Post festum „napada“ na Dolcu

U središtu pozornosti i javnog interesa  već je mjesecima dr. Milorad Pupovac, član (ne)formalne  vladajuće koalicije HDZ-Restl HNS-SDSS-SDP (prikrivena „velika koalicija“) u Saboru Republike Hrvatske (povratak u – genitiv!)

Piše: Erih Lesjak

Čime pak on to izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva (ostanak u – nominativu!)?  Time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima i ponašanjem na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, podcjenjuje, obezvrjeđuje („omalovažava“), ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda!  U tome pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama  posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba, a ne glasilo jedne nacionalne manjine! Od tjedna do tjedna svakoga petka  programatski  koncipirano i stilizirano objavljuje tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima“ i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – satirom! I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri“ , dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).                                                                                                                Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti, pravne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog“  pravosuđa,  borgovskog ortačkog kapitalizma, „dogovornog“ višestranačja, karikaturalne demokracije, etatizma, antitržišne  ekonomije te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije („gremij“: Budimir Lončar, Franjo Gregurić,  Vladimir Šeks, Davor Božinović, Nikica Valentić, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Branko Roglić, itd.) i  „duboke države“ u svim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i kadrovskim procesima;  nepostojanja medijskog pluralizma, programiranog institucionalnog  psihološko-propagandnog djelovanja  režimskih medija i tzv. „javne“ televizije protiv  demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda;  ograničavanja demokratskih prava i sloboda  građana te primjena „light“ totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva, te istog takvog izbornog sustava i procesa;  masovnog kršenje ustavnih prava građana i na izravnu demokraciju, klijentelizma, nepotizma, trgovanja utjecajem i korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „danse macabrea“, depopulacije i ostale socijalne patologije; paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno većim dijelom ostaju izvan vidokruga i fokusa pozornosti  pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana! Kako i zašto?     

Kako  i  zašto?                                                                

Najvećim dijelom zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te totalitarnim državama i društvima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama“ odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije.                                                                                                                  

Upravo zahvaljujući toj i takvoj etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja  vlasti režima  Andreja Plenkovića Borga i  „gremija“, dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog krivca  za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana!  Čime su  animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj i njezin predsjednik, te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca“ – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi režim Andreja Plenkovića Borga i „gremija“!         

Koordinativna strategija dr. Milorada Pupovca

No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa“ građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju i zdrav razum te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac“ (tzv. „Pedro“); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ koji ga je instalirao na vlast, te ga dnevnopolitički instruira, upravlja i servisira!                                                                                                                               Politička i društvena taktika i strategija koju primjenjuje  i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s premijerom Andrejom Plenkovićem Borgom i „gremijem“ s jedne strane; te  s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! A primjer i dokaz tome su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije“, „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu“, „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“; i mnogi drugi  režirani, međusobno „uvezani“ i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti“.                                                               

Pa što bi to bez te i takve  koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj.  da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire premijer Andrej Plenković Borg, te i „gremij“ kao neformalni i nelegitimni centar moći i vlasti u Republici Hrvatskoj?  Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina,  te odgovarajući zakonski i podzakonski akti.        

A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?                                                                                                                          Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju – prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi doli  Andrej Plenković Borg i njegova bez izbornog i političkog legitimiteta Vlada!  A kako i zašto?                                          

 Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati  i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na  pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca“ dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta“ posve neopravdano, a na  štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!              

„Napad“ na Dolcu na dr. Milorada Pupovca

No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ stvorena u hrvatskome društvu prema članu (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, zbog toga što je navodno dr. Milorad Pupovac  njezin „izabranik“ i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici, tako da dr. Milorad Pupovac te njegova politička stranka SDSS i u kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj!                                                  Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u vrlo osjetljivim, složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u  postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog  izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno sinonimizirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!

Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i  latentne agresije prema dr. Miloradu Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratoru  i autoru estetski neukusne, uvrjedlive  i provokativne „satire“ u tjedniku Novosti, kao i godišnjim izvješćima/publikacijama Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu,  kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, ustašluku, fašizmu i klerofašizmu“ u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata“; kulminiralo je  u petak 28. rujna 2018.g. na  središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna!                                                                       

Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju i zdrav razum, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming“ tog incidenta, činjenicu da se „dogodio“ u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ  u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj“, te u tijeku još jednog  u nizu bakarićevskih  „demokratskocentralističkih“  diferencijacija, harangi, linčeva i obračuna sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima“) u HDZ-u, ovaj put s njegovim podpredsjednikom Milijanom Brkićem.                                                                                                                          

Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu“ iz koje dolazi Andrej Plenković, marksističku inspiraciju, vokabular, temu i  teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije“ koja je publicirana  u SFR Jugoslaviji 1989.g.,  te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom  trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad“ i javno poniženje društvenog „grješnog jarca“ saborskog zastupnika dr. Milorada Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i premijer Andrej Plenković Borg! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina“, a ne  kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika te štoviše člana (ne)formalne vladajuće koalicije  dr. Milorada Pupovca, od čijeg glasa  u parlamentu  izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Republici Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim“ društvenim dimenzijama je ruban, efemeran, ostarkiran i nemoćan dr. Milorad Pupovac, kada ima političku poziciju i moć da u parlamentu može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore!                                                           

Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a opozicijskih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem dr. Milorada Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da se  institucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst i društveno ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili fingirani incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zloupotrijebljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planski i učinjeno s „napadom na Srbina“; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – dr. Milorada Pupovca!

Tko  je  Saša  Mučnjak?

Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna nabacio na dr. Milorada Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad“ kriškom limuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca!                                                                                                                                    Za počinitelja „napada“ odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom“ (ili satarom?) kojom dr. Milorad Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?                                                                                 

Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Milorad Pupovac  tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao“ na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni“?) susret s „udvaračem“ na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna u  (pra)davno nametljivog „matorog“ udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Andreja Plenkovića Borga!) kao što to tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja.                                                                                                                                                   

No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna  kao samo i isključivo  „osobnog“ prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa  njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od  kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu  nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi?  Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati?     

Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima“  motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak,  ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?        

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here