OTVORENO PISMO NAČELNIKU OPĆINE BAŠKA VODA Zašto ste zapostavili Promajnu?

Poštovani,

Obraćam Vam se ovim putem kako bih Vam ukazala na svoju zabrinutost stanjem u mjestu u kojem sam odrasla, provela veći dio svog djetinjstva i u kojem želim svojoj djeci jednog dana omogućiti sretan i bezbrižan život

„Dobro došli u Promajnu, jedan od najsjajnijih turističkih bisera Dalmacije, u koji mnogi dolaze odmoriti se i obnoviti svoje zdravlje i životnu snagu.“ rečenica je koja stoji na službenim stranicama TZ-a Baške Vode. Ne znam kada ste zadnji put bili u Promajnoj, no Promajna je već duže vrijeme sve samo ne najsjajniji turistički biser. Svibanj je odmakao, a Promajna izgleda kao veliko gradilište. Zgrade niču na dnevnoj bazi a ovo malo proljetnih turista se pita ˝Pa gdje smo mi to došli?!˝. Turistička, ugostiteljska i kulturna ponuda u mjesta je nikakva, nepostojeća, ali Norvežani zato mogu pogledati šaroliku izložbu info-tabli investitora i izvođača radova. Ne znam za ostale, ali mene srce zaboli kad vidim ponašanje dotičnih prema mjestu u kojem sam provela neke od najbitnijijh i najboljih dana svog života. Od malog i simpatičnog dalmatinskog mista, koje je odisalo onim tradicionalnim, ribarskim šarmom, Promajna je postala parada neukusa i kiča; šljokice po balkonima, fast foodovi i bistroi u dvorištima obiteljskih kuća, tek su neke od stvari koje „bodu oči“. No, zanemarimo i sav taj nesklad, ono s čim se nikako ne mogu pomiriti je smeće; produženi vikend je bio prije tjedan dana, mjestom je šetao popriličan broj ljudi, kako turista tako i lokalnih stanovnika, a kontejneri ispred trgovine izgledali su u najmanju ruku strašno. Hrpa otpada, boca, kesa, građevinskog materijala, pokoja stolica i što već sve ne… Ok, kažem sebi: ˝vikend je, tek si stigla, nemoj odma mane svemu tražiti, pomalo..˝. Nakon dan, dva ponovno prolazim istom rutom i ništa se nije promjenilo, stanje je još gore, pa pomislim: „ma što  nemoj, ovo je grozno!“ i odlučim se napisati ovo pismo, u nadi da će Vas možda potaknuti da nešto promjenite.

Je li ovako u Vašim očima izgleda slika i prilika turističkog mjesta? Je li ovo taj produžetak sezone o kojem se masovno piše i priča? Zvala sam sve i svakoga u vezi otpada no nisam došla do rezultata, svi se ograđuju, nije njihov posao, kažu. Za naše malo misto kao da nikoga od vladajućih nije previše briga, a i ona tobože „briga“ kao što je ušminkavanje mula za početak sezone, daleko je od ičeg suvislog, a rezultat „uloženog truda“ u sanaciju grafita na glavnom mulu je takav, da je možda bolje da je grafit ostavljen, makar kao trag nečijih uvjerenja. Grafit je prebojan novom, snježno bijelom bojom a ostatak mula ostao je sivo-žut. Bijela boja preko znak je potpunog nerazmišljanja i nebrige, a naš mul sada izgleda lošije nego prije sanacije.

 Imamo mi još problema u Promajnoj; kao npr. prastara reklama na ulazu s magistrale, požutjela od sunca. Bilo bi divno kada bi dobili novu ljepši plakat, no možda ipak sa starom fotografijom na kojoj je manje zgrada, ili kako ih nazivaju „obiteljskih kuća“, a više zelenila. Potom, ražanj s janjcima u dječijem parkiću na „ribarskim feštama“ (!?) Čudi me da nitko od turista dosad nije pozvao policiju ili sanitarnu inspekciju, a opet, moguće je i da janjetina turiste niti ne dočeka, s obzirom da se barba s janjcima skupi prije službenog početka fešte. Ponekad se pitam prethodi li pastirsko jutro svakoj ribarskoj noći, pa bi sve ovo možda i imalo neki smisao, priču?

Da ne bude da je sve tako crno ima naše malo misto i dobrih, pozitivnih stvari ali eto ja ih se baš sada ne mogu sjetiti. Teško je filtrirati sve ove negativne koje predvladavaju i izvlačiti ispod površine zadnje izdisaje Promajne u kojoj sam ja odrasla, iako kad se potrudim, još je negdje u daljini nazirem, makar kao uspomenu.

Za kraj bih vas pozvala da dođete u Promajnu, uskoro Hoja Lero otvara pa da sjednemo na kavu ili čaj da se i sami uvjerite da je ovo o čemu pričam, tužna istina. Možda ja Vama ukažem na nešto, a možda i Vi meni.

Srdačan pozdrav!

Dora Puharić