Plaže su senzibilizirale javnost za problem koncesija, ali najveći nered, javnu štetu i teren za ilegalno bogaćenje pojedinaca zapravo stvaraju – sidrišta. To je po definiciji morsko područje pogodno za sidrenje brodova, umjerene dubine i mekana dna.
Trenutno je na našoj strani Jadrana 86 takvih lokacija pod koncesijom, ali to sigurno nije njihov konačan broj. Radi se, naime, i na crno. I to punom parom. Eklatantan primjer nalazi se u Milni na Braču, gdje u jednoj od najljepših jadranskih uvala cvjeta ilegalni posao. Do granice izdržljivosti. Javno i otvoreno. Prijavljuje se to nadležnima, ali reakcija nema. Ni Županije ni nadležnog Ministarstva mora.
Devastirane Lučice
– Uvala Lučice potpuno je devastirana i u stvarnosti više nije sidrište, nego prava nelegalna marina – razočarano konstatira Katica Buzolić, predsjednica Općinskog vijeća Milne. O tome je uputila dopis Županiji i nadležnom ministarstvu. “Molimo podatke za važeće ugovore za sve koncesije na pomorskom dobru na području općine Milna, budući da smo svjedoci da se pomorsko dobro koristi bez ugovora o koncesiji i mimo ugovora o koncesiji. Najdrastičniji je primjer uvala Lučice, u kojoj je više od 60 bova i ilegalni gat za koji je Povjerenstvo za praćenje i izvršenje odluka i ugovora o koncesijama još prije godinu dana ustanovilo da nije sastavni dio koncesije (utvrđeno je tada da sidrište nije označeno, a nije ishođena ni potvrda glavnog projekta). Ne zna se tko ima važeće koncesije, na koji rok i koliku površinu”, navodi se u dopisu čelnice lokalnog parlamenta. Prostornim planom uređenja općine Milna u uvali Lučice je predviđeno sidrište, ali na udaljenosti 100 metara od obale. A brodovi se sidre na deset metara od obale koja se nalazi u turističkoj zoni i predviđena je za plažu. Dopušteno je maksimalno 20 vezova. – U uvali je četiri puta više bova nego što predviđa Prostorni plan uređenja općine Milna. Plovni put do dna uvale skroz je zatvoren. Na 70 bova naplaćuju se vezovi bez ikakvih izdanih računa. Početkom sezone obitelj Lemešić je ilegalno postavila više od 40 novih bova, a tu se već nalazi i sidrište obrta Šime Kovačića te sidrište tvrtke “Areta”, kao i jedan ilegalni ponton dužine od preko 30 metara čiji se vlasnik ne zna, ali se brodovi uredno vezuju i naplaćuje se vez. Kako je to moguće i po kojem planu, a “koncesije”, ako i postoje, daju se ilegalno u podnajam i njima se trguje – upozorava Zoran Buzolić, predsjednik Udruge “Eko-etno Milna”, koji uporno šalje apele za spas uvale. Iako nautička sezona traje još barem dva mjeseca, čini se da je iluzorno očekivati adekvatnu, još manje brzu reakciju nadležnih na ilegalni biznis u Milni. Ili bilo gdje na 17 registriranih županijskih sidrišta. U Splitsko-dalmatinskoj županiji ni ne pokušavaju prikriti činjenicu da oko sidrišta vlada kaos. Priznaju vlastitu nemoć i nedostatak volje da s ilegalnom djelatnošću iziđu na kraj. Problem je ponajviše u nedostatku učinkovitog nadzora nad provedbom koncesija. Tako su širom otvorena vrata nelegalnom bogaćenju.
Bez pravog nadzora
– Uspjeli smo obaviti nešto nadzora u posljednje vrijeme, iako je sve to vrlo komplicirano. U nadzor idu zajedno predstavnici tri institucije, pa im nije dovoljno ni mjesec dana da usklade datum. Nameće se žurna potreba osnivanja posebne inspekcije ili osnaživanje kapaciteta Lučke kapetanije – objašnjava županijski pročelnik za turizam i pomorstvo Stipe Čogelja. Pojačani nadzor, kaže, dao je neke rezultate. Bit će oduzimanja koncesija u rujnu i tri, četiri koncesionara ostat će bez dopuštenja za rad. Ali to nije i rješenje problema. Kad se koncesija i oduzme, bivši koncesionar jednostavno nastavi s radom. Bez koncesije. Kazne su neučinkovite, blage su i teško naplative. Za državu je, primjerice, nerješiv problem kako silom ukloniti lošeg koncesionara iz uvale, gdje smjestiti oduzete bove koje su privatna imovina. Postoji, doduše, ovršna klauzula po kojoj se prekršitelju za tri mjeseca može ući u posjed, ali dosad ni jednom nije primijenjena. Nove koncesije za sidrišta su zaustavljene. Od listopada se navodno spremaju i nova pravila igre. Sazrela je, kažu, odluka da se počne kontrolirati kaos sa sidrištima. Nema više smisla čekati Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture jer u osam mjeseci ništa se nije poduzelo, kažu u Županiji. Ako se u konačnici nešto i poduzme, u Milni je zagarantirano još barem dva mjeseca unosnog protuzakonitog posla na sidrištu (ilegalnoj marini).
Po bovi do 20.000 kuna mjesečno
Iako smo daleko od toga da, u eksploziji nautičkog turizma, u srcu ljeta spriječimo besplatno noćenje barem 30.000 plovila, na sidrištima se vrti silan novac. Lukrativan je to posao s vrlo niskom razinom ulaganja i izrazito brzim eksploatacijskim rokom. Ozbiljne procjene kažu da se mjesečno po jednoj bovi, u špici sezone na boljoj lokaciji, uprihodi od 15.000 do 20.000 kuna, a sidrišta najčešće imaju i po 50 bova. Maksimalno potrebna ulaganja ne dosežu 300.000 kuna. Sezona se sve više razvlači i tržište to vrednuje, pa se za ustupanje koncesije plaća i do 150.000 eura. Nedavno je na internetskom oglasniku ponuđena čak i prodaja (!) koncesije za sidrište, i to za gotovo 200.000 eura. Država po sidrištu (računa se površina) ubere od 100.000 do 200.000 kuna po sezoni plus tri posto od prikazanog prometa. (Slobodna Dalmacija)