Jučer je u 72.godini života preminuo Pave Kosović, dugogodišnji tajnik Hrvatskog hrvačkog saveza i aktualni tajnik HK Zagreb
Rođen u Gospiću, 12.ožujka 1947. godine, Pave Kosović ostvaruje zavidnu sportsku karijeru kao hrvački sudac. Do posljednjeg dana ostao je aktivan u Hrvatskom hrvačkom savezu.
Na studij u Zagreb došao je 1965. godine. Zbog materijalnih razloga morao je nakon dvije-tri godine prekinuti studij i i početi zarađivati za život, pa je tako počeo obavljati i neke sitne poslove za HK Lika, da bi 1972. godine i službeno postao tajnik kluba.
Pouzdan i pedantan, s izrazitim smislom za administraciju, 1976. godine postavljen je za profesionalnog tajnika Zagrebačkog hrvačkog saveza (na pola radnog vremena) a drugu polovinu radi kao tajnik Hrvatskog hrvačkog saveza. U međuvremenu postaje i vrlo uspješan i cijenjen međunarodni hrvački sudac. U hrvačkom savezu bivše države obnašao je važne funkcije kao predsjednik Sudačke, Registracijske i Disciplinske komisije.
Jedan je od osnivača Hrvačkog kluba Zagreb 1983. godine čiji je tajnik bio sve do smrti. Također, nakon proglašenja samostalnosti Republike Hrvatske i od osnutka Hrvatskog Olimpijskog Odbora obnašao je dužnost glavnog tajnika Hrvatskog hrvačkog saveza sve do umirovljenja 2015. godine. Nakon odlaska u zasluženu mirovinu 2015. godine i dalje je honorarno ostao raditi na Hrvatskom hrvačkom savezu, pomažući svojim savjetima i iskustvom, sve do njegove iznenadne i prerane smrti.
Aktivno je sudjelovao u organizaciji mnogih međunarodnih natjecanja, da spomenemo samo najvažnije;
- Mediteranske Igre u Splitu 1979. godine
- Univerzjada u Zagreb 1987. godine
- Svjetske vojne igre u Zagrebu 1999. godine
- Svjetska vojna prvenstva u Splitu i Solinu 2002. i 2007. godine
- Svjetsko prvenstvo za veterane u Zagrebu 2002. godine
- Prvenstvo Europe za juniore u Zagrebu 2012. godine
- Prvenstvo svijeta za juniore u Zagrebu 2014. godine
- Međunarodni turnir “Trofej Jadrana” (25 puta)
Pave Kosović bio je odličan poznavatelj hrvanja i svega onoga što se događalo na strunjačama ali i oko njih. Znao je mnogo i o privatnom i obiteljskom životu, te o svakodnevnim životnim problemima mnogih hrvača i svojim savjetima i zalaganjem uvijek je pronalazio rješenja za njihove probleme. Bio je hodajuća enciklopedija hrvanja, izvanrednog pamćenja i pun zanimljivih priča iz povijesti hrvanja. Ono što ga je dodatno krasilo je to što je bio “čovjek iz sjene” koji se nikad nije volio isticati, a nikada od njega niste mogli čuti ijednu ružnu riječ ni o kome.
Njegovim odlaskom hrvatska hrvačka obitelj pretrpjela je nemjerljivi gubitak.