Hrvatska je izašla s Balkana, ali Balkan iz Hrvatske nije!

U Hrvatskoj danas svjedočimo lošoj situaciji u svakom aspetku društva i države, posebno onom demografskom koji je najvažniji za ikakvu sadašnjosti i budućnost

Piše: Josip Grabić

gabric1 249x300 - Hrvatska je izašla s Balkana, ali Balkan iz Hrvatske nije!
Josip Grabić

Zanimljivi aspekt iseljavanja pretežno mlade populacije od  kojih polovica odlazi zbog ekonomskih razloga, a druga polovica zbog protesta prema načinu vladanja i funkcioniranja cjelokupne države te zbog mentaliteta koji ne dozvoljava reformu i napredak. Taj mentalitet su ljudi davno detektirali pod vulgarnim nazivom – Balkan. Jer takav mentalitet ne dozvoljava nove ideje, talent, rad. Zanima ga samo vlastiti interes te ljudi koji mu se pokoravaju i drže jezik čvrsto za zubima. Mentalitet je to koji ulaže u istrošene stare, a ne u mlade ljude. Država gdje je istina uvijek duboka voda, gdje ima genijalaca kojih svijet prepoznaje, ali ne i njegov sunarodnjak. Gdje balkanski konzervatizam vlada u najgorem obliku. Posebice takav mentalitet uklopljen sa sustavima vladanja poput komunizma koji nas je godinama unazadio, kao i „turbo kapitalizmu“ koji se pokazuje nemilosrdnim za one koji ga ne mogu pratiti.
Koliko je balkanština mentalni sklop na prostorima koji se i nazivaju Balkanom (premda on to geografski svakako nije), posebno se odnosi na Hrvatsku, koja snažno pripada srednjoj Europi. Ipak zbog povijesnih okolnosti posebice onih vjetrova s istoka kao i ostarjelog razmišljanja zapadnog svijeta na podjelu civiliziranog i barbarskog svijeta koji vuče korijene iz stare Grčke, ostali smo Balkan. Ali kako je globalni tako je i isto individualni sindrom, jer ipak je nastao od  pojedinačne prema masovnoj karakterizaciji. U krajnjem slučaju kao i svaka ideja, filozofija i mentalitet. Stoga se ona i da rušiti od pojedinca prema masovnom. Jer ne kaže se uzalud „ne pokušavaj mijenjati svijet nego kreni od sebe“. Balkanština je moralna, vjerska, društven,… dekadencija i izopačenost svijesti te svih drugih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti; posebnog je značaja za jednu potencijalno homogenu zajednicu, a to znači za jedan narod i državu. Takav mentalni sklop nije za zajedničko funkcioniranje, te ne poznaje timski rad s kojim bi se u konačnici došlo do zajedničkog cilja. Balkanština je filozofija razmišljanja i djelovanja sebičnog snalaženja nauštrb drugih. Posebno kad govorimo o političarima, poslovnjacima kao i o svim drugim karikama od onih najmanjih koji imaju značaj za državu u cijelosti. Ipak su oni produkt svoje okoline. Jedan „ispravak“. Mogu oni itekako funkcionirati i poznavati timski rad kroz grupu ljudi sve dok ima za to interesa usko osobnog. Najbolji primjer su političke stranke u Hrvata, ali i puno šire. Jer balkanština kao kultura jednog mentaliteta i djelovanja u životu pojedinca i zajednice je nastala zbog  nemilosrdnih povijesnih zbivanja kojima je hrvatski narod bio prepušten najčešće zbog vlastitih izdajnika. Takvi su često bili na visokim i značajnim položajima osvajačke i strane vlasti. Što drugo preostaje većini naroda koji je izdan od svoga i naravno tuđega, nego da se uzda u sebe, svoju pamet i snalažnjivost. Siromašan, držan u strahu kako prije tako i danas od ugroze drugoga dok nas isti taj ugrožava, a da toga najčešće nismo niti svjesni. Takva misao o iskorištavanju  država ili carstava se razvijala stoljećima pa se narod nikad nije osjećao gospodarom na svojoj zemlji već uvijek pod nadzorom stranog vladara. To prerasta u mentalitet kako što bolje prevariti državu za svoje interese odnosno svoj džep. No danas imamo svoju državu, mukom i krvlju izborenu. Pa bi bilo logično da takvo ponašanje i djelovanje prestane, ali ne. Usijane glave i dalje ne vide dalje svog droba i nosa. Ipak smo mi vazalni narod kod kojeg se velike stvari rješavaju oružjem. No pravo pitanje jest: uza sve velike i kronične probleme koji nas muče, misli li ovaj narod da ovo sve dugo neće trajati pa zbog toga i dalje svoje razmišljanje temelji na osobnom (jer ipak nam je usađen genetski sklop naše povijesne vjetrometine)? Zna li hrvatski narod  biti svoj gospodar i  zna li djelovati kao  narod prema vlastitom boljitku i svijetloj budućnosti? Neki nas uvjeravaju da – ne može i ne zna, no moramo odbiti takva razmišljanja jer je naš narod može i mora, što se pokazalo u stotinu primjera. Naš narod čeka prosvjetljenje hrvatske glave i pameti. Živjela Hrvatska!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here