Ne želim ni groba ni pogreba, ni Rojsa, ni Miljavca , ni Krešića ni Čovića…

Obitelj  pokojnog generala Slobodana Praljka  na zagrebačkom Kraljevcu  posjetili su ministar Medved, Miroslav Tuđman i Zdravka Bušić, tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova, kako bi se s obitelji dogovorili oko ispraćaja.

Posjetom obitelji Praljak  saznali su da postoji pismo koje je Slobodan Praljak ostavio zapečećeno doma uz napomenu da se otvori u slučaju njegove smrti, a napisano je prije dvije godine. Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju”, napisao je u pismu. Dodao je i da želi intimni ispraćaj na kojemu bi bila samo obitelj te najbliži prijatelji. To je želja i zapovijed obitelji od Generala, jasno i određeno očitovanje posljednje volje hrvatskoga viteza. General Praljak imao je viziju stvaranja hrvatske države, predvidljivom razvoju događaja oko suđenja u Haagu, osuđujuće presude bez pravnoga osnova. Znao je što je politika, njegove završne riječi na suđenju govore , da je sve znao, i sve predvidio. Vremenom svi ćemo spoznati da je Slobodan Praljak mučenik, koji svojim časnim postupcima kroz život, žrtvuje svoj život, prihvaća patnju i smrt. Danas gledajući televiziju prateći medije ,uočavamo jednu sliku, čin pojedinaca, koji bi na jedan nasilan način željeli mjenjati navode iz Praljkova pisma. Želje dolaze iz Generalskog zbora : Ljube Ćesića Rojsa, Marinka Krešića i Pavla Miljavca, oni su otvorili knjigu sućuti za generala Slobodana Praljka. Sve svoje osjećaje i poruke moguće je upisati u knjigu žalosti. General Praljak zaželio je da ne bude ni groba ni pogreba, ali nije predvidio: Rojsa, Miljavca i Krešića. Kao iznimno pametan čovjek Praljak nije  predvidio bezobrazluk pojedinih generala, koji su rat promatrali na televiziji, studirajući, a sad bi oni organizirali neke djelove ispraćaja? Žalosna slika na televiziji lidera BiH Čovića, Miljavca, Krešića i Rojsa. Svi se pitamo gdje su Ante Gotovina, Damir Krstičević, Mirko Norac, Ivan Kapular, Milenko Filipović i drugi časnici, dočćasnici, vojnici  Hrvatske vojske, zašto se oni ne naslikavaju, s Rojsom, Krešićem  Miljavcem. Da li možda zato što poštuju i cijene žrtvu- mučeništvo  generala Praljka? Budućnost je vjera. Tko za nju umire, poleti u život kad padne u smrt.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here