Ruža Tomašić – pobjednica ili oportunist?

Nakon što se slegne trenutačna euforija nastala zbog izvrsnog rezultata Ruže Tomašić na izborima za Europski parlament, hrvatski će domoljubi doživjeti još jedno veliko razočaranje, koje će smanjiti, a ne, kao što se očekivalo, povećati šanse za veliko ujedinjenje domoljubno mislećih Hrvatica i Hrvata u domovini i iseljeništvu, što je i dalje nužno za dolazak domoljuba na vlast i spas Hrvatske

Piše: Antun Babić

Mjesecima prije izbora bio sam jedan od najupornijih zagovaratelja ujedinjavanja domoljubnih stranaka i opcija. O tomu sam prije dvije godine razgovarao sa Zlatkom Hasanbegovićem, a dva mjeseca prije izbora s Hrvojem Zekanovićem. Hasanbegović je već tada pokazao veliku nezainteresiranost za okupljanje domoljuba.

S druge strane, a to želim naglasiti, Zekanović je rekao da Hrast želi ujedinjenje i da su svima otvorena vrata. U kraćem susretu, a na temelju mojeg političkog iskustva u svijetu, dao sam mu nekoliko savjeta o tomu kako bi se moglo doći do djelotvornog i potrebnog ujedinjenja većina domoljubnih opcija u RH, BiH te diljem hrvatskog iseljeništva, koje u tom kontekstu igra sve manju ulogu. Stotine tisuća istinskih hrvatskih domoljuba u iseljeništvu, koji su stvorili temelje za stvaranje hrvatske države, već je ili umrlo ili je u visokoj dobi. Njihova djeca nisu ni formalno ni osjećajno Hrvati, nego Australci, Kanađani, Amerikanci, Nijemci itd.

HASANBEGOVIĆ IZGUBIO IZBORE, A VEĆ POSTAVLJA UVJETE ZA RAZGOVORE

Ono što nimalo ne raduje jest činjenica da među domoljubima i nakon izbora vlada velik međusobni animozitet, koji je samo malo umanjen zbog pritiska javnosti i, naravno, velike osobne pobjede Ruže Tomašić. Daju se izjave – Zlatko Hasanbegović, koje se mogu tumačiti i ovako i onako. Već se sada, prije nego što se uopće sjelo za zajednički stol, javno postavljaju uvjeti. To nikako nije dobar znak.

Kao čovjeku koji se pola stoljeća bavio hrvatskom domoljubnom politikom i više od dvadeset godina diplomacijom, moram izraziti veliku sumnju u to da, uz sadašnje vodeće igrače na domoljubnoj političkoj sceni, možemo očekivati onu vrstu domoljubnog zajedništva bez kojeg neće biti moguće doći na vlast na sljedećim parlamentarnim izborima. Zasada je najoptimalnija opcija da će od deset do maksimalno dvadeset ljudi iz domoljubnog političkog spektra ući u Hrvatski sabor, što nikako neće biti dovoljno da se spriječi koalicija HDZ-a i SDP-a te njihovih satelita, manjinaca i drugih. Dakle, Hrvatska i vlast i nakon sljedećih parlamentarnih izbora ostat će u rukama komunista, neojugoslavena i globalista.

Najveći problem koji ja u ovom trenutku vidim odlazak je Ruže Tomašić u Europski parlament, gdje će ona biti samo jedna hrvatska zastupnica između 751 zastupnika u Europskom parlamentu, dakle jedna kap u moru. Ne dovodim u pitanje odlučnost Ruže Tomašić da se u Europskom parlamentu bori za određena važna pitanja za hrvatske ribare i seljake i slično. Nažalost, u idućih pet godina u Europskom parlamentu vodit će se ne samo velika bitka, nego i rat o Europi suverenih država i Europi kao jedinstvenoj nad-državi. U toj borbi i ratu odlučit će se i o sudbini Hrvatske kao samostalne države i biološkog opstanka hrvatskog naroda. Tu jedna domoljubna hrvatska zastupnica, osim osobnog prosvjeda, neće moći ama baš ništa postići. To je činjenica i realnost koju moramo već danas prihvatiti.

“IDEM U EUROPSKI PARLAMENT, NE ŽELIM BITI VOĐA OTPORA U HRVATSKOJ”

Osobno bih volio da je Ruža Tomašić nakon dobivanja mandata u Europskom parlamentu, što je hrvatske domoljube ponijelo u razmišljanju kako je pred nama svijetla budućnost, odmah iste večeri rekla: Mene više ne zanima velika plaća, uz zavidne beneficije i dobar život u Europskom parlamentu. Mandat prepuštam nekom drugom kandidatu s liste suverenista. Ja želim i moram ostati u Hrvatskoj sa svojim narodom i dužnost mi je iskoristiti malen, ali vrlo značajan momentum i iskorak koji su na izborima ostvarili suverenisti, za veliko političko okupljanje hrvatskih domoljuba, koje će donijeti pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.

Naravno, i nažalost, Ruža Tomašić to nije rekla, a tako ni ne misli. U razgovorima za medije vrlo je jasno kazala da neće biti na čelu pokreta i preuzeti težak posao ujedinjavanja hrvatskih domoljuba te da će taj posao obavljati u široj javnosti nedovoljno poznat predsjednik konzervativaca Marijan Pavliček. Možemo li stvarno očekivati da će Hasanbegović i Esih zauzeti drugo mjesto u razgovorima s Pavličekom, Ilčićem i Zekanovićem, koji su na EU izborima imali daleko bolji rezultat od Nezavisnih za Hrvatsku? Osobno sumnjam da je to moguće. No, kad bi Esih i Hasanbegović dali ostavke na svoje položaje u NZH, otvorio bi se makar mali prozor za uspješne razgovore o ujedinjenju domoljuba.

Zadnji izbori za Europski parlament pokazali su kako se zapravo većina kandidata na listama raznih domoljubnih opcija nadala da će biti izabrana u Europski parlament zbog visoke plaće i udobnog života. To nam je nakon izbora zorno pokazala Marijana Petir, koja ustvari nikada nije ni bila iskrena domoljupka, nego oportunistica koja se klatila od lijeve do desne strane.

STAVITE INTERESE HRVATSKE DRŽAVE ISPRED OSOBNIH INTERESA

Iako sam duboko svjestan činjenice da šaljem poziv vapijućeg u pustinji, ipak, kao jedan od rijetkih i još živućih stvaratelja hrvatske države u emigraciji od 1973., a u domovini od 1990., pozivam Ružu Tomašić da još jednom dobro promisli hoće li više koristiti interesima hrvatske države i hrvatskog naroda u Europskom parlamentu, u kojem neće imati nikakvog stvarnog utjecaja, ili ako ostane na hrvatskoj političkoj pozornici kao percipirani novi vođa hrvatskih domoljuba, koji može teškim i upornim radom okupiti hrvatske domoljube i stvoriti jaku domoljubnu političku opciju koja će imati stvarne izglede u borbi za vlast u Hrvatskoj.

Ne bude li tako, Hrvatska će i dalje ostati u rukama komunista, neojugoslavena, titoljubaca i globalista, a to može dovesti do nestanka samostalne hrvatske države. Jednostavno nije dovoljno imati jednog domoljubnog zastupnika u Europskom parlamentu, a istovremeno imati hrvatsku državu u kojoj vladaju oni koji zaprave žele nestanak te države, primjerice Andrej Plenković i mnogi drugi. U borbi protiv globalista u Bruxellesu Hrvatsku može spasiti samo jedan hrvatski Orban. Nažalost, u ovom trenutku daleko smo od tog cilja. Jednostavno ne smijemo zaboraviti kolik su postotak glasova dobili konzervativci i domoljubi u Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Poljskoj, Finskoj itd., a kolik u Hrvatskoj.

Gospođo Tomašić,

Bacam Vam rukavicu. Ostanite u Hrvatskoj, u koju ste se, kao i ja, vratili iz iseljeništva i emigracije 1990. kako biste pomogli hrvatskom narodu u ratu protiv velikosrpske i četničke agresije. I Vi i ja bili smo suradnici predsjednika Tuđmana 1991., svatko na svojoj razini. Danas su svi iskreni domoljubi svjesni toga da su Hrvatska i hrvatski narod u još opasnijoj situaciji nego što je su bili u razdoblju od 1990. do 1995. Nemojte, stoga, sada bježati od velike odgovornosti u Hrvatskoj. I ja sam nakon odlaska s dužnosti generalnog konzula u Melbourneu 2013. mogao ostati živjeti u Australiji. Nisam to učinio, ne zato što ne volim Australiju, nego zbog činjenice da Hrvatsku volim više. Kao dokaz moje vjernosti Hrvatskoj odrekao sam se i australskog državljanstva, što me u mnogočemu dovelo u otežanu životnu situaciju.

Gospođo Tomašić, Vi ste na potezu. Čvrsto sam uvjeren da i hrvatska domoljubna javnost očekuje Vaš odgovor na moj izazov.

3 KOMENTARI

  1. Nije Ruža pobjedila što je pametna i ima znamje.Pobjedila je što se klijentelistička skupina našla
    uz sk-sdp pa pljačkaju kako kome triba.Podnesi ostavku Drkane i izvršni tajniće pliso Muciću.
    Naravno uhljeb Nemčić, uhljeb u hdz J.Vranješ,i mnogi drugi UHLJEBI.
    Marš iz HDZ lopine,vi ste svi redom sdpovci uhljebili ste se da bi pljaćkali ovaj narod…..

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here