U Splitu svaki drugi brak završi razvodom, na Murteru od 10, 8 ih se razvede!

Demografska slika Dalmacije daleko je od najgore u Hrvatskoj koja se bilježi u Slavoniji, ali je još dalje od svakog optimizma i dugoročnoga pozitivizma.

Usprkos svom turističkom šarenilu i šušuru, temeljem zadnjih egzaktnih pokazatelja demografskih kretanja iz Državnoga zavoda za statistiku jasno je da i Dalmatinci polako, ali sigurno nestaju. U četiri dalmatinske županije na godišnjoj razini nedostaje točno 2012 novorođenih da bi utakmica između mrtvih i živih postala izjednačena, što tek jamči opstanak na trenutačnome brojnom stanju. U 2016. godini u Dalmaciji se, naime, rodilo 7820 Dalmatinaca, a umrla su 9832.

U Zadru najbolje

Poredak na dalmatinskoj listi demografske obnove – počevši od najaktivnijih do najljenijih na tom planu – gotovo pa glasi “što južnije, to manje tužnije“. Dubrovačko-neretvanskoj županiji nedostaje, naime, najmanje novorođenih (samo 88) da bi bili na pozitivnoj nuli, što dokazuje da prirodni prirast nema baš puno veze s autocestama i mostovima. Druga po demografskoj statistici je Zadarska županija s 379 osoba u godišnjemu minusu, dok Šibensko-kninska sa 758 i Splitsko-dalmatinska županija sa 787 manjka gotovo dijele titulu najkatastrofičnijih dalmatinskih područja s kojih ljudi najbrže nestaju. Ove županijske slike su, dakako, generalne, te prožete brojnim svijetlim i tamnim točkama na ljudskome zemljovidu. U Zadarskoj županiji, primjerice, pozitivni prirast stanovništva ima sam grad Zadar, sa 747 rođenim i 732 umrla u 2016., što će reći da je u plusu za 15 duša. Prirodni prirast stanovništva bilježe i Biograd, Sukošan i Bibinje (sa po 7 ljudi u plusu) te Galovac sa 11 i Pakoštane sa šest. Najbrže nestajući su, pak, gradići u unutrašnjosti i na otocima: Benkovac s 48 ljudi u minusu, Gračac s 43, te Preko na Ugljanu s 41 čovjekom manje na brojnome stanju. U Splitsko-dalmatinskoj županiji bilježi se svojevrsni statistički paradoks: premda je u totalu županija s najvećom razlikom između umrlih i novorođenih, ona je ujedno i županija s najviše gradića koji bilježe prilično snažan prirast. Solin je u 2016. povećao svoje brojno stanje za 94 osobe, Kaštela za 63, Podstrana je brojnija za 43, a Imotski za 41 stanovnika. Pozitivan niz nastavljaju i Makarska s 25 te Dugi Rat sa 16 ljudi na popisu više. Nevolja je, međutim, u tome što u puno većem broju naselja više ljudi umire nego što ih se rađa. Sam Split je tako u ogledu umrlih i novorođenih „kraći“ za 417 ljudi, u Muću ih je 47 manjka, u Trogiru 40, a u Omišu broje minus 30…

Ajme u Šibeniku

Premda im je ukupni demografski gubitak nešto manji nego u susjednoj Splitsko-dalmatinskoj, u Šibensko-kninskoj županiji je situacija sa stanovništvom definitivno najdramatičnija. To potkrepljuje podatak da na čitavome županijskom prostoru nema niti jedne jedine markacije s pozitivnim prirastom, izuzmu li se Bilice sa simboličkim godišnjim rastom od samo šest ljudi. Sva druga mjesta, od najvećih do najmanjih, ubrzano kopne. Najbrže nestaje sam grad Šibenik s 363 rođena i 584 umrla, odnosno 221 čovjekom manjka samo u 2016. godini. Slijedi ga Drniš s godišnjim gubitkom od 83 osobe, Knin sa 67, Kistanje sa 54, Vodice s 53, te Skradin s 45 ljudi na godišnjoj razini manje. Kad bi se nestajanje življa i ubuduće nastavilo ovim tempom, a izuzmu li se doseljavanja, nije teško izračunati koliko bi zapravo trebalo da ova naselja posve izumru: Šibeniku, kao najvećemu, bilo bi, primjerice, dovoljno samo 150 godina da ostane kulisa bez ljudi. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji nestajanje, kao i manjak ruku za buduće maratone neretvanskih lađa, najmanje prijeti Metkoviću: život ovdje u 2016. vodi s 53 koša razlike, jer su bila 183 rođena, a tek 130 umrlih. Pozitivnu bilancu od 47 ljudi ima i općina Župa dubrovačka, Lumbarda od tri, te i sam Dubrovnik s minimalno dobivenom utakmicom od dva čovjeka više. Ubrzano, međutim, kopni Korčula koja je 2016. bila u minusu 42 života, općina Konavle je također bila “kratka” za 28, Vela Luka za 27, a Dubrovačko primorje za 25 duša.

U Splitu lani 779 brakova, a 466 razvoda

Statistika neumoljivo govori da se Dalmatinci sve rjeđe vjenčavaju, a sve više razvode. Primjerice, u Splitsko-dalmatinskoj županiji prije četiri godine na 2309 sklopljenih brakova razvedenih je bilo 415. Lani su se, međutim, kod matičara potpisala 2233 para, a razveo se 781 par. U svim dalmatinskim županijama u 2016. je sklopljeno 4105 brakova, a istodobno je zabilježen 1171 razvod, što će reći da se svaki treći brak, usprkos preporukama Crkve, u Dalmaciji raskida. Split je po statistici DZS-a grad s najvećim brojem razvoda u Hrvatskoj, prosjekom nadmašuje čak i Zagreb. U Splitu je 2016. statistički propalo više od polovice brakova (779 sklopljenih, a 466 razvrgnutih). Usporedbe radi, u Zagrebu su lani vjenčane 1593 osobe, a razvelo ih se manje nego u Splitu (456). Najveći dalmatinski rekorder u razvodima je općina Murter, gdje semafor u 2016. bilježi 10 sklopljenih, a čak 8 razvedenih brakova. Slijede Omiš (86 vjenčanih, 33 rastavljena), Dubrovnik (205 oženjenih, 66 razvedenih), te Vodice (33 sklopljena i 13 razvrgnutih brakova). Rijetke dalmatinske općine bez razvoda u 2016. su Pakoštane, Stankovci, Pirovac, Promina, Brela, Cista Provo, Trpanj i Lastovo. (Slobodna Dalmacija)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here