FELJTON – TAMNA STRANA HRVATA (13) Mafija iz Aluminij d.d. Mostar pod skutama Vlade RH!?

Svaka ljudska zajednica kako bi opstala i napredovala, preispituje i prepoznaje samu sebe u vlastitoj prošlosti. S razlogom suvremeno zakonodavstvo nekih država propisuje kako svatko tko želi postati njezinim građaninom, mora poznavati povijest tog naroda i države

Spoznaje koje se odnose na životni prostor, društvo, kulturu, narod ili državu vode ka stvaranju i prihvaćanju sustava vrijednosti šireg raspona, čime se onda uspostavlja i etički odnos prema spoznatome. Zato je povijest učiteljica i graditeljica života. I što je potpunija i poželjnija slika vlastite prošlosti koju narod ima o sebi, on je time sigurniji u svojoj duhovnoj i kulturnoj opstojnosti.

Pitamo se danas, kakva je duhovna i kulturna opstojnost Hrvata u dolini Neretve? Povijesne činjenice koje su svakim danom dostupnije ukazuju kako dolinom Neretve vladaju kriminalne skupine komunističkog sustava, koje su do jučer u Neretvu i njene spilje bacali maljevima zatučene svećenike, a za zlodjela nisu nikad odgovarali. Pravna država, komunistička tvorevina SFRJ, imala je božicu pravde zavezanih očiju, koja je držala mač u ruci, koji je korištena kao represivni aparat nad hrvatskim narodom. Odsjecanjem glava istinskim sinovima hrvatskoga naroda, za posljedicu danas imamo retardirano vodstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini. Dragovoljci Domovinskog rata, istinski branitelji doline Neretve i Mostara od Velikosrpske agresije zaštitili su hrvatski narod. Vremenom, nakon Domovinskog rata oni koji su Hrvatima uskraćivali pravo na hrvatsku državu i pravo na državotvornost u Bosni i Hercegovini, valja nam istinom osloboditi, prema evanđeoskom načelu:

“…upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi” (Iv.8,32).

Riječ je o zakletim radikalnim komunistima, koji su se izjašnjavali Jugoslavenima i potpisivali ćirilicom. Jedan od njih je Dragan Čović, istaknuti voditelj vojne proizvodnje JNA, predsjednik Radničkog savjeta Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar. Sluga Velikosrpskog projekta, u ratnim događanjima sklanjao se i skrivao po Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, pripremajući novu misiju, po viziji beogradskog SANU-a. Poznat je i primjer kada je naš čitatelj dostavio podatke o svom osobnom primjeru, kako mu je Dragan Čović dao otkaz nakon što nije htio 1992. godine ići raditi remont zrakoplova zločinačke JNA u Podgoricu. Podsjećamo, u tijeku velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku, čiriličar Čović je dijelio otkaze onima koji su imali dostojanstvo i suosjećali s Hrvatima Vukovara, Škabrnje, Zadra, Šibenika… Prema podacima poznatim uredništvu čovjek koji nije htio po cijenu otkaza remontirati zločinačke i agresorske zrakoplove je bošnjačke nacionalnosti i dan danas živi u Mostaru, te je netom nakon odbijanja Jugoslavena Čovića dobio otkaz u Vazduhoplovnoj industriji SOKO Mostar 1992. godine.

Pravosudna mreža BiH, rehabilitirala je komunistički kadar nakon rata, koji danas određuje tko u Bosni i Hercegovini može opstati, a tko mora odseliti. Upravo komunistički kadrovi i njihovi potomci dijele pravdu i demokraciju, dragovoljcima Domovinskog rata, koji su okarakterizirani kao teroristi i pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata. zahvaljujući pravosudnoj mafiji Hrvata, dobili smo etiketu kao pripadnici HVO-a, Udruženog zločinačkog poduhvata.

Pravosudna mafija Hrvata nije branila šestorku-visokih časnika HVO-a, lažno optuženih u Hagu, oni su u to vrijeme (1998-2008) bili zaokupljeni pretvorbom i privatizacijom državne imovine. Primjer sokolove pravosudne mafije, koja je preknjižila državnu, čitaj JNA imovinu na fizičke osobe koje su bile djelatnici Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar, čitaj Ante Vidačak, Ivica Drežnjak.

Analizirajući tko su pripadnici pravosudne mafije, dolazimo do podatka kako se radi o zakletim komunistima, danas uglednim sucima kantonalnih- županijskih sudova Hercegovine. Stjepan Mikulić poznati komunistički sudac iz Gruda, zadnji prihod 2019. godine kao mafijaški čin obitelji dobio je na način što je tužeći Federaciju BiH, za štetu koja mu je počinjenja bacanjem bombe na obiteljsku kuću u Grudama, uprihodovao preko 200 tisuća konvertibilnih maraka.

Pravosudna mafija iz Ljubuškoga verificirala je presudu u korist tužitelja, mafijaša Stjepana Mikulića, županijska pravosudna mafija potvrdila je presudu. Mikulić je kao sudac sudovao i u 72. godini života, prilikom čega je potvrdio optužnicu ljubuškom generalu, a da ju nije ni pročitao. Na koncu se ispostavilo kako se radi o zamjeni identiteta. Sudac u predmetu ljubuškoga generala je sutkinja Bosiljka Rudež, žena nekadašnjeg direktora Vazduhoplovne industrije SOKO Grude, Blage Rudeža, koji se kao zakleti komunist iskazao 1992. godine u isporuci raketnih lansera JNA Zračnoj luci Zemunik JNA. Sasvim slučajno je koministička obitelj Rudež u kumskoj vezi s obitelji Dragana Čovića. Ovo je bio samo jedan ogledni primjer kako komunisti u Hercegovini danas sude, zalažući se u provođenju međunarodnih konvencija o Zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Časni general HVO-a, koji se kao častan čovjek priključio Zboru narodne garde, kasnije početkom Velikosrpske agresije na BiH postrojbama HVO-a, čovjek koji je rušio JNA i Jugoslaviju kao komunističku tvorevinu ima suđenje 2019. godine u Širokom Brijegu, gdje mu sude pripadnici poznatih komunistički obitelji. Kako ništa nije slučajno potvrđuju procesi i presude protiv generala HVO-a u Hagu. Pravosudna mafija Hrvata u Bosni i Hercegovini svoje uporište ima u kadrovima koji su omogućili pljačku državnih poduzeća, kroz procese pretvorbe, privatizacije i dokapitalizacije, koji su od vitalnog interesa za opstojnost Hrvata BiH.

Najnoviji primjer povijesne pljačke Hrvata je poduzeće Aluminij d.d. Mostar, koje je žrtva komunističkih obitelji Hercegovine: Brajković, Bradvica i Čović. Tekst Nacionala, od 17.07.2019. godine, svjedoči o pljački Aluminija d.d. Mostar. U tekstu  se objavljuju dijelovi izviješća Financijske policije BiH o dugogodišnjem kriminalu vodećih ljudi propale tvrtke Aluminij d.d. Mostar, na čelu s bivšim generalnim direktorom Mijom (Mišom) Brajkovićem, uz političku zaštitu bosanskohercegovačkog HDZ-a. Izviješća o pljački Aluminija od strane Financijske policije dostavljena su 2015. godine Tužiteljstvu Hercegovačko –neretvanske županije, koje je predmet zagubilo, slično kao i predmet pljačke Dragana Čovića u spisu s Lijanovićima, u kojemu su nestali izvorni dokumenti. Igrokaz sigurnosnih službi Beograda, preko Banja Luke o stavljanju veta na odluku Predsjedništva Bosne i Hercegovine, o gradnji Pelješkog mosta, samo je spin koji treba poslužiti kao skretanje pozornosti s aktualnog predmeta milijunske pljačke Aluminij d.d. Mostar. Boravak ćiriličara Dragana Čovića kod premijera Republike Hrvatske, Andreja Plenkovića drugi je spin skretanja pozornosti s pljačke poduzeća Aluminija d.d. Mostar. Hercegovačka – komunistička mafija iz Aluminija d.d., poznata je mafija iz predmeta: Soko d.d., Žitopromet Mostar, Hotel ERO, Hercegovačka banka d.d., Hercegovina Hodling d.d. , Hercegovina osiguranje d.d. Monitor  d.d., Monitor M. d.o.o. ,66. Pukovnija d.o.o. (…) Mafija je utočište našla  na poznatim zagrebačkim  adresama, neki od njih i izravno pod skutima Vlade RH, poput Dragana Čovića, Ljube Ćesića, Miše-Mije Brajkovića, Ante Jelavića, Miroslava Prce, Ivana Bendera, Bože Raića…!?(NASTAVLJA SE…)

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here