskih postupaka.

Ovdje moramo napomenuti kako Dragan Čović ima tim od četiriodvjetnika, koji ga već dugi niz godina pravno prate, koji su ispekli zanat za vrijeme Jugoslavije, ili su ga nasljedili kroz obitelj, ali držimo da su i njihove licence u opasnosti, jer koliko smo upoznati, ti odvjetnici su u svome radu pokazali kako ne poštuju zakon i odvjetnički kodeks. Neka se dobro zamisle kad im bude ponuđena Čovićeva obrana na sudu, da nebi slučajno i oni došli na istu klupu s njim.

Iz priopćenja biskupa Bosne i Hercegovine uočljivo je kako se i oni u nedjeljnom priopćenju ograđuju od Jugoslavena Dragana Čovića i njegove zločinačke organizacije, jer je valjda konačno i njima postalo jasno što je i tko je ćiriličar. Portal www.mega-media.hr posjeduje velike količine materijala o Čovićevu Jugoslavenstvu, nacionalnoj izdaji, kriminalu, ratnom i poratnom profiterstvu, korupciji, anti-Hrvatskom djelovanju.

8.MARINKO  GILJA gilja - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (91) Dragan Čović i njegovi jataci nisu nezamjenjivi!

Za vrijeme dok je obnašao dužnost Generalnog direktora  HPT d.d. Mostar konstantno je oštećivao proračun i tvrtku na više načina. Jedan od načina koji je konstantno provodio je taj da je velikom broju pravnih i fizičkih osoba omogućio da kradu od HPT-a na način da istima nikada nije ispostavio fakture za utrošene telefonskeimpulse i ostale pružene usluge. Ilegalno im je davao priključke i kao pretplatnicima upućivao krive(umanjene) iznose za platiti.Drugi način na koji je Marinko Gilja vršio kriminal jesu problemi vezani za protuzakonite isplate kao što su prikrivene donacije i darovi, dodjele milijunskih poslova bez zakonski provedenih tendera i isplate po tim poslovima iako nikad nisu završeni, a dešavalo se da se za isti posao plati i po više puta ( jedna od faktura koja plaćena dva puta je i ona od cca.6.900.000,00 KM), primanje prekomjernog broja novozaposlenih uz uzimanje mita u visini od 10.000,00 do 20.000,00 KM za dobivanje posla po jednom djelatniku, pa kad se zbroji koliko je novouposlenih bilo zadesetogodišnjeg mandata Marinka Gilje možemo samo slutiti koliko novaca je isti uzeo samo po ovom malom dijelu poslova, a nezakonite tendere da i ne spominjemo, pa odlaske na koridu u Španjoskoj na koje je jednokratno trošio po 100.000,00 KM, pa  za nabavku 500 telefonskih govornica (da su raspoređivane svaku općini gdje pokriva HPT zapalo bi po 20 govornica) od kojih većina nikad nije postavljena, a plaćane su po 2000,00 KM, ukupno 2.000.000,00 KM), konstantna nabavka mobilnih telefona na godišnjoj razini po cca 10.000.000,00 KM što znači za 10 godina Giljine vladavine cca 100.000.000,00 KM, pa kad se uzme u obzir da je Gilja u pravilu od svakog posla uzimao 10% znači da je samo na mobilnim telefonima zaradio 10.000.000,00 KM, ali većinu toga je morao dijeliti sa tadašnjim predsjednikom Upravnog Odbora Jugoslavenom Draganom Čovićem koji je u to vrijeme bio prvi nadređeni Marinku Gilji. Veliki kriminal je rađen u dijelu građevinskih radova, gdje se također redovito preskakala zakonska procedura ja raspisivanja tendera za javnu nabavku, a ovdje je uvijek po Giljini pravilu poslove dobivala tvrtka A3 iz Širokog. Upravni Odbor HPT-a na čelu sa Draganom Čovićem dao je Marinku Gilji nenormalne i protuzakonite ovlasti u dijelu koji se odnosi za opterećenje imovine firme na način da je Gilja mogao samostalno bez ičije prethodne suglasnosti opteretiti firmu HPT na iznos više od 15% od knjigovodstvene vrijednosti poduzeća HPT, a kad se uzme u obzir da je tada vrijednost HPT iznosila cca 230.000.000,00 KM, znači da je Gilja mogao sam zadužiti HPT u visini od cca 33.000.000,00 KM i sam odlučivati što će s tim dugom, a možemo zamisliti šta je radio s tim ovlastima. Sigurno je kako nikad nije pomogao obiteljima stradalnika rata. Gilja je išao do te mjere da je zabranio Odboru za Reviziju da uopće provjerava zakonitost rada poduzeća i taj odbor je sveo na margine, a tadašnjeg šefa TKC-a Marija Oreča je postavio za šefa unutarnje kontrole pa od tada nitko nije kažnjen za kriminal, jer je Oreč bio glavni Giljin pokrivač kriminalnih radnji.

Tijekom mandata Marinka Gilje jedna osoba uposlenik HPT-a je predložila da HPT uvede brojeve telefona koje će građani pozivati kako bi dobili informacije kao što su horoskop,rezultatu utrka, itd, ali rukovodstvo HPT-a na čelu sa Giljom je to odbilo, pa je ta osoba sama organizirala takvu firmu i potpisala ugovor sa HPT-om. Nakon što je ta firma počele vrhunski raditi i ispostavila velike fakture za naplatiti,Marinko Gilja je zabranio isplatu i ucijenio tu osobu kako mora njemu Marinku Gilji dati procenat od 25% u firmi, a za uzvrat Gilja neće nikom drugom dozvoliti potpis takvog ugovora HPT, znači omogućiti će protuzakoniti monopol toj firmi. Nakon ovoga ta osoba je pristala i Gilja je redovno dobiva svoj dio od 25% i udjele u poduzeću koje je stavio na drugu osobu, a ime tog poduzeća je MARTY d.o.o.

Marinko Gilja je u veljači 2001.godine neposredno prije smjene Vlade Federacije BiH sa sveučilištem u Mostaru sklopio 5-godišnji ugovor po kome mjesčno HPT treba plaćati 400.000,00 KM Sveučilištu u Mostaru na ime „nekakvih usluga“, a nitko nikad nije provjeravao gdje je taj novac išao, a u to vrijeme je bila aktualna Hrvatska Samuprava koja je pokrenuta na nagovor tadašnjeg Ruskog ambasadora po KUZNJECKUA, jer je Srbima trebalo da se skrene pozornost sa njih, pa su našli naivne i pokvarene političare Hrvate koji su sa Samoupravom unazadili političku prednost Hrvatskog naroda na najnižu razinu, što su opet vješto iskoristili iz Beograda, jer su se na taj način iz politike potjerani svi bitniji hrvatski političari i vojni zapovjednici, a na scenu kao prijelazno rješenje Beograd postavlja Barišu Čolaka, a 2005. godine Beograd postavljanjem Dragana Čovića za Predsjednika HDZ-a postiže svoj cilj među Hrvatima. To je lako zaključiti i političkom laiku, jer cijelo vrijeme Čovićeva rukovođenje HDZ-om Jugoslaven se bori za bolju poziciju određenih srpskih političkih struktura, tako da je i u ovom zadnjem mandatu u cijelo vrijeme proveo uvlačeći Milorada Dodiga u vlast na višim razinama, a kad se analizira Milorad Dodig ništa dobra nije uradio za Hrvate, pa čak se više Hrvatskih izbjeglica vratilo u Zenicu nego u Banja Luku ( o čemu onda govori Čović, već manipuliura sa glasovima koje mu je dao hrvatski narod u korist Dodiga).Za cijeli slučaj SAMOUPRAVE i Beogradskog utjecaja na isti postoji službena međunarodna dokumentacije koja je prepuna konkretnih dokaznih materijala. Za donacije koje je u milijunskim iznosima prebacivao na Sveučilište u Mostaru, Marinko Gilja je pred istražnim institucijama priznao da je to radio zbog političkog pritiska i točno poimenično opisao po čijem nalogu je to radio (koji političari i koji generali su to tražili od njega) i gdje su novci išli, pa su međunarodni predstavnici i na temelju te informacije pokrenuli upad u Hercegovačku banku u travnju 2001.godine, a poručnik JNA Jelavić i ostali nisu za ovo znali.

Postupajući po odluci Upravnog Odbora na čelu sa Draganom Čovićem HPT je u travnju 1999. godine potpisao ugovor s poduzećem IZVOĐAČ o kupovini stana u izgradnji po cijeni od 193.000,00 KM, za Marinka Gilju generalnog direktora HPT-a. Kasnije je potpisan i aneks ugovora, kojim se cijena povećava za 59.000,00 KM. Prema planu, Marinko Gilja trebao je dobiti novi stan, uz uvjet da se stan u kome je tada živio vrati HPT-u. Gilja je namjeravao kupiti novi stan za privatizacijske certifikate. Međutim u veljači 2001. godine, ovaj aranžman je poništen. IZVOĐAČ je vratio sredstva HPT-u i vratio stan u svoj posjed.

Sljedećeg tjedna Upravni odbor s Jugoslavenom Čovićem na čelu odobrio je donaciju u iznosu od 150.000,00 KM u korist Marinka Gilje osobno, u svrhu rješavanja „stambenog pitanja“. Sredstva su doznačena na njegov osobni račun i iskorištena za kupovini istog stana od poduzeća IZVOĐAĆ za 150.000,00 KM, iako je u prvom pokušaju stan trebalo platiti 193.000,00 KM plus dodatnih 59.000,00 KM tj. ukupno 252.000,00 KM. .Nadalje na ugovoru s gospodinom Giljom o kupovini stana od IZVOĐAČA naveden je datum 20. srpanj 2000.godine, iako je u to vrijeme HPT, a ne IZVOĐAČ bio vlasnik stana. Marinko Gilja nikad nije izvršio vraćanje starog stana HPT-u nakon što su mu na protuzakonit način poklonjena sredstva za novi stan. Umjesto toga on je kupio stari stan za privatizacijske certifikate. Ovdje znači da je Dragan Čović kao predsjednik Uprtavnog odbora HPT-a Marinka Gilju kao generalnog direktora za kriminal nagradio stanom na teret poreznih obveznika.

Marinko Gilja je po Čovićevu nalogu ( kada je Čović bio ministar financija Vlade Federacije BiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a) prebacio na privatnu zakladu KRALJICA JELENA 400.000,00 KM i nitko nezna gdje su ti novci otišli, jer je su isti podignuti u gotovini i otišli u nepoznatom pravcu, a kad su istražitelji pitali časne sestre koja je tada rukovodila zakladom ista je rekla da uopće nezna za ta sredstva i da više nikad neće nikom dati punomoć da upravlja mimo nje, malo čudno zar ne.

Godine 2001. Hercegovina Osiguranje na čelu sa direktorom Miroslavom Rupčićem zahtijevalo je da HPT na čelu sa Marinkom Giljom u ime Hercegovina Osiguranja izvrši plaćanje u korist drugih poduzeća prema kojima su, kako je naveo tadašnji generalni direktor Hercegovina Osiguranja Miroslav Rupčić, imali dugovanje. HPT se suglasio s takvim prijedlogomi potpisani su ugovori o cesiji: U kolovozu 2001.godine poduzeće PARTNER CO kao trećepotpisani primilo je 60.000,00 KM na temelju ugovora o cesiji koji je sklopljen na ukupan iznos od 213.000,00 KM.Ostatak je HPT platio u drugoj tranši. Provjerom na terenu je utvrđeno da poduzeće PARTNER CO u stvarnosti ne postoji već da je bilo fiksno registrirano za pranje novaca u korist Miroslava Rupčića kome je nedostajalo novaca i pored silnog ukradenog novca stečenog na krvi hrvatskih branitelja.

Marinko Gilja je s poduzećem MONET d.o.o. Mostaru vlasništvu današnjeg tajkuna Ilije Vrljića koji se hvali stečenim generalskim činom kojega je pisali smo ishodio sudskim putem potpisao ugovor o međusobnom korištenju vodova u dužini od 5.500 metara. MONET je odmah počeo to koristiti, a HPT i Gilja nikad nisu koristili Monetove vodove, ali je istragom utvrđeno da je Gilja financijski nagrađen od vlasnika MONETA Ilije Vrljića za takav ugovor.

Ilija Vrljić je poznat po tome danas da Jugoslavenu Čoviću redovito financira i kupuje sve što može kupiti. Ilija Vrljić je također dosada spominjan u svojstvu osumnjičenika na Sudu BiH, ali kako redakcija portala saznaje potkupio je sve na SUD-u BiH što je mogao pa tako sada maše papirom kako se protiv  njega ne vode nikakve istrage za ratni zločin. Zbog ovakvih lažnih bojovnika, danas tajkuna u progonstvu su i pod pritiskom optužnica časni branitelji i domoljubi poput Jelića, Lasića, Džidića… Redakcija portala www.mega-media.hr raspolaže s desetcima sličnih primjera potpisivanja ugovora po istoj špranci na koji su se izvlačili novci u privatne džepove preko Marinka Gilje. U posjedu smo Ugovora koji je HPT sklopio sa ALPINACOMERC iz Širokog Brijega u razdoblju od siječnja 1999.da lipnja 2001. godine ukupne vrijednosti 5.400.000,00 KM , a veći dio ugovora je dopunjavan raznim Aneksima uz povećanje cijena na šteu HPT-a. Vlasnik ALPINA COMERCE je priznao da je vrlo blizak prijatelj sa Marinkom Giljom i da mu je Gilja pogodovao da dobije taj i druge poslove, a zašto je uzvrat Gilja bio financijski nagrađivan.Gilja je često isplaćivao veće iznose firmi Croatia Hercegovina Auto za fiktivno servisiranje vozila u vlasništvu HPT-a, a novce je izravno preuzimao Gilja. Tijekom 1999. godine HPT odnosno Gilja je protuzakonito otpisao potraživanje od HVO-a u visini od 2.800.000,00 KM a ukupna faktura je iznosila 6.900.000,00 KM. Ovaj otpis je protuzakonit i isti je odobrio Dragan Čović kao tadašnji predsjednik upravnog odbora HPT-a, a sve je otišlo u privatne džepove.U ovu aferu su bila upetljana poduzeća Monitor Gradnja,Gratex. Monitor Gradnja je bila kao izvođač radova, pa je to prebacila na Gratex koji je završio radove, ali nikad nije naplatio od Monitor Gradnje koja je sve naplatila od HPT-a, a 1996.godine  Predsjednik Upravnog Odbora  Monitor Gradnje bio Miroslav Rupčić. U to vrijeme Rupčić je bio i šef odjela financija HVO-a, a kasnije za nagradu postaje direktor Hercegovina Osiguranja.Godine 1997. Marinko Gilja i HPT je potpisao ugovor sa poduzećemINTER INVEST d.o.o. Mostar o izgradnji zgrade u visni od 3.400.000,00 KM,a sve je završeno bez raspisivanja tendera i pored toga na kraju je uplaćeno još 400.000,00 KM za neke radove, što znači da je ukupno po ovom ugovoru Gilja isplatio Inter Investu 3.800.000,00 KM za izgradnju zgrade i to sve bez provođenja natječaja. Vlasnik INTERINVESTA bio je mostarski tajkun Dinko Slezak Dika. Nakon završetka izgradnje Upravne zgrade u 1999. godini ugovor u iznosu od 2.300.000,00KM za opremanje zgrade dodijeljen je firmi iz Ljubuškog INTERIJER i to na način da je Marinko Bubalo vlasnik INTERIJER-a donio svoju i još dvije nepotpune ponude i u takvom zatvorenom natječaju „dobio“ posao. Ali ni to nije bilo dovoljno pa je Gilja s Bubalom sklopio Aneks o još dodatnih 700.000,00 KM za ovaj ugovor. Nakon ovoga Aneksa Gilja sklapa još jedan ugovor za opremanje sa INTERIJER-om i Marinkom Bubalom na iznos od 1.400.000,00 KM, a sve to bez natječaja.HPT na čelu sa Giljom sklapa ugovor sa pouzećem Euro Consulting za navodno ispitivanje tržišta na iznos od 15.000,00 KM na mjesečnoj razini na razdoblje 1999. i 2000. godina i to je redovno isplaćivano.Vlasnica Euro Consultinga je Valerija Čuljaktetka Bernadice Čović supruge ćiriličara Dragana Čovića. Naknadnom provjerom je utvrđeno da je te novce Gilja plaćao za Dragana Čovića kao tadašnjeg predsjednika upravnog odbora HPT-a što je i sam priznao istražiteljima. Nakon što su pokrenute istrage i provjere Valerija Čuljak je firmu Euro Consulting prodala Draganu Gadžiću koji je brat od Mile Gadžić dekanice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Godine 1999.  Gilja s računa HPT-a isplaćuje firmi MONDO iznos od 500.000,00 KM na ime izrade studije za HPT. Istraga je pokazala da ta studija nikad nije ugledala svjetlo dana, niti je napravljena, niti MONDO ima Stručnjake za takve studije. Kao i sve prethodne ovaj ugovor sklopio je Marinko Gilja uz suglasnost Dragana Čovića, a ovakvih uplata prema MOND-u je bilo više.Godine 2000. firma KORAK iz Uskoplja dobila je ugovor o izgradnji zgrade u iznosu od 920.000,00 KM. Za ovaj ugovor također nije raspisivan natječaj, već je izbor izvođača izvršio sam Marinko Gilja i ugovor je ispred HPT-a potpisao on sam. Marinko Gilja je u ime HPT-a kupovao dionice Hercegovačke banke i iste ubrzo prodavao Alpina Komercu, a Alpina Komerc tek nakon godinu dana i više plaća dionice HPT-u, što znači da je Gilja novcem od HPT-a financirao kupnju dionica Alpina Komercu bez ikakvih kamata što je očiti krminal. Godine 1995. Marinko Gilja kao generalni direktor HPT-a i Dragan Čović kao direktor poduzeća SOKO potpisuju ugovor o zajedničkoj izgradnji Helikoptera i HPT uplaćuje prvi obrok od 75.000,00 KM u korist SOKO-la, ali Dragan Čović uzima te novce i ostale koji stižu i od tih novaca planira privatizaciju SOKO-la u korist sebe i svoje grupe.

MARINKO GILJA – II dio – 20.02.2016.godine

Marniko Gilja je danas na mjestu generalnog direktora JP Elektroprivrede HZ HB d.d. Mostar. Njegovo preuzimanje ovog javnog poduzeća je počelo silom. Od tada počinje njegova „mračna vladavina“ u Elektoprivredi. Napominjemo kako Gilja nema ni dana iskustava u elektronergetskom. Marinko Gilja skupa sa svojom Upravom paralelno za ovo razdoblje vladanja zapošljava oko 400 djelatnika bez natječaja, koji većinom nemaju potrebnu stručnu spremu. Svoje mjesto u Elektroprivredi nalaze cvjećari, logopedi, pedagoško osoblje poput učiteljica, nastavnica i profesora, pjevačice, kozmatičarke, agronomi i slične stručne spreme, a  zajedničko za sve novouposlene je to da su potomci Čovićeve grupe poslušnika i povlaštena kasta. Tako je odmah zaposlio zeta Dragana Čovića, kćerku Gojka Anića, nećaka drugog Ante Tutiša, zastupnicu u Skupštini Županije Posavske Mariju Oršolić koja je bila odlučujuća pri glasanju za izbor zastupnikaa u federalni  Dom naroda, gdje je izabran kandidat HDZ BiH. Zapošljava se i kćerka Vlade Džojića nekadašnjeg glavnog tajnika HDZ BiH, nećak Ilije Đole Čovićevog suradnika u kriminalu koji je izvršni direktor u Elektroprivredi, sin Vlade Majstorovića Miša Mekinjaša iz prethodnih feljtona, te brojnu djecu, kumove dužnosnika HDZ BiH. Svoju kumu koju je bivša uprava zaposlila ostavlja na rukovodećem mjestu čime izaziva ljutnju HDZ ovaca. Gilja inače ima dva sina, jedan već od prije radi u Elektroprivredi. Zli jezici kažu da je zbog njega promijenio radno vrijeme sa 7,00- 15,30 na 8,00-16,00 h jer se on navodno ujutro teže ustaje. Sve nezaposlene prijatelje, prijatelje svoje djece. I drugog sina  zaposlio je u Elektroprivredi. Brata Vjekoslava Bevande člana Vijeća ministara BiH i ministra financija BiH, iako je poznat po alkoholizmu, postavlja na mjesto rukovoditelja za nabavku roba, dok za rukovoditeljicu za nabavku usluga postavlja, odnosno vraća Nadu Pandžu čiji je muž Tiho Pandža vlasnik informatičke tvrtke koja ostvaruje milijunske promete s Elektroprivredom.Za vrijeme mandata Matana Žarića, Nada Pandža je također bila zadužena za nabavke u Elektroprivredi, pa se svojski potrudila, da skupa s mužem Tihom na protuzakonit način zaradi mnogo novaca. Naime, Nada Pandža je pripremala ciljane natječaje za nabavku roba i usluga za tvrtku svoga muža, “ NET d.o.o. Mostar“ i na taj način skupa s mužem oštetila Elektroprivredu za više milijuna konvertibilnih maraka. Da je Nada Pandža sklona krađi hrvatskih novaca svjedoči činjenica i dokazi, da je dok je bila uposlenica Hrvatskog konzulata u Mostaru kupila stan na kredit u Zagrebu. Najgore od svega je to što Nada Pandža nikad nije vratila ovaj kredit, već je to za Nadu platio Hrvatski konzulat na štetu hrvatskih poreznih obveznika. Za ovo kazneno djelo pripremljen je sudski progon u Republici Hrvatskoj, što bi trebalo završiti oduzimanjem stana, uhićenjem i pritvaranjem Nade Pandže. Također smo saznali, da je Nada Panža Giljin izbor i da od nje očekuje velike poslove izvlačenja novaca, ali Nada mora biti oprezna, jer su se za nju zainteresirali i istražni organi u Bosni i Hercegovini. Redakcija portala www.mega-media.hr raspolaže provjerenim informacijama kako je Nadin suprug otvorio još nekoliko poduzeća kako bi zameo tragove kriminalnih aktivnosti s javnim poduzećima.

S ovolikim brojem radnika Elektroprivreda nikako neće moći biti konkurentna, jer i prije dolaska Gilje na ovu dužnost Elektroprivreda je imala minimalno 400 prekobrojnih radnika što znači da ih danas ima skoro tisuću viška  Zbog toga njegov prethodnik Krešić i nije zapošljavao u svom mandatu, maximalno je u 3 godine zaposlio 20 ak ljudi na neodređeno vrijeme. Vjerojatno Gilju ovo puno ne brine s obzirom da su mu osobni interesi i interesi ćiriličara Čovića iznad svega. Već smo pisali kako je državna revizija ocjenjivala Giljin rad dok je bio na čelu HPT-a. Uglavnom katastrofalno i uglavnom oko javnih nabavki…. Istu stvar ponavlja i u Elektroprivredi. Zakon o javnim nabavama se maksimalno krši. O Marinku Gilji i njegovim kriminalnim aktivnostima u sudioništvu s Jugoslavenom Čovićem mogli bi pisati u nedogled. Portal www.mega-media.hr raspolaže s punom kutijom inkriminirajućih dokumenata vezanih samo za Marinka Gilju.

  1. JELKA MILIČEVIĆ 

Jelka Miličević je rođena 10.9.1960. godine u Đakovu, Republika Hrvatska.

Ekonomsku školu u Mostaru završila 1979. godine, te diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Mostaru 1983. godine. Od 1996. do 2011. godine stekla je više certifikata: revizora i računovođe, za izradu analize, poslovnih planova, ocjene i investicijskih programa i restrukturiranja gospodarskih subjekata, Consulting Exellence (u organizaciji USAID-a), za ovlaštenog internog revizora – specijalista za oblast banke i ostale financijske institucije.

Od 1984. do danas obnašala je više bitnih dužnosti, između ostalih, bila je istraživač I, II i voditelj projektnog tima u Soko Vazduhoplovnoj industriji d.d. Mostar, rukovoditeljica računovodstva i financija u JAS d.o.o. Mostar, suradnica Ekspertnog tima za privatizaciju Vlade FBiH (1996.-1997.), direktorica Soko Financije d.o.o. Mostar, direktorica interne revizije u Hrvatskim poštama d.d. Mostar, članica Upravnog odbora Agencije za bankarstvo FBiH i predsjednica Odbora za reviziju u “Aluminiju” d.d. Mostar.Protiv Jelke Miličević podnesena je krivična prijava mostarskom Kantonalnom tužiteljstvu… (NASTAVLJA SE…)

 

2 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here