58. rođendan: Kutijasti oblik pružao je pristojan komfor, 4-cilindraš s 34 do 44 KS korektne performanse uz povoljnu potrošnju, koncepcija ‘sve straga’ okretnost i dobra vozna svojstva na lošim podlogama, a najuzbudljivije bile su verzije Rallye 1 (60 KS), Rallye 2 (82 KS) i Rallye 3 (102 KS)…

Danas zaboravljena francuska tvrtka Simca (Société Industrielle de Mécanique et Carrosserie Automobile) 1960-ih i 1970-ih imala je značajnu ulogu na europskom tržištu. Osnovana je 1934., kao podružnica Fiata te je s oznakama 5, 6 i 8 po licenci proizvodila modele 500 Topolino, 500 B i 508 C Balilla. 

U ratu je pod okupacijskom upravom izrađivala oružje te prijenosni mehanizam i podvozje za NSU-Kettenrad, neobičan motocikl s gusjenicama Wehrmachta. Nakon rata prelazi u vlasništvo Forda i 1951. proizvodi klasičnu limuzinu Aronde, a 1957. Ariane. Preokret nastaje 1961. kutijastom limuzinicom 1000, po koncepciji ‘sve straga’. Bilo je to tada u trendu…


Okrugla svjetla i doplatne gume s bijelim obodom obilježja su modela iz 1960-ih. Spremnik goriva je straga, što je povećalo sigurnost i gepek sprijeda

Razvoj ovog simpatičnog modela, čestog i na našim cestama, počeo je 1958., kad je Chrysler od Forda otkupio dionice. Postoje i teorije da je Fiat, koji je tada još surađivao sa Simcom, kao svojom ispostavom, Francuzima prepustio osnovnu koncepciju i dizajn nesuđenog nasljednika Fiata 600, nakon što je odlučeno da će se model 850 ipak temeljiti na modelu 600, a neće biti potpuno nov. 

Model 1000 je bio pun pogodak, pa počinju uspješne godine za Simcu – 1967. je napravila kompaktnu kombi-limuzinu 1100, s petorim vratima, poprečno postavljenim motorom i prednjim pogonom, sedam godina prije Golfa, a modeli 1307/1308 i Horizon osvajaju titule ‘Europskih auta godine’ za 1976. i 1979. 

Pamte se i modeli iz suradnje s Matrom – atraktivan coupe s tri sjedala u jednom redu Matra-Simca Bagheera (1973. – 1980.) i preteču onoga što danas nazivamo kompaktni SUV – Matra-Simca Rencho (1977. – 1979.), povišenu izvedbu modela 1100. Nakon kolapsa Chryslera Simcu 1978. preuzima Peugeot, koji gasi brend i proizvodnju nastavlja do 1986. pod markom Talbot.


Trovolumenska forma i 12-colni kotači danas su nezamislivi u autu od 368,5 cm. ali auto širine 147 i međuosnog razmaka 222 cm pružao je mjesta za pet putnika

Treba se vratiti na početak 1960-ih, kad su mnogi sanjali o Fići, dugačkom 329,5 i širokom 138 cm. Prema njemu je Simca 1000, limuzina dimenzija 378,5 x 147 cm, djelovala poput Mercedesa. Koncipirana je kad je većina europskih marki proizvodila aute s motorom i pogonom straga – VW 1200, Fiat 500 i 600, NSU Prinz, Renault Dauphine… Prva je verzija stotku hvatala za 28 sekundi i postizala 116 km/h. 

Fiat 600 je mogao potegnuti 100, pa se ubrzanje do stotke nije moglo izmjeriti. ‘Bubi’ je do stotke trebalo 32 sekunde. Simca 1000 je, za tadašnje pojmove, bila respektabilna obiteljska limuzina. Kod nas se tada nije smjelo ništa govoriti protiv političke strukture države, pa se nekontrolirano pljuvalo po svemu što je dolazilo s Istoka, a jednako tako glorificiralo sve sa Zapada. 

Simca 1000, objektivno, nije bila kvalitetnija od osjetno jeftinije, a slično koncipirane Škode 1000 MB. Bila je ipak dorađenija i udobnija, imala je bolju elektriku, a najvažnije – dvije klase bolje gume – uglavnom Kleber, a ponekad i Michelin. 

Najviše zbog toga nitko nije govorio da je nestabilna poput Škode, s izrazitom tendencijom nekontroliranog zanošenja repa, premda je omjerom masa 35:65 bila lošija od Škode, a straga je ležala na jednakom oscilacijskom ovjesu. No Škodin je ‘smrtni’ problem bio u ‘plastičnim’ gumama Barum.


U Francuskoj (Poissy), Španjolskoj (Villaverde) i Maroku (Casablanca) proizvedeno je ukupno čak 1.949.407 primjeraka Simce 1000

Unutrašnjost je bila neočekivano prostrana, ali funkcionalnost je smanjivao prtljažnik pod prednjom haubom od samo 195 litara. Razlog: za razliku od slično konstruiranih Renault Dauphine iz 1956. i 8 iz 1962., s rezervnim kotačem pričvršćenim ispod prednje podnice, bio je ugrađen uspravno u prtljažniku, odmah iza branika.

 Simca 1000 je bila okretna i ugodna za voziti, poput većine francuskih automobila, a najveća joj je vrlina bio potpuno novi motor serije Poissy. Jedan od najuspješnijih francuskih motora novijeg doba, koji se proizvodio od 1961. do 1991., sa 777, 844, 944, 1118, 1204, 1294, 1442 i 1592. čije su izvedenice pokretale sve gore navedene modele, uključujući Peugeot 309, od 1985. do 1989. 

Premijerno je ugrađen u 1000 Coupe iz 1961., kojeg je dizajnirao Bertone. Imao je pet ležajeva radilice i aluminijsku glavu s poprečnom izmjenom medija, što je poboljšalo performanse i smanjilo potrošnju. 

Bregasto je vratilo bilo u bloku, ali povišeno, pa su podizači ventila bili razmjerno kratki te se motor vrtio i iznad 6000/min. Razvijao je 52 KS, ali je za običan model 1000 prigušen na 34 KS. U sljedećih je deset godina pojačan na 36, 38, 40, 42 i na kraju na 44 KS, što mu je osiguravalo već pristojne performanse – brzinu od 133 km/h i ubrzanje do stotke za 22 sekunde.

Simca 1000 kod nas nije bila jeftina – stajala je dvostruko više od Fiće i otprilike kao Tristać’. Bila je ipak dostupna i većina je vlasnika bila vrlo zadovoljna. Na francuskom se tržištu nudila i kao Simca 4CV, odnosno Sim’4 u verzijama s 844 i 777 cm, zbog nižih davanja, obje s 31 KS. 

Na američkom se tržištu prodavao model 1118, s 3-stupanjskim automatskim mjenjačem Ferodo. Uglasta stražnja i povećana prednja svjetla, dorađena maska i bočne lajsne stigli su s redizajnom iz 1971. 


U prednjem su dijelu smješteni rezervni kotač i prtljažnik od 195 litara, što je za automobil  s motorom straga bilo korektno

Tada je temeljito obnovljena unutrašnjost, a snaga motora obujma 944 ccm povećana je s 42 na 44 KS. Pritom je stupanj kompresije povišen na 9,4, što je potrošnju goriva smanjilo za više od litru na 100 km. 

Posljednji je redizajn napravljen 1977., kad je uz velike pravokutne farove i osvježenu unutrašnjost dobila oznaku 1005, odnosno 1006 s motorom od 1118 ccm. Proizvodnja je ugašena 1978., nažalost bez izravnog nasljednika.


Sportske inačice Rally 1, Rally 2 i Rally 3 bile su  male jurilice, a neke su korištene u brdskim utrkama kod nas do početka 2000-ih

Malo je poznato da je Simca, u slično doba kad i Fiat, surađivala s Abarthom. Od 1964. do 1966. napravljeni su modeli Simca-Abarth 1150 sa 1137 ccm i 55 KS, 1150 S s 58 KS i 1150 SS sa 65 KS. Model S imao je prednje diskove, a SS šest stupnjeva prijenosa (!). Na toj je osnovi 1970. napravljen model 1000 Rallye, s motorom obujma povećanog na 1118 ccm i snage na 53 KS. 

Bilo je to dovoljno za brzinu od 150 km/h. Iz njega je početkom 1972. izveden prvi tržišno uspjeli sportski model na bazi Simce 1000 – Rallye 1. Povećanjem provrta na 76,7, a hoda na 70 mm obujam motora je narastao na 1294 ccm, a snaga na 60 KS, što je omogućavalo 155 km/h. 

Prepoznatljiv su znak bile crne trake na boku i crna hauba. Dobre ocjene modela Rallye 1 motivirale su francuske stručnjake da već u rujnu 1972. predstave Rallye 2. Motor serije Typ 315, koji je sa 944 već povećan na 1118, pa u Rallye 1 na 1294 ccm i 60 KS, u Rallye 2 je nabrijan na 82 KS. 

Ugrađen je dvostruki rasplinjač Solex, a najveća je dorada prebacivanje hladnjaka iz stražnjeg dijela automobila u prednji. Jednim su udarcem ubijene dvije muhe. Poboljšano je hlađenje, što je omogućilo veće opterećenje motora te poboljšan balans automobila (raspored masa sprijeda i straga). 

Brzina je porasla na 162 km/h. Snaga je 1976. povećana na 86 KS, a brzina na 165 km/h. Bila je to dobra osnova za trkače-početnike, jer se mogao naručiti tvornički kit za 110 KS. Krajem 1977. predstavljen je model Rallye 3, koji se s prednje strane razlikovao velikim pravokutnim farovima, obilježjem posljednjeg redizajna osnovnog modela, oznake 1005. 

Povećanjem stupnja kompresije na 10:1, ugradnjom dva dvostruka rasplinjača Weber, ‘oštrijeg’ bregastog vratila i otvorenijeg ispuha, motor je pojačan na već respektabilnih 103 KS pri 6200/min. Vrtio se do 7500/min! To je brzinu podiglo na 183 km/h, uz ubrzanje do stotke za, tada sportskih, 10,3 sekunde.

Imao je gume 165/70 R 13 sprijeda, 175/70 R 13 straga i ojačane prednje disk kočnice te je pri 100 km mogao stati u 62 metra. Danas je standard manje od 40. Serijski se opremao prednjim spojlerom, a uz doplatu i stražnjim.

Zadržala se u proizvodnji do 1978., kao, uz Volkswagen Bubu, posljednji europski automobil s motorom straga, a proizvedeno ih je ukupno 1.949.407. (AUTOPORTAL)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime