Makarski turizam uništen je blokiranjem ACI marine!

Pokojni Veljko Barbieri bio je vizionar kojeg su u vlastitom gradu grubo opstruirali političari…
Pokojni Veljko Barbieri bio je vizionar kojeg su u vlastitom gradu grubo opstruirali političari…

Primjer u istraživanju prve velike investicije u Makarskoj iz 1988. godine, ACI Marina koja je bila strateški projekt razvoja turizma u Makarskoj zbog određenih političkih spletki nije realiziran.

Korupcija svih lokalnih institucija: gradonačelnik, Gradsko vijeće, Općinsko državno odvjetništvo, sud, zemljišnik, porezna uprava, imovinskopravna služba itd. Svi bi se mogli prepoznati u ovome predmetu. Kratko je to obrazložio i inicijator projekta Veljko Barbieri navodeći u svojim memoarskim zapisima  ”Protiv vjetra” 2003. Godine: ”Do podjele mišljenja oko izgradnje marine došlo je u redovima partijskih vlastodržaca”, o tome se raspravljalo i na Skupštini općine Makarska“. Birokratskim metodama s ciljem opstruiranja investicije išlo se, primjerice, ispitivanjem kvaziznanstvenih detalja, ispitujući ne samo koliko bi marina utjecala na čistoću akvatorija luke nego i na  mikrobiološka bića u moru! Za potrebe monitoringa je, osim Oceanografskog instituta iz Splita, dodatno angažiran i jedan takav institut iz Italije. Glavni razlog takvoj odluci bilo je kupovanje vremena i odgađanje donošenja odluke o izgradnji marine. Poduzeće koje je bilo nositelj investicije, Osejava d.d., na računu je imalo osiguranih šest milijuna njemačkih maraka. Nesavladivom preprekom pokazale su se sitne političke opstrukcije i lobiranja protiv projekta i njegovih inicijatora. Dakle, problem nisu bila financijska sredstva osigurana za izgradnju marine, ili,  gledamo li to s druge strane, onda su to baš ta sredstva bila, odnosno način na koji ih se “legalno” domoći. Ovaj primjer svakako plijeni pažnju kao prva velika investicija u Makarskoj za vrijeme bivše Jugoslavije (1988.), a kako je investicija (projekt) završila tranzicijom iz jednostranačja u višestranačje stvaranjem Republike Hrvatske, detaljno je Veljko Barbieri obrazložio u svojim memoarima. lukobranDetalji koji se odnose na kriminal i korupciju  u Makarskoj svakako su interesantni i danas  s obzirom da se danas lukobran gradi s novim investitorom i novin fnancijskim sredstvim (naravno, porezni obveznici ponovno plaćaju greške struktura vlasti). Veljko Barbieri koji se rodio u Makarskoj 1929. godine u svojim memoarima ističe da je njegova obitelj 1664. godine došla u Makarsku, njegov pradjed bio je dugogodišnji gradonačelnik i bilježnik u Makarskoj, kao i njegov otac. Njegova majka bila je učena žena, studirala je u Zurichu, otac joj je bio odvjetnik u Zagrebu. Dakle, i po ocu i po majci “plave” plemićke krvi. SKOJ-evac je postao 1941. godine s navršenih 12 godina. Aktiv SKOJ-a u Makarskoj vodio je 1942. godine, a poslije u Dubrovniku. Početkom 1945. godine, nakon rata, postao je politički komesar bataljuna (čin kapetana), više puta ranjavan i odlikovan od Tita – za hrabrost. Prošao sva ratišta od Dubrovnika, Trebinja, Hercegovine, Bosne, Like i završio u Trstu u 13. brigadi 29. divizije. Nakon rata školovao se i postao generalni direktor poduzeća Rade Končar u Zagrebu, u 32. godini života. Posjetom sajmu nautike u Genovi s Antom Markovićem 1965. godine došao je na ideju formiranja ACY, Adriatik Club Yugoslavija. Veljko Barbieri ostao je upamćen u poduzeću ACI. U devet godina upravljanja kompanijom Barbieri je ACI pretvorio u najveći servis za nautički turizam na istočnom Mediteranu. Osim 16 marina, ACI je imao vlastitu charter fotu, smještajne kapacitete, jedriličarsku akademiju, restorane, duty-free shopove i tehničke servise. Na svom vrhuncu, 1990. godine, tvrtka je ostvarila dobit od 12 milijuna njemačkih maraka. No, onda je počeo rat, nautički turizam je doživio težak pad, a tvrtka upala u probleme. Dvije godine kasnije Barbieri je smijenjen, a u političkim kuloarima imputiralo mu se da i dalje kontaktira s načelnikom Generalštaba JNA Veljkom Kadijevićem. Barbieri je optužbe energično odbacivao. Nastavio je raditi u nautičkom turizmu kao konzultant na brojnim projektima, kako u Hrvatskoj, tako i u Alžiru, Tunisu i drugim mediteranskim zemljama. Nerealiziran je na kraju ostao i njegov projekt ‘Sto lučica za tisuću otoka’ koji je razmatrala Vlada Ivice Račana. Velika životna energija i poduzetnički duh Barbierija nisu napustili niti u poznim godinama, usprkos sve težem životnom stanju. Tek u intevjuu u Makarskoj 17. travnja 2001. godine Veljko Barbijeri razgovarao je s Anom Dragičević, novinarkom Slobodne Dalmacije. Tom prigodom istakao je da Linićevi kandidati za upravu ACI-ja dolaze iz kriminalnog podzemlja. Na pitanje što je s marinom u Makarskoj, istakao je da nikada nije bilo podrške grada, tadašnje Skupštine općine Makarska. Napomenuo je da je ACI prema ugovoru unio u poduzeće Osejava d.d. 6 milijuna maraka, a Hotelsko poduzeće Makarska s dotrajalim hotelom Osejava, koje nije nikada u zemljišnim knjigama prenijela na zajedničko poduzeće Osejava d.d. Hotelsko poduzeće Makarska, na čelu s Hrvojem Urlićem, nije ispoštovalo odluku o zajedničkom ulaganju u poduzeće Osejavu d.d. na način da unese Hotel Osejavu u temeljnji kapital poduzeća Osejava d.d.. acy barbieriUpravo suprotno, dana 4. svibnja 1997. godine HP Makarska  prodalo je Hotel Biokovo, Hotel Park, Hotel Miramare i Hotel Osejava, a za koje postoje dokumenti da nisu bili vlasništvo Hotelskog Makarska. Primjerice, Hotel Osejava d.d. za koju je vlasnik obitelj Lini (Magdalena) ud. Nigrini 24. 12. 1945. god. ostavio pisanu oporuku pohranjenu na kotarskom sudu u Makarskoj dana 05. 02. 1951. godine kojom Hotel Osejavu ostavljaju Gradu Makarska. Nakon što je izišao razgovor s Veljkom Barbieriem u Slobodnoj Dal- maciji, u Makarskoj su se pojavili anonimni letci s naslovom «Kriminalci ili genijalci», «Račan štiti svoje ljude», «Tko i kako je u Makarskoj pljačkao hrvatsku imovinu» itd. Makarska politika nakon 13 godina od izvršene uplate (1988. – 2001.) šest milijuna njemačkih maraka na račun poduzeća Osejava d.d., aktivno u izbornom procesu uključila se u prikrivanje kriminala i korupcije svog članstva. Kako?  Slobodna Dalmacija od 6. prosinca 2001. godine prenosi izjavu Hrvoja Urlića i Augusta Alača kojom uzvraćaju ud rac Veljku Barbieriju navodeći da je Barbijeri zao čovjek koji negira sve što se događa, paralela mu je novi ”sisovac” koji je sofsticiran i šarmantan, ali opasan kao i Barbieri. Dana 18. prosinca 2001. godine Slobodna Dalmacija obja- vila je priopćenje SDP-a Makarska, kojim navode da je podvala s Osejavom, anonimni letci samo su nastavak smišljene predizborne akcije, jer SDP nije dobio nikakav novac od Hotela d.d. Makarska… U Makarskoj su u prosincu 2001. godine najavljni prijevremeni izbori i raspuštanje Gradskog vijeća Makarske. Hrvatska narodna stranka (predsjednik Stjepan Mesić) imala  je svoju  gradsku organizaciju u Makarskoj koja je održala tiskovnu konferenciju 05.  prosinca 2001. godine, koju je prenio lokalni list pod naslovom: “Protiv smo novca sumnjivog porijekla”. Na tiskovnoj su se HNS-ovci osvrnuli na uništenje dokumentacije 156. brigade HV navodeći dalje da se u Makarskoj pripremaju za izbore i svatko hvata što bolje pozicije u privatizaciji Hotelskog poduzeća Makarska, jer stvarni gos- podar grada Makarske bit će onaj tko kupi Hotelsko poduzeće Makarska, kazao je Miro Družijanić. Sve ovo navodi da će se za nove izbore u Makarskoj osnovati nova politička stranka novcem sumnjivog porijekla, koja bi uz gospodarsku imala i političku prevlast (to je razdoblje formiranja Hrvatskog istinskog preporoda, kojemu je predsjednik Miroslav Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.) Kao sredstvo borbe protiv investitora, ulagača (koji su u postupku privatizacije otkupili udjele – vlasništvo od radnika i postali većinski vlasnici poduzeća) direktori koji su odigrali glavne uloge u pretvorbi torbarski otkupljujući udjele od radnika, kasnije  koriste  sindikate (kako bi zadržali svoj u
tjecaj u poduzeću) koji su preko radnika u određenim poduzećim pokretali štrajkove, ucjenjivali gospodarstvenike – investitore (nove vlasnike) i po potrebi gurali poduzeća u stečaj. Neka makarska poduzeća, primjerice Osejava d.d., nestajala   su iz registra Trgovačkog suda. Onaj tko bi ukazao na kriminal u Makarskoj bio bi procesuiran, izbačen iz sindikata, stranke ili bi gubio radno mjesto.Radnicima se manipuliralo od strane sindikata iza kojih je bila politika određenih stranaka. Makarski političari su se u medijima koristili izrazima: pranje novca, betonizacija, pljačka, kriminal itd. Posebno su se isticali političari koji su promijenili dres, oni koji su u totalitarizmu zauzimali značajne pozicije pa su se u demokratskoj Hrvatskoj uključili u višestranačje, primjer je Damir Mendeš HDZ, Miro Družijanić HNS itd. Kako su se mijenjali politički dresovi, glad za moći jedino je što je povezivalo aktere ove priče, a slično se održalo do danas pa je sjedište sindikata u prostorijama političkih stranaka, primjerice, na Trgu Tina Ujevića u prostorijama SDP-a Makarska. („Makarska biro.korupcija“, 2014., autor: Zdenko Lučić)

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here