Slovenija, Srbija i BiH već dulje vrijeme vode hibridni rat protiv Hrvatske

Hibridno ratovanje nije novi pojam niti je to nova kategorija sukoba, s tim da treba istaknuti da je svako ratovanje sukob, ali nije svaki sukob ratovanje pa se sukladno tome koristi i terminologija, smatraju stručnjaci s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.

U javnosti se razbuktala rasprava po pitanju vodi li se protiv RH “hibridni medijski” rat. Svjesni činjenice da se Republika Hrvatska ponovno našla na poprištu sukoba nekoliko bitnih geostrateških interesa vodećih svjetskih sila i saveza te da se hrvatski i strani medijski prostor intenzivno koristi za plasiranje brojnih (dez)informacija protivnih nacionalnim interesima Republike Hrvatske, krajem prošle godine pokrenuli smo osnivanje Instituta za istraživanje hibridnih sukoba upravo kako bismo ukazali na te procese.

Hibridno ratovanje nije novi pojam niti je to nova kategorija sukoba, s tim da treba istaknuti da je svako ratovanje sukob, ali nije svaki sukob ratovanje pa se sukladno tome koristi i terminologija. Povijest ljudskih odnosa obilježena je stalnim sukobima različitog intenziteta i naravi, kao i uporabom različitih sredstava koja su u određenom trenutku imala prednost u procesima pokušaja nametanja vlastitih stavova i mišljenja, kako je to definirao von Clausewitz, „svoje volje“ protivničkoj strani. Često je u tim sukobima pobjeđivao onaj koji je brže i uspješnije stvarao učinkovita sredstva za djelovanje u novim područjima sukoba: kopno, more, zrak, svemir, danas kibernetski prostor. Prednost uporabe u tim je sukobima uglavnom imala komponenta kinetičkih sredstava, odnosno klasični oružani sukob koji se mahom odvijao u fizičkoj domeni, u domeni naše fizičke stvarnosti. U tim sukobima medijsko (kontrola i upravljanje komunikacijskim kanalom) i informacijsko (kontrola i upravljanje informacijskim sadržajem) djelovanje bili su od sekundarne važnosti.

Međutim, ubrzanim razvojem informacijsko-komunikacijskih sustava, tehnika i tehnologija, posebno ulaskom u doba koje nazivamo dobom četvrte industrijske revolucije, stvoreni su uvjeti za učinkovitijom prilagodbom dotadašnje paradigme sukoba. Sukobi u svijetu fizičke stvarnosti sve se više prebacuju u informacijsku te kognitivnu domenu. Ta su područja obilježena procesima prikupljanja, obrade i distribucije informacija, stvaranjem novih i bržih komunikacijskih kanala kojima se informacije distribuiraju te procesima razmišljanja i odlučivanja. Danas su primarni ciljevi napada upravo informacijski i medijski prostor kao i kognitivni procesi, dok je uporaba oružanih snaga tek iznimka koja se koristi, bilo kao prijetnja bilo kao sredstvo, za jačanje uloge i utjecaja informacijskih i medijskih djelovanja/operacija/ratovanja (primjeri Ukrajine i Sirije).

 | Autor :

Logo Instituta za istraživanje hibridnih sukoba

To je bit hibridnih sukoba, sukoba koji se primarno odvijaju u informacijskoj i kognitivnoj domeni s posljedicama u fizičkoj domeni. Potrebno je napomenuti da se u hibridnim sukobima ne koriste samo informacije nego i druga neubojita sredstva i politike (npr. energetska, financijska i gospodarska politika te kibernetski napadi), ovisno o procjeni njihova učinka.

Pitanje koje treba postaviti nije „Je li Hrvatska izložena informacijskim i medijskim operacijama iz kompleksa hibridnog ratovanja?“. Pravo je pitanje tko sve, kojim sredstvima (kanalima, medijima), zašto, s kojim ciljem, s kojim (dez)informacijama obasipa hrvatski informacijski prostor?

Neosporno je da se Republika Hrvatska nalazi naslonjena na područja gdje se sukobljavaju interesi velikih sila i saveza čime se krize i ratovi bitno odražavaju i na naše nacionalne interese (političke, gospodarske, financijske, socijalne, sigurnosne). Intenzivne promjene odnosa na Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi, Arapskom poluotoku, jugoistoku Europe i Ukrajini, osjećaju se i u Hrvatskoj. Pitanje geostrateških pomicanja Ukrajine, Turske, Irana i Saudijske Arabije te prvenstveno povratak Rusije kroz velika vrata na scenu svjetskih političkih subjekata, odrazio se i na odnose unutar i izvan Republike Hrvatske. Hrvatsko postavljanje kao odgovorne zemlje članice EU i NATO saveza u pitanjima povezanim s energetskim politikama Rusije i SAD-a, čije su energetske politike najblažim rječnikom rečeno, bitno neusuglašene, jedan je od razloga zbog kojeg je Hrvatska danas izložena hibridnim sukobima. U tom kontekstu potrebno je sagledavati cijeli niz aktivnosti i procesa u posljednjih nekoliko godina kojima smo izloženi, bilo cjelovito kao narod ili država, bilo fragmentarno kao pojedini gospodarski, financijski te medijski sustavi i subjekti.

U javnosti je čudno zazvučala rečenica koju je u svom intervjuu (veljača 2017.) povodom obilježavanja Dana ruske diplomacije izrekao Veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj, Njegova Ekselencija Anvar Azimov. On je u nevezanom dijelu razgovora rekao kako ruske banke više neće financirati Agrokor. U poslovnom svijetu, koji je vjerojatno znao da Agrokor ima ozbiljnih financijskih problema, da mu je kreditni rejting u stalnom padu te da se zbog toga okrenuo ruskim bankama kao izvorima financiranja, poruka je lako mogla biti shvaćena kao posljednji oblik pritiska na vodstvo Agrokora da su ruske financijske institucije spremne preuzeti i operativni rizik upravljanja sustavom kako bi namirili svoja financijska potraživanja te usmjerili aktivnosti u pravcu zadovoljenja ključnih ruskih nacionalnih interesa na ovom području. Cijeli niz medijskih objava koji je uslijedio nakon te izjave, postupanja različitih strana, vrlo aktivna uloga blogova u komuniciranju poruka s ciljem nametanja vlastitog viđenja stvarnosti te pokušaja snažnog utjecaja na hrvatsku vladu, imaju sva obilježja intenzivnog informacijskog i medijskog sukoba usmjerenog prvenstveno na političku, gospodarsku i financijsku stabilnost i sigurnost Republike Hrvatske.

Korištenje pojedinih aktivnosti iz spektra aktivnosti obuhvaćenih pojmom hibridnog sukoba protiv interesa zemalja članica EU i NATO saveza nije novost. Tome su trenutno najviše izložene baltičke zemlje (Litva, Latvija, Estonija) koje su razvile sustave prepoznavanja hibridnih prijetnji. Te su opasnosti potpuno svjesni i u vodstvu EU i NATO saveza jer se sve veći naglasak u obrambenim aktivnostima stavlja upravo na prepoznavanje, a potom i suzbijanje prijetnji iz hibridnog ratovanja. U tom smislu osnovane su i institucije kojima je cilj upravo rano prepoznavanje hibridnih oblika sukobljavanja usmjerenih protiv interesa EU, NATO saveza te njihovih zemalja članica.

Ne treba smetnuti s uma da i Slovenija, Srbija te Bosna i Hercegovina već dulje vrijeme vode intenzivne informacijske i medijske operacije u hrvatskom i stranom medijskom i političkom prostoru, usmjerene na ostvarivanje njihovih pojedinih nacionalnih interesa koji su suprotstavljeni hrvatskim nacionalnim interesima.

Onaj tko nije svjestan da je izložen utjecaju informacijskih i medijskih operacija, ili nekim drugim pojavnim oblikom hibridnih prijetnji (kibernetski, financijski, energetski, itd.), izlaže se ozbiljnim negativnim posljedicama po svoju sadašnjost i budućnost jer će one biti izmijenjene na način na koji to napadač planira, želi i očekuje.

dr. sc. Gordan Akrap
dr. sc. Roman Domović
dr. sc. Vilko Klasan

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here