PISMO ČITATELJA Pupovac posjetio Vukovar u režiji premijera Plenkovića

U središtu pozornosti i javnog interesa  već je mjesecima dr. Milorad Pupovac, član (ne)formalne  vladajuće koalicije HDZ-Restl HNS-SDSS-SDP (prikrivena „velika koalicija“) u Saboru Republike Hrvatske (povratak u u drugi padež – genitiv!)

Čime pak on to izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva (ostanak u  prvom padežu – nominativu!)?                                                                                Time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima i ponašanjem na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, podcjenjuje, obezvrjeđuje, ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda!  U tome pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama  posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba, a ne glasilo jedne nacionalne manjine! Od tjedna do tjedna svakoga petka  programatski  koncipirano i stilizirano objavljuje tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima“ i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – satirom! I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri“ , dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).   

Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti, pravne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog“  pravosuđa,  borgovskog ortačkog kapitalizma, „dogovornog“ višestranačja, karikaturalne demokracije, etatizma, antitržišne  ekonomije te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije („gremij“: Budimir Lončar, Franjo Gregurić,  Vladimir Šeks, Davor Božinović, Nikica Valentić, Borislav Škegro, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Branko Roglić, itd.) i  „duboke države“ u svim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i kadrovskim procesima;  nepostojanja medijskog pluralizma, programiranog institucionalnog  psihološko-propagandnog djelovanja  režimskih medija i tzv. „javne“ televizije protiv  demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda;  ograničavanja demokratskih prava i sloboda  građana te primjena „light“ totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva te istog takvog izbornog sustava i procesa;  masovnog gaženja ustavnih prava građana i na izravnu demokraciju, klijentelizma, nepotizma, trgovanja utjecajem i korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „danse macabrea“, depopulacije i ostale socijalne patologije; paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno većim dijelom ostaju izvan vidokruga i fokusa pozornosti  pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana!   

Kako i zašto je dr. M. Pupovac inkarniran u dežurnoga „krivca“? 

Najvećim dijelom  dr. Milorad Pupovca  bilo je moguće planski inkarnirati u dežurnog društvenog „krivca“ zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te totalitarnim državama i društvima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama“ odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije. Upravo zahvaljujući toj i takvoj etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja  vlasti režima  Andreja Plenkovića i  „gremija“, dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog „krivca“  za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana!  Čime su  animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj i njezin predsjednik, te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca“ – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi režim Andreja Plenkovića i „gremija“!         

Koordinativna strategija dr. Milorada Pupovca

No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa“ građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju, zdrav razum, izobrazbom stečeno znanje i  iskustvo te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac“ (tzv. „Pedro“); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića i „gremija“ koji ga je instalirao na vlast, te ga dnevnopolitički instruira, upravlja i servisira! Politička i društvena taktika i strategija koje primjenjuje  i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s premijerom Andrejom Plenkovićem i „gremijem“ s jedne strane; te  s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! A primjer i dokaz tome su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije“, „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu“, „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“; i mnogi drugi  režirani, međusobno „uvezani“ i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti“.                                    Pa što bi to bez te i takve  koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj.  da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire premijer Andrej Plenković, te i „gremij“ kao neformalni i nelegitimni centar moći i vlasti u Republici Hrvatskoj? Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina,  te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?  Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju – prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi doli  Andrej Plenković i njegova bez izbornog i političkog legitimiteta Vlada!  A kako i zašto?                                           

 

Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati  i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na  pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca“ dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta“ posve neopravdano, a na  štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!              

„Napad“ na Dolcu na dr. Milorada Pupovca

No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića i „gremija“ stvorena u hrvatskome društvu prema članu (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, zbog toga što je navodno dr. Milorad Pupovac  njezin „izabranik“ i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici, tako da dr. Milorad Pupovac te njegova politička stranka SDSS i u kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj! Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u proturječnim, vrlo osjetljivim, neizvjesnim te složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u  postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom obrambenom i osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma, znanja i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog  izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno sinonimizirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!

Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i  latentne agresije prema dr. Miloradu Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratoru  i autoru estetski neukusne, uvrjedlive  i provokativne „satire“ u tjedniku Novosti, kao i periodičnoj publikaciji  Bilten Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu,  kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, ustašluku, fašizmu i klerofašizmu“ u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata“; kulminiralo je  u petak 28. rujna 2018.g. na  središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna! Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju, zdrav razum te znanje i iskustvo, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming“ tog incidenta, činjenicu da se „dogodio“ u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ  u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj“; „repova“ afere Agrokor, Lex Agrokor i grupe „Borg“ te u tijeku još jednog  u nizu bakarićevskih  „demokratskocentralističkih“  diferencijacija, harangi, linčeva i obračuna Andreja Plenkovića sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima“) u HDZ-u, ovaj put sa zamjenikom predsjednika Milijanom Brkićem.                                                              Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu“ iz koje dolazi Andrej Plenković, marksističku inspiraciju, vokabular, temu i  teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije“ koja je publicirana  u SFR Jugoslaviji 1989.g.,  te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom  trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad“ i javno poniženje društvenog „grješnog jarca“ saborskog zastupnika dr. Milorada Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i sâm premijer Andrej Plenković! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina“, a ne  kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika te štoviše člana (ne)formalne vladajuće koalicije  dr. Milorada Pupovca, od čijeg glasa  u parlamentu  izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Republici Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim“ društvenim dimenzijama je ruban, efemeran, ostarkiran, nevažan i nemoćan dr. Milorad Pupovac; kada ima političku poziciju i moć da u parlamentu može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore! Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a opozicijskih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem dr. Milorada Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da se  institucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst i društveno ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili planski pripremljen te fingiran incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zloupotrijebljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planirano  i učinjeno s „napadom na Srbina“; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – dr. Milorada Pupovca!

Tko  je  Saša  Mučnjak?

Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna nabacio na dr. Milorada Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad“ kriškom limuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1928. godine! Za počinitelja „napada“ odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom“ (ili satarom?) kojom dr. Milorad Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?                      Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Milorad Pupovac  tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao“ na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni“?) susret s „udvaračem“ na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna u  (pra)davno nametljivog „matorog“ udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Andreja Plenkovića!) kao što to tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja.  No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna  kao samo i isključivo  „osobnog“ prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa  njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od  kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu  nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi?  Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati? Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima“  motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak,  ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?  Posjet Vukovaru kao realizacija projekta izjednačavanja agresora i žrtve

U subotu 17. studenog 2018.g.  predsjednik SDSS-a  dr. Milorad Pupovac posjetio je Vukovar uoči obilježavanja dana kada su brojčano te oružjem i vojnom tehnikom nadmoćni JNA, lokalne srpske jedinice tzv. Teritorijalne obrane i srbijanske paravojne  formacije nakon 87 dana herojskog otpora u apsolutno neravnopravnom odnosu snaga slomili obranu i okupirali Vukovar, odveli iz Bolnice 274 ranjenika civila i branitelja te ih 200 ubili na Ovčari, izvršili etničko čišćenje nesrpskog stanovništva te većinu među inim i djecu odveli u logore u Srbiju! Zamislite, logori za nedužne civile slični onim nacističkim ali krajem XX. stoljeća u srcu Europe, a dr. Milorad Pupovac ni jednog glasa ni riječi o tome, kao ni o sudbini 386 osoba iz samog Grada i ukupno 531 iz cijele Vukovarsko-srijemske županije koje državna birokracija cinično naziva – „nestalim“. Ali zna i to stalno ponavlja da je prije vojne agresije na Vukovar ubijeno desetak Srba, i to je po njemu bilo razmjerno kao povod  i opravdanje za pravu ratnu agresiju državne vojske, velikog dijela lokalnih Srba te srbijanskih paravojnih formacija na stanovništvo jednog grada među kojima je bilo i Srba pa i među braniteljima! U Vukovaru je dr. Milorad Pupovac spustio cvijeće u Dunav i položio vijenac na Memorijalnom groblju, kao izraz „suosjećanja kako za stradale građane Vukovara hrvatske nacionalnosti, tako za stradale građane Vukovara srpske nacionalnosti“. Koliko je to „suosjećanje“ iskreno  a ta simetrija lažna može se zorno i valjano vidjeti te shvatiti iz podataka odnosno činjenicâ, da su u nesrpskom stanovništvu  do sada popisana imena 2.249 ubijenih i poginulih i to bez tzv. „nestalih“ , a u srpskom stanovništvu stotinjak ubijenih i poginulih!  Doista, valjan i relevantan primjer za fakultetske udžbenike i izobrazbu studenata iz teme što nisu razmjernost, simetrija, etika, moral, suosjećanje, solidarnost, pravednost, humanost, ljudska časti, dostojanstvo i odgovornost; te što su nerazmjernost, nesimetrija, nemoral, bezdušnost, bešćutnost, nepravda, nehumanost,  beščašće, manipulacija, izvrtanje činjenicâ te obmana i prijevara.  Inače, njegova poduža izjava za medije standardni je i karakteristični miks javnosti dijelom već dobro poznate izvještačenosti, licemjerja, prijetvornosti, patetike, kalimerovskog prenemaganja, logičkih manipulacija i zamjenâ tezâ, alternativnih istina, obmana, hinjene empatije, uvježbanih cezura, neizravnog cinizma, latentne agresije te parodije istine i čovječnosti. I iz čega je također očigledno i evidentno da je u Vukovar došao po uputi i u režiji premijera Andreja Plenkovića, s ciljem daljnje realizacije političkog projekta – izjednačavanja odgovornost i krivnje žrtve i agresora! A što je činjenično  apsolutno neutemeljeno,  nehumano, etički nedopustivo te s moralnog  motrišta – perverzno.        Inače, sâm posjet dr. Milorada Pupovca Vukovaru premijer Andrej Plenković ovako je komentirao: „Svi se trebaju pokloniti žrtvama Vukovara, a dobro je da predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ide u Vukovar“. Samo, citiranoj izjavi ipak nešto nedostaje, jer premijer nije naveo i kada se s dr. Miloradom Pupovcem dogovorio i usuglasio o  „dobroti“ njegova posjeta Vukovaru, u svrhu na događanjima i faktima neosnovanog  te stoga iracionalnog i nećudorednog izjednačavanja odgovornosti i krivnje agresora i žrtve! No, kako se sve to i zašto uopće i može (do)ticati emocionalno, nacionalno, etički i moralno depriviranog i stoga nesenzibilnog predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj Andreja Plenkovića; kad je on  istodobno dok su  branitelji i stanovnici Vukovara žrtvovali svoje zdravlje i živote za obranu hrvatske slobode i prava na nacionalnu državu, pravio diplomatsku karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova i njegovim veleposlanstvima u europskim metropolama!        

Erih Lesjak                                                                                                                                      

1 KOMENTAR

  1. Da se Pupavac deklarira kao Srbin u bilo u kojoj zemlji Europe i svijeta, nebi imao pravo glasati, niti bi se mogao baviti politikom, dok nebi odbacio srbsko državljanstvo i uzeo državljanstvo zemlje u kojoj bi živio, a kamoli da bi imao svoju srbsku stranku i sa njom se “kurčio” i provocirao Narod, kao što to čini u Hrvatskoj, a svake godine za proslavu dana Oluje trči ka “šćenac” u Beograd i “skomlica i laje” na Oluju. Iz Beograda, toga istog grada, gdje su 1928 pobijeni hrvatski političari Stjepan Radić i osali Hrvatski Parlamentarci, iz istoga toga Beograda slane su agresorske zločinačke vojske srbska, četnička i jugoslavenska vojska koje su izvršile agresiju na Hrvatsku i BiH i počinile stravične zločine i genocid u Srebrenici, Škabrnji, Vukovaru itd., i poslije maskara i genocida pjevali u Vukovaru:”Miloševiću šalji nam salate bitće mesa klat ćmo Hrvate”! Iza svega toga, pljušte amestije nema osuda, pobjednički narod okupljanjem u Vukovaru tražio je da se agresorski zločinci kazne, šuti se, nema odgovora. Ostali su prešućeni i komunistički zločinci, koji su počinili zločine u prvoj i u drugoj jugoslaviji, poslije rata 1945-1990, komunistički zločinački čendrljini bez suda i zakona i osuda likvidirali su 800.000tisuća zarobljenika vezanih žicom, djece, civila i trudnih majka do dana današnjega još nitko nije osuđen, nego se zločincima još i spomenici podižu! Kud se god okreneš opet se udara po “bekini” vjernika i nevina čovjeka, kako oni vele:” samu su pobidnici antifašisti a to su titin jusovci”, koje su devedesete razdjelili između sebe Vrano i Ivica, a Crkva je priznala za vjernike samo one sa crvenom komunističkom knjižicom i petokrakom,a mi ostali ostadošmo nigdi, u partiju bravarovu ne šćedošmo, zato nas iz Hrama isturiše a uzeše vuksane, bekavce, prke bike, taše, more ljilje, đanke, marke markanoviće, šamije, zvonare rodiće, dedulice ma ima toga koliko hoćeš, ka “gusine” kada navali u šumu,ko bi ih sve mogao nabrojiti i popisati, kad ih ima i u udbi, partiji , kosu ,hadezeju, esdepeju, pupinu esdesesu u crkvi samo što (nisu) još i na misecu! Opet se viče i okrivljuje “USTAŠE”, upravo one koji su branili Vukovar i one koji nisu jeli titina kruha i pili iz komunističkog bokala i pripadali partiji,kao što su to bili vlastodršci od 1990 do danas!Sad postavljam pitanje svima nama, zašto kmečimo i vičemo kad smo za ovaj bućkuruš krivi svi jednako, a posebno učitelji koji podučavaju gdje moraš glasati, pa te “sprče” sa jugokomunjarama i onda traže krivca u nama i ako nisam glasa za njih, a pola ih je tribalo devedesetih poslati u azil kao što su Njemci poslali HONECKERA I “JOŠ NIJE KASNO”!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here