Martin Pauk: Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović mogu promijeniti Hrvatsku!

Martin Pauk, splitski gradski vijećnik iz stranke Neovisni za Hrvatsku zadnjih mjeseci podiže prašinu svojim istupima

U mnoštvu likova bez mišljena i vlastitog stava ne čudi nas što upravo Martin Pauk izaziva toliki interes javnosti. U medijima se često uz njegovo ime veže riječ “skandalozno”, pa ni mi nismo propustili priliku da bliže upoznamo “skandaloznog” mladića.

Opišite sebe u tri riječi.

Nije zahvalno govoriti o sebi samome, stoga je možda najbolje da upotrijebim tri epiteta kojima me najčešće  opisuju prijatelji i kolege – iskren, principijelan, beskompromisan.

Navedite tri političara koja po Vašem mišljenju mogu mijenjati RH?

Hrvatsku može promijeniti svaki pojedinac, samo je potrebno da ostane ustrajan i čvrst u svojim stavovima, da ne mijenja smjer poput maramice na vjetru. Od konkretnih imena mislim da su najveću čvrstinu i ustrajnost u stavovima pokazali kolege iz terceta Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović koji su zbog stavova napustili i Plenkovićevu Vladu i Bandićevu zastupničku većinu u Zagrebu, a njima bih pridružio i Grmoju.

Hrvatski političari su osudili nasilje na Rivi. Vi ste napravili suprotno. Smatrate li da ste ispravno postupili?

Mislim da ste navođeni krivim naslovima pojedinih zlonamjernih medija. Kao što sam već rekao, svako nasilje je za osudu i nema daljnje priče. Isto tako, za osudu je i provociranje neistomišljenika i žrtava totalitarnih režima, jer logično je za očekivati da će se među nekoliko tisuća ljudi koji subotom uživaju na splitskoj Rivi naći i nekoliko osoba čije je obitelji izravno pogodila velikosrpska agresija u Domovinskom ratu, kao i zločini komunističkog režima koji su skrivili smrt više od 250.000 Hrvata. I krvoločni komunistički režim, kao i velikosrpska agresija odvijali su se pod istim znakom – crvenom petokrakom zvijezdom.

Taj simbol je simbol smrti, patnje, silovanja, razaranja, užasa, zatiranja sloboda pojedinaca, masovnog protjerivanja i strijeljanja hrvatskog naroda i sasvim je logično da kao takav izaziva zgražanje običnog puka.

Kakvi su komentari na Vaš osvrt o napadu na igrače Crvene Zvezde?

Postoje ljudi svjesni okoline, inteligentni ljudi koji logički razmišljaju i čitaju s razumijevanjem – takvi ljudi u potpunosti su podržali moj osvrt.

S druge strane, postoje ljudi beskičmenjaci, sluge svakog režima, obožavatelji totalitarnog jugoslavenskog komunističkog sistema koji dan-danas pozivaju na strijeljanje neistomišljenika, podržavaju ponovno otvaranje Golog otoka, u zanosu pričaju o Titu i Jugoslaviji, a očnjaci im izvire čim se spomene Hrvatska. Takvi su, naravno, negativno reagirali na moj osvrt uz prigodne komentare kako je „šteta što i moja obitelj nije skončala na Bleiburgu“.

Kako se nosite s kritikama i smatrate li se osobom koja poziva na mržnju?

Zapravo, puno češće se susrećem s pohvalama stvarnih ljudi, iako postoje i kritike od strane uglavnom lažnih FaceBook profila stranačkih pomladaka. U svakom trenutku nastojim pozivati na razum, na otkrivanje i razmatranje svih činjenica i kvalitetno baratanje argumentima. Svatko tko je ikad uživo razgovarao samnom zna da je moja snaga upravo u argumentima, a ne u nasilnom nametanju stavova. Upravo zbog toga, oni koji se nalaze s druge strane političkog spektra ljude poput mene optužuju za mržnju, fašizam, nacizam ili tko zna što sve ne, a razlog je upravo taj što nemaju snagu argumenata, pa smatraju da je najlakše nekoga proglasiti fašistom i nacistom i tako ga diskreditirati. Naravno, u njihovim ograničenim umovima ne upali se lampica kad vide da nacistom proglašavaju nekoga rođenog punih 47 godina nakon propasti nacizma, što dovoljno govori o intelektualnoj razvijenosti takvih pojedinaca.

Treba li sport odvojiti od politike?

Naravno, koliko god je to moguće. Ipak, taj argument o „odvajanju sporta od politike“ se izlizao jer ga koriste uglavnom oni koji sport žele izolirati od ispravnih političkih ideja, a s druge strane nametati svoje ideale i iluzije.

Najbolji primjer je zabrana odavanja počasti generalu Slobodanu Praljku ili kažnjavanje Danijela Subašića koji je nosio majicu s likom pokojnog prijatelja Hrvoja Ćustića – to se smatra političkom porukom.

S druge strane, kad je prošli tjedan kompletna momčad u utakmici engleskog prvenstva bila prisiljena izaći u dresu duginih boja umjesto u svom originalnom dresu, to onda navodno nije miješanje politike u sport? Vidite li o kakvom licemjerju pričamo?

Koje su Vam političke ambicije za budućnost?

Mijenjati Hrvatsku i svijet u svakom mogućem pogledu – kako ekonomskom, tako i društvenom smislu. Smatram da je kompletno zapadno društvo ušlo u krajnju fazu dekadencije, razvrata, nemorala te da će temeljne obiteljske i društvene vrijednosti biti uništene ako zajedno ne stanemo na prvu crtu obrane morala i dostojanstva države, obitelji, muškarca, žene i djece. „Nevidljivi“ igrači iz sjene upravljaju cijelim državama, preko strogo kontroliranih masovnih medija prisilno nameću razvratne ideje pritom uništavajući same temelje morala, što u konačnici dovodi do rastakanja obitelji koja je temelj nacionalnog bića.

A kad nema nacionalnog bića, tada nema osjećaja zajedništva i tada je vrlo lako manipulirati čitavim narodima radi ispunjenja vlastitih interesa. Ukratko rečeno, zbog razbijanja osnovnih društvenih poveznica i općenito morala, zapadni svijet se iz zajednice pretvara u skup pojedinaca, skup izmanipuliranih ljudi čija je jedina svrha biti poslušno roblje i jeftina radna snaga.

Moj cilj je borba protiv te crne budućnosti.

Uzori u politici?

Svaka politička ideja sastavljena je od dva međusobno neovisna koncepta – odnosa prema ekonomiji i odnosa prema društvenim pitanjima.

U ekonomskom smislu uzor mi je Ludwig von Mises, jedan od najvećih promotora slobodnog tržišta. Svaka zemlja koja je primijenila njegove ideje ubrzo je od zabiti postala super razvijena zemlja blagostanja, bez iznimke – dakle svaka. Zbilja je čudesno zašto hrvatski političari i dalje ignoriraju njegove ideje, vjerojatno zbog mozgova ispranih socijalističkim floskulama.

Po pitanju društvenih odnosa, dakle svjetonazora, definitivno uzorom smatram mađarskog premijera Viktora Orbana. Dok cijela Europa polako klizi u propast, Mađari nemaju takvih problema jer su na vrijeme prepoznali istinskog vođu i poklonili mu svoje povjerenje, a on im je uzvratio na najbolji mogući način, sačuvavši suverenost i dugoročni opstanak vlastitog naroda.

Nabrojite tri najgora političara u Hrvatskoj i navedite razloge?

Od trenutno vladajućih najnegativniji su mi globalistički premijer Plenković i njegov odani i vjerni ministar Lovro Kuščević, a odmah iza njih Milorad Pupovac. Dakako, oni su samo predvodnici liste za mene negativnih političara, postoji tu cijela vojska onih koje smatram negativcima.

Navedite konkretne korake kako da zadržimo mlade u RH?

Za početak, odmak od negativne i parazitske ekonomske politike. Kako bismo to postigli, potrebno je odmah u startu omogućiti slobodno tržište i na minimum srezati davanja državi kroz poreze i namete. Većinu nameta koji usporavaju poslovanje potrebno je potpuno ukinuti, a poreze poput poreza na dobit i poreza na dohodak svesti na minimalnu razinu i tako omogućiti poslodavcima da se šire te da radnici primaju veći iznos plaće koju zarade, umjesto da od bruto iznosa ogroman komad uzme država i na taj način financira vladajuću kastu i njihovu kamarilu.

Upravo to su mjere koje je promovirao Ludwig von Mises – ukidanje „svemoćnog“ državnog aparata i otvaranje tržištu koji je najbolji regulator. Smanjenjem nameta poduzetnicima se otvara prostor za širenje proizvodnje i zapošljavanje novih radnika, a smanjenjem poreza na dohodak i doprinosa će radnici primati veće plaće. To je „win-win“ situacija koja bi trenutno dovela do prestanka iseljavanja mladih koji napuštaju zemlju u potrazi za poslom.

Vjerujte mi, država raspolaže ogromnim iznosom novca kojeg troši na plaćanje stranačkih poslušnika, na namještene natječaje, „farbanje tunela“ i sve ostale malverzacije tako da na kraju javni novac, oduzet od radnika i poduzetnika završava u džepovima političara i pojedinaca bliskih vlasti. Smanjenjem nameta i poreza običan narod neće izgubiti ništa, samo će se smanjiti korito iz kojeg se malverzacijama izvlači javni novac.

Drugi korak je potpuna promjena mirovinskog sustava i prelazak na australski/američki model. Jeste li svjesni da bi prosječni hrvatski radnik, s prosječnom plaćom (danas je to oko 6000 kuna) kroz 40 godina radnog staža, u australskom modelu uživao u prosječnoj mirovini od 12 000 kuna, a nakon smrti obitelji bi ostalo više od 2 milijuna kuna iz njegovog privatnog mirovinskog fonda?

Pazite, ne pričamo o australskim plaćama i australskim mirovinama, već o hrvatskim plaćama i mirovinama kakve bi naši umirovljenici primali samo kad bismo umjesto dosadašnjeg socijalističkog mirovinskog sustava uveli pravi kapitalistički sustav. Radnik koji prima prosječnu hrvatsku plaću u mirovini bi imao 12 000 kuna mirovine, zamislite samo koliko je štetan naš postojeći sustav u kojem prosječna mirovina iznosi 2500,00 kuna !

Treći korak je vaučerizacija školstva i zdravstva, omogućivanje građanima da sami biraju čiju uslugu žele koristiti za novac koji plaćaju kroz poreze i doprinose, dakle da sami na slobodnom tržištu biraju školske/fakultetske ustanove i zdravstvena osiguranja. Na taj način, kad bi svaki radnik imao vaučer za zdravstvo, odnosno svaki roditelj vaučer za odabir škole za dijete, došlo bi do međusobnog tržišnog natjecanja zdravstvenih osiguranja, svaka osiguravateljska kuća bi se borila da za isti novac ponudi što bolju uslugu, bolje liječnike, bolje uređaje i kraće redove čekanja na pregled, a sve s ciljem da što više korisnika privuku. Taj potez bi preporodio naš zdravstveni sustav, a isto bih primijenio i na školstvo.

Upravo gore navedena tri koraka su mjere koje su davno, prije 30 do 50 godina provele danas super uspješne i razvijene zemlje – odmakli su se od socijalističkog načina razmišljanja u kojem su se kažnjavali sposobni, a nagrađivali neradnici. Zbog toga je Australija danas Australija, a Hrvatska je Hrvatska.

U konačnici, kad svedemo sve pod jednu crtu, jasno je da nam je za ostanak mladih, za budućnost države i razvoj gospodarstva potreban samo jedan potez – odmak od otrovnih socijalističkih i komunističkih ideja i otvaranje slobodnom tržištu. Da bismo proveli te poteze, potrebno je u startu na izborima eliminirati stranke koji su sljednice propalih socijalističkih ideja, a nakon toga, na najvišoj razini zadati konačan udarac propalim idejama koje Hrvatsku drže u društvenom i ekonomskom ropstvu – a taj završni udarac zove se lustracija. Lustracija, kao odmak od otrovnih ljudi i otrovnih ideja i kao siguran put u razvoj Hrvatske nema nikakvu alternativu.

Lustracija će biti temelj ekonomskog i društvenog boljitka i blagostanja Hrvatske.

2 KOMENTARI

  1. Coviku pali prihodi nakon sta su ga makli sa liste sudaca,legalni a i oni ilegalni prihodi sa zelenih travnjaka.Pogotovo sad kad se bude rasplicalo pred kraj sezone kada se odlucuje ko ce uci u veci rang a ko u drugu zupanijsku.Sad kolege nog.suci likuju jer ce vise njima ostat.Posteni mali vlaski ljigavac.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here