Makarski sud u raljama najobičnije daktilografkinje?!

Pomoćnik ministra pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Josip Kardum je dana 11. siječnja 1991. godine uputio dopis Okružnom sudu Split i Općinskom sudu Makarska,  predsjedništvu (Savo Ijačić) iz kojega je razvidno da Suzana Alač (daktilografinja Općinskog suda Makarska) ne ispunjava uvjete iz čl. 13. Zakona o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu.

Iz dopisa je vidljivo da je Suzana Alač dobila rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj 18. Su- 72/89 od 16. svibnja 1989. godine, kojim je odobreno (Suzani Alač) obavljanje volonterske pripravničke sudačke prakse, s tim da će nastaviti s urednim izvršavanjem svojih stalnih radnih obveza. Dakle, Suzana Alač, kao radnica Općinskog suda Makarska, radi na poslovima srednje stručne spreme vršeći istodobno stručnu praksu u sudu u vremenu kada joj je to redoviti posao dopuštao, čime nije ispunila niti jedan od propisanih uvjeta iz članka 13. stavak 1., alineja 3. Zakona o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispi- tu. Osim toga, u ovom konkretnom slučaju predsjednik suda (Savo Ijačić, po nacionalnosti Srbin, prebjegao je u Srbiju) nije uopće mogao donijeti rješenje o prijemu na praksu. Tina Disopra, novinarka Slobodne Dalmacije iz Splita, dana 30. siječnja 2002. godine objavila je tekst o temi “Reforma pravosuđa, zamjenjuju li stručni podobne.” Tekst je imao naslov “Od daktilografinje do predsjednice suda” se navodi: “….najavljeni izbor i imenovanje predsjednika općinskih sudova i općinskih državnih odvjetnika, čelni ljudi Ministarstva pravosuđa istaknut će kao jednu od zasluga u provođenju cijeloukupne reforme pravosuđa, pa je tako bilo za očekivati da će praksu postavljanja podobnih zamijeniti načela profesionalnosti i objektivnosti u izboru predsjedni- ka sudova. No, problem koji se najblaže može nazvati nedo- statak stručno educiranih kadrova, isplivao je već na samom početku. Podaci koji su se ovih dana ponovno pojavili na ma karskom Općinskom sudu uoči samog izbora predsjednika, a koji su godinama prije kolali pravosudnim krugovima, otvo- rili su pitanje može li na čelu suda biti osoba bez potrebnog stručnog iskustva, a da je istodobno upitan i način na koji je stečena kvalifkacija za polaganje pravosudnog ispita. Iz- boru između kandidata za nepopunjena mjesta predsjednika općinskih sudova samo Ministarstvo prišlo je poprilično ola- ko. Praksa Ministarstva ne dopušta da se prije razmatranja preporuke pojedinih kandidata, koje predlažu predsjednici nadležnih županijskih sudova, izlazi u javnost s podatcima o kandidatima, no neslužbenim kanalima moguće je dobiti uvid u pojedine slučajeve, pogotovu ako se iste informacije godinama uporno pokušavaju potisnuti u drugi plan. Kon- kretno, radi se o više od devet tisuća nagomilanih predmeta u zemljišniku makarskog Općinskog suda, a zbog nepravilno- sti u radu  Općinskom državnom odvjetništvu, koje takođe čeka reizbor, podneseno je nekoliko prijava koje datiraju još iz 1998. godine. U utrci za predsjednika trenutačno su dva kandidata, od kojih je aktualna predsjednica suda uživala podršku predsjed- nika nadležnog Županijskog suda. Najozbiljnija kanidatkinja na čelu suda je od 1996. godine, a broj od oko tisuću parnica koje sud godišnje zaprimi izrazito je nerazmjeran broju od tri zaposlena sudca. Kao dodatna nelogičnost su i dva upražnje- na sudačka  mjesta, oko čijeg se popunjavanja nadležni nisu baš pretrgali.” Suzana Alač tužila je za naknadu štete Slobodnu Dalma- ciju Split zbog članka novinarke Tine Disopra od 30. siječnja 2002. godine, koji nosi naslov ”Od daktilografinje do predsjednice suda”. Prvostupanjski sud u Splitu presudio je u ko- rist Slobodne Dalmacije dana  13. rujna 2006. godine, što je potvrdio Županijski sud u Splitu  u predmetu Gž-5867/06. U građanskopravnoj stvari tužiteljice Suzane Alač, koju zastu- pa punomoćnik odvjetnik Vinko Ljubičić iz Splita, dana 25. srpnja 2008. godine presudio je na način da je odbio žalbu tužiteljice Suzane Alač kao neosnovanu te potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu od dana 13. rujna 2006. godine. U obrazloženju presude Županijski sud ističe; “… sloboda izražavanja kod iznošenja vrijednosnih sudova se ne odnosi samo na izražavanje i objavljivanje podataka i vrijednosnih sudova koji imaju pozitivan stav, a što je, nažalost, rijetkost u doma- ćem tisku, već i na objavljivanje vrijednosnog suda koji može imati negativni odjek u stvarnosti. Vrijednosni sud autorice članka kojim bi bila uzrokovana šteta tužiteljici temelji se na niz činjenica; broju više od devet tisuća nagomilanih pred- meta u zemljišniku suda, nekoliko prijava koje datiraju još od 1998. godine, a zbog nepravilnosti rada suda kao i okolnosti vezane za polaganje pravosudnog ispita odnosno sudačkog iskustva i drugo.” Prvostupanjski sud u ponovljenom postup- ku poseban naglasak je dao na razrješenju vrijednosnog suda autora o okolnostima koje su bile vezane za polaganje pravo- sudnog ispita tužiteljice. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvdio da je doista prema obavijesti Ministar- stva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, koja je datirana od 11. siječnja 1991. godine, Općinski sud u Makarskoj bio obaviješten da Suzana Alač ne ispunjava uvjete za polaganje pravosudnog ispita te da Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske ne odobrava tužiteljici polaganje pravo- sudnog ispita u Republici Hrvatskoj. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je Suzana Alač 21. ožujka 1991. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, položila pravosudni ispit, a tu činjenicu da joj je nadležno ministarstvo priznalo, da je Su- zana Alač rješenjem predsjednika Općinskog suda Makarska (Savo Ijačić) dana 1.  kolovoza 1992. godine primljena u rad- ni odnos na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke stručnog suradnika, a potom za sudca toga suda i predsjed- nika Općinskog suda Makarska (1996.). Općinski sud Ma- karska dostavio je prvostupanjskom sudu obavijest da Suzani Alač nikada nije isplaćena plaća sudačkog vježbenika u Op- ćinskom sudu Makarska te da ona u tom sudu nije “odradila vježbeničko – pripravničku praksu”.

Zaštitnici  kriminala i korupcije u pravosudnom vrhu

Predsjednik splitskog Županijskog suda Igor Benzon bio je zadužen za kontrolu niže rangiranih sudova. Prema Suzani Alač, predsjednici Općinskog suda Makarska, nije poduzi- mao nikakve mjere unatoč predstavkama iz Makarske koje su pisali sudci Općinskog suda Makarska. Ministrica pravosuđa Republike Hrvatske Vesna Škare Ožbolt u prosincu 2010. godine s mjesta predsjednice Općinskog suda Makarska smijenila je sutkinju Suzanu Alač zbog kriminala. slobodna 1Nakon kontrole predstavnika Ministarstva pravosuđa u makarskom Općinskom sudu utvrđene su ne- pravilnosti u radu. Zadnjih godina makarski Općinski sud puni stupce crne kronike, primjerice: kako su izvršene istrage USKOK-a u predmetima protiv Suzane Alač, podneseno je više kaznenih prijava, članak Vuka Đuričića dana 10. studenog 2007. godine, Slobodna Dalmacija. Analizom rada i dugogodišnjeg promatranja rada Općinskog suda Makarska i njegovih djelatnika za čije imenovanje zasluge svakako ima i predsjednica suda Suzana Alač ne postoji cjelovito objašnjenje jer nema temeljitu logičku strukturu. Suzanu Alač i osobe koje su je na položaju sudca podrža- vali godinama znajući da ona to ne može biti i da nema za- konskih uvijeta, možemo okarakterizirati kao pojavu u druš tvu, koju treba istražiti kao zbilju, kao nužni sastojak osobitog ljudskog odnosa naspram građana i poduzeća kojima je sudila. Koja je njena sprega društvenih pojava? Koliko je ona utjecala na društvene pojave? Koliko na izborne procese, kao predsjednica izbornog povjerenstva? Koliko je ona uključena u šire mreže već postojećih političkih centara? Koliko je ona utjecala i koliko i danas utječe kao odvjetnica na oblikovanje političke scene u Makarskoj? Svakodnevno šalje nam poruke slikajući su u stranačkim prostorijama (SDP-a) boreći se sa svojim kolegama za opstojnost makarskog suda. Stvaranjem hrvatske države devedesetih godina na čelu makarskog Općinskog suda bio je Savo Ijačić. Dana 11. siječnja 1991. godine Savo Ijačić obaviješten je od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske da Suzana Alač ne ispunjava uvjete za polaganje pravosudnog ispita. Dana 01. kolovoza 1992. godine Savo Ijačić prima Suzanu Alač u stalni radni odnos na neodređeno vrijeme, zanemarujući naputak Ministarstva pravosuđa RH. (temeljem potvrde o položenom pravosudnom ispitu u Sarajevu od 11. ožujka 1991. godine). Ukratko ćemo opisati političku situaciju u kojoj se makarskisud nalazi u tenutku primanja Suzane Alač u stalni radni od- nos. U tom razdoblju JNA raketira  zrakoplovima televizijski odašiljač na Biokovu, JNA mornarica s razaračem Pula sto- ji ispred makarske luke. Pripadnici dobrovoljačke postrojbe ZNG-a postrojavaju se ispred Općinskog suda Makarska, pripremaju se za odlazak na ratište. Savo Ijačić napušta makarski sud i Makarsku, odlazi u Srbiju, a za sudca ostavlja Suzanu Alač. Pod takvim složenim okolnostima i imenovanjem Su- zane Alač za sudca nije dovoljno za objašnjenje određenih pojava. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske dobi- lo je informaciju o imenovanju Suzane Alač, njene kolege za to su se pobrinule pa su u vidu predstavke informirali ministarstvo o nezakonitostima u makarskom sudu. Nakon predstav- ki makarski sud posjećuje delagacija iz Splita na čelu s pred- sjednikom Županijskog suda kao povjerenikom Ministarstva pravosuđa i uprave RH. Sudci koji su pisali predstavku protiv Suzane bili su iskritizirani, naloženo im je da moraju povući predstavku, u suprotnom će svi biti suspendirani. Predstavka je povučena, ali nakon izvjesnog vremena uslijedila je osveta Suzane Alač prema kolegama. Uslijedile su suspenzije, umirov ljenja, bolovanja na makarskom Općinskom sudu. Konzumiranje alkohola nužno vodi do alkoholizma. Otkrivanje bitnog problema nije dovoljno za pojašnjenje određenih pojava.Imenovanjem Suzane Alač  predsjednicom suda dovelo je do niza negativnih pojava koje se mogu ogledati u nezakoni- tostima u radu Općinskog suda Makarska. Primjer: pojava A. je dovoljan uvjet za pojavu B. B se pojavljuje uvijek nakon što se pojavila i pojava A.Nezakonito imenovanje sudca dovoljan je uvijet za daljnje nezakonito imenovanje sudaca, što rezultira porastom kriminala i korupcije u Makarskoj. Business.hr. od 30. studenog 2012. godine objavio je tekst pod naslovom ”Je li pravosuđe ključna prepreka za ispunjavanje uvjeta 23? Plan suzbijanja korupcije. Ključni uvjeti za EU. Vlada Republike Hrvatske je 15. studenoga 2012. godine donijela novi Akcijski plan uz Strategiju suzbijanja korupcije. Strategijom suzbijanja korupcije određeno je da će se pri- padajući Akcijski plan revidirati svake godine. Akcijski plan je dokument koji omogućuje sustavan nadzor provedbe Strategije suzbijanja korupcije i predstavlja kontrolni mehanizam pomoću kojega će se moći vidjeti je li određena mjera provedena u potpunosti, ili ju je potrebno redefnirati u skladu s novim potrebama. Sukladno europskim zakonima, RH usklađuje svoje zakonodavstvo, a budući da je pravosuđe, odnosno poglavlje 23. jedna od najvećih prepreka ulasku Hrvatske u Europsku Uni- ju, potrebno je posebnu pozornost obratiti upravo ovoj činje- nici. Kao najveći problem u Hrvatskoj istaknuta je korupcija u svim segmentima društva. Iako se borba protiv korupcije ističe gotovo na dnevnoj bazi i postala je foskula iz usta ra- znih govornika s više ili manje pokrića, pravi se problemi ipak zaobilaze. Korupcija na fakultetima, korupcija u sportu, korupcija u medicini, korupcija u policiji, korupcija u Vladi… dnevne novine i portali redovito prate ovu borbu. Bitna činjenica u ovoj borbi se zaobilazi. Segment pravo- suđa. Pravosuđe ipak ostaje neokrznuto kaznenim progonima, zaštićeno imunitetom i, ako je suditi po kaznenim parnicama protiv pravosudnih dužnosnika, gotovo potpuno nepotkupljivo. Je li stvarnost uistinu takva? U eri lažnih diploma, suspenzija, ostavki, kaznenih progo- na potrebno se prisjetiti i onih koji su  prošli nekažnjeno, iako im je kriminal dokazan. Makarska. Lijep, turistički grad koji je osim po Biokovu poznat i po tome da lijeva i desna politička opcija vladaju bez mnogo trzavica, ali i po tome da su afere od kriminala u hotelskim kućama, neovlaštene rasprodaje državnog zemljišta, afere bespravne gradnje, afere lukobran, afere žičara te, na posljetku, statistički najgoreg općinskog suda u Republici Hrvatskoj, prošle bez primjerenih kazni. Kriminal mora imati svoje uporište, a u ovom slučaju pro- našao ga je na najboljem mjestu. Općinski sud u Makarskoj 1996. godine na mjesto predsjednice suda imenuje Suzanu Alač. Bitna činjenica je ta da je imenovana  još 1991. bila dak- tilografinja na sudu, a zatim slijedi njezin „streloviti“ uspjeh. Kao i uvijek, nelogičnosti su, umjesto Državnog odvjet- ništva, najprije primijetili novinari. Novinarka Slobodne Dal macije Tina Disopra 30. siječnja 2002. godine objavljuje članak: „Od daktilografinje do predsjednice suda“, koja dovodi u pitanje legalnost izbora i način polaganja pravosudnog ispita sutkinje Alač. Državno odvjetništvo ne pokreće postupak protiv sutki- nje, već na sudu zbog klevete završava novinarka Disopra, koja je ipak u postupku, uz svjedočenje pomoćnika ministra Josipa Karduma, uspjela dokazati da sutkinja nije imala uv- jete za polaganje pravosudnog ispita, a presudu je potvrdio Županijski sud u Splitu pod brojem Gž-586/06 od 25. Srpnja 2006. godine.  Ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt sut- kinju Alač  suspendirala je s mjesta predsjednice suda, pa ona otvara odvjetnički ured (valjda za odvjetnike pravosudni ispit nije potreban?!). Nelegalne uknjižbe zemljišta, građevinska mafja, suspen- diran dio zemljišnika, trinaest tisuća predmeta zaostataka… sve je to ostavština bivše sutkinje, a danas odvjetnice Alač. Isti- na, USKOK je pod pritiskom javnosti započinjao istrage, ali do danas predmeti nisu pokrenuti, kazne nisu izrečene… S druge strane, potrebno je sagled
ati činjenicu koje su sve osobe oštećene ovakvim nelegalnim djelovanjem s najviše ra- zine pravosuđa? Hoće li Republika Hrvatska ukinuti presude koje je sutkinja Alač donijela, a oštećene obeštetiti? Hoće li Državno odvjetništvo napokon nekoga iz pravosuđa kazniti? Zanimljiv je slučaj jednog makarskog gradskog vijećnika koji je na sjednicama Gradskog vijeća počeo prozivati lokalne moćnike zbog  milijunskih pronevjera, da bi od strane sut- kinje Alač ekspresno bio kazneno osuđen i „prizemljen“, u predmetu K-164/02, koju je zatekao u krađi (zadržao je rukom osobu do dolaska policije). Pristranim i nelogičnim postupkom navedeni je vi- jećnik ostao  deset godina u kaznenoj evidenciji, te i danas vodi parnice vezane uz kazneni postupak koji je protiv njega vodila sutkinja Alač. Dakle, radilo se o priznatom članu zajednice, dugogodiš- njem predavaču na Pravnom fakultetu, autoru knjiga, grad- skom vijećniku, dragovoljcu, višestruko odlikovanom visokom časniku HV-a, sportašu, a jedna nelegalna presuda obilježila je i ograničila njegovu mogućnost u profesionalnom napredova- nju. Kao gradski vijećnik ukazao je na kriminal u Makarskoj i umjesto da se sankcionira kriminalce, započeo je progon naj- različitijim parnicama protiv onoga koji je na kriminal ukazao. Kaznene parnice protiv njega, guranje njegove tvrtke u stečaj bez osnove (potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda VTS RH XIII Pž-5698/04-4 od 19. listopada 2004. godine) kazna je koju je ovaj gradski vijećnik morao platiti. Je li ga Re- publika Hrvatska zaštitila? Ne, upravo suprotno. Temeljem nelegalnih presuda danas sutkinja Općinskog suda u Makarskoj Marijana Visković ponovno donosi pre- sude kojima nanosi štetu onima kojima je šteta pričinjena. Sutkinja Visković zanemaruje činjenicu da presude bivše sut- kinje Alač ne može uzimati kao dokaze u postupcima, pot- puno ignorirajući da nemaju potreban legitimitet. Dosuđivati naknadu štete u postupku koji se vodi punih deset godina, sve bez dokaza, u kojem se čeka tri godine od zadnje rasprave do donošenja presude… sankcija za ovo nema…  Ne može se previdjeti  da je i ova sutkinja bila prozivana od strane lokalne zajednice jer su njezine presude završavale u medijima i prije nego su dostavljene strankama,  sve zbog činjenice da je suprug sutkinje urednik lokalnih novina Makarska Kronika. Dakle, sutkinje se mijenjaju, ali stanje u pravosuđu ne. Možda je ovdje potrebno povući paralelu s nekim od zviždača  koji su na kriminal ukazivali, da bi tek nakon toga počela njihova bitka, i to bitka za vlastiti integritet. Ankica Lepej, Maja Mileta, Vesna Balenović… sve su one pokušale voditi bitku protiv pravosudnog sustava, međutim, izgleda da je to jedini sustav koji korupciju ne priznaje. Pravo i pravda uistinu su dvije različite stvari, ali ponekad niti jedna od njih u stvarnosti ne egzistira. Velika je odgovornost na Državnom odvjetništvu, koje najčešće raspolaže sa svim informacijama vezanim uz rele- vantne, inkriminirajuće činjenice, ali ništa ne poduzima. U maloj makarskoj zajednici dobro se zna tko je sudac, tko odvjetnik, tko general, a tko političar, ali većina bitnih ka- znenih predmeta završava  zastarama, postupci traju godi- nama, ali konačnih odluka nema. Ponovno su svi glavni ak- teri zaštićeni imunitetom, protiv njih se kazneni postupci ne vode, a neki su zbog nelegalnih poslova nagrađeni mjestom odvjetnika… Čak i statistički gledano, neznatan postotak osuđenih su- daca i državnih odvjetnika zasigurno ne govori da među nji- ma nema korupcije, već da je to jedini, za sada, nedirnuti dio, u kojem borbe protiv korupcije kao da i nema.

Činjenje i nečinjenje DORH-a

Ukoliko je progon počinitelja kaznenog djela na Državnom odvjetništvu, a kazneno se odgovara za činjenje, ali i nečinjenje, postavlja se pitanje nije li nečinjenje Državnog odvjetništva također kazneno djelo i tko takva djela sankcionira. Nažalost, iz makarskog primjera vidljivo je da za greške pravosuđa ne odgovara nitko, pogotovo ne kazneno, a da je dijeljenje pravde selektivno i ovisno o dnevnopolitičkim zbivanjima.Iako Vlada donosi akcijske planove za suzbijanje korupci- je, sve dok se ne otvori pitanje korupcije u pravosuđu, te dok počinitelji takvih djela ne počnu i osobno odgovarati, bit će potrebno puno više od dobre volje da se poglavlje 23. pristu- pnih pregovora potpuno zatvori… Za očekivati je da će protiv Republike Hrvatske uslijediti val tužbi temeljem čl. 186-a ZPP-a, čl. 1046. ZOO-a, čl. 1405. Zakona o obveznim odnosima (“Tko drugom prouzroči šte- tu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.”). Sukladno članku 25. Ustava Republike Hr vatske “Svatko tko je bio nezakonito osuđen ima u skladu s zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.” Protokolom br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1. Strasbourg 22. studenog 1984. godine, člankom 3. utvrđena je naknada štete zbog pogrešne presu- de,  odnosno “kada je neka osoba osuđena pravomoćnom sudskom presudom za kazneno djelo, a nove neotkrivene či- njenice upućuju na pogrešnu presudu, osoba koja je izdržava- la kaznu kao posljedicu te presude obeštetit će se u skladu sa zakonom ili praksom te države”.  Temeljem navedenog za očekivati je da će jedan broj pravnih i fzičkih osoba podnijeti protiv Republike Hrvatske tužbe za naknade štete u predmetima u kojima je sudila Suza- na Alač, sutkinja Općinskog suda Makarska, koja je suspen- dirana kao sudac zbog kriminala i lažirane dokumentacije temeljem koje je postala sutkinja Općinskog suda u Makarskoj. Ponovno ćemo se vratiti na početak i na onog pojedinca koji možda jedini može promijeniti strukture neprekidno se boreći. („Makarska biro.korupcija“, 2014., autor: Zdenko Lučić)[envira-gallery id=”31807″]

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here