Tko pljačka Hrvatsku činjenjem, a tko nečinjenjem?

Političari, državni odvjetnici, sudci, stečajni upravitelji, premijeri, saborski zastupnici …? Kazneno djelo može se počiniti činjenjem ili nečinjenjem.

Svjedoci smo stanja u Republici Hrvatskoj, blokiranih 320.000 građana koji nemaju izlaza, egzistencije, budućnosti. Jedan broj blokiranih građana, nezaštićenih upravo zbog kaznenog djela nečinjenja državnih odvjetnika,  predodređen je za seobu, a drugi, najugroženiji i najsiromašniji za suicide. Kaznena djela činjenjem počinile su političke elite, saborski zastupnici, suci, državni odvjetnici donošenjem zakonskih odredbi o predstečajnim nagodbama. Milijarde kuna proračunskih sredstava nestale su u predstečajnim postupcima, zahvaljujući činjenju i nečinjenju. Činjenju da bi organizirali pljačku proračunskih novaca i nečinjenjem državnih odvjetnika da bi amnestirali, prikrili pljačku proračunskih novaca. Ukupni dug blokiranih 320.000 građana je 42 milijarde kuna. ukupno otpisanih milijardi kuna u predstečajnim nagodbama znatno je veći od 42 milijarde kuna. Sjećamo se zvučnih prezimena i imena političara, gospodarstvenika Lijepe naše koji su bili glavni glumci predstečajnih nagodbi. Predstečajne nagodbe osmislili su kao model sačuvanja radnih mjesta i stabilizacije poslovanja poduzeća. Propast hrvatskih banaka, također je jedan od modela u kojima je obitelj Glavnog Državnog Odvjetnika Mladena Bajića bila veliki dioničar. Jedan od dioničara banke, s kojim je Bajić ispijao kave u Zenti, imao je želju odletjeti u svemir. Linićeve – Bajićeve predstečaje osmislila je organizirana mafija, s ciljem nastavka pljačke imovine  Republike Hrvatske. Kontinuitet pljačke iz pretvorbe i privatizacije, nastavljen je predstečajnim postupcima, likvidacijama banaka. Naplata 10 % duga od ukupnog duga u predstečajnim postupcima – nagodbama poduzeća sve pojašnjava i kriminal dokazuje. Nečinjenje kao kazneno djelo moglo bi se staviti na teret i to po službenoj dužnosti Mladenu Bajiću , Dinku Cvitanu i svim državnim odvjetnicima koji su sudjelovali u kaznenim djelima nečinjenja, stvaranjem pogodnog sustava za rast gospodarskog kriminala i korupcije u Republici Hrvatskoj. kolumna887 - Tko  pljačka Hrvatsku činjenjem, a tko nečinjenjem?Danas smo svjedoci afere stečajnog suca, stečajnog upravitelja. Svi mediji izvještavaju kako je najpoznatiji stečajni upravitelj, porijeklom Hercegovac počinio kriminal? Tu je i najutjecajnija sutkinja Trgovačkog suda. Ovim hapšenjima sudca trgovačkog suda, stečajnog upravitelja, očito je da se pokušava  skrenuti pozornost sa stvarne pljačke Republike Hrvatske, koju djelomično prikrivaju, djelom opisuju –  svjedoče; Franjo Gregurić, Josip Manolić, Stjepan Mesić i dr. ,u Saborskom istražnom povjerenstvu za Agrokor, gdje ih Nikola Grmoja često lovi u davanju lažnih iskaza. Na postavljeno pitanje Milijana Brkića, da li su direktori poduzeća u postupku pretvorbe bili članovi Saveza Komunista, Josip Manolić odgovorio je “Da”. Pretvorbeno privatizacijsku pljačku Republike Hrvatske u svojoj knjizi lijepo je opisao novinar – publicist  Ivica Radoš, zatim Ministar imovine Goran Marić i dr., i što se desilo? Ništa! Danas saborski svjedoci, istražnog saborskog povjerenstva, jučer premijeri, ministri, predsjednici, stvarni i istinski začetnici osmišljene pljačke imovine Republike Hrvatske. Da li je sve bilo zakonito, činjenjem ili  nečinjenjem? Skretanje pozornosti aktualne političke elite, lidera DORH-a, s predstečajne pljačke, stavljajući optužbe poduzetnicima u predmetima koji imaju pravomoćne sudske presude  niz godina, po sili zakona i ocjeni promatrača – laika, je krajnje degutantno, neprofesionalno i nekorektno. Igrokaz o hapšenjima Todorića i dr., danas je priređen hrvatskoj sirotinji blokiranim građanima, koji gledajući i slušajući televiziju, radio, čitajući portale, još više padaju u depresiju koja vodi prema suicidu ili iseljavanju. Igrokaz su im pripremili upravo oni koji su najzaslužniji za kazneno djelo nečinjenja. Teza iz optužbi stečajnoj sutkinji da “nije činila”  ili poduzetniku da je “pomagao”, samo je jedna od teza kojom pojedinci iz DORH-a skreću pozornost , prikrivaju svoje dugogodišnje nečinjenje. Gubitak sudskih sporova iz arbitražnih postupaka, donošenje zakona Lex Perković, gubitak postupanja protiv Srbije, svakako su dodatni primjeri kaznenih djela pogrešnog činjenja i planiranog nečinjenja za koja će svakako jednoga dana odgovarati pred istražnim tjelima suverene samostalne Republike Hrvatske.

2 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here