Ne prođe niti jedan dan a da mi netko od mojih FB “prijatelja” ne pošalje poruku kako sam prestar za politiku i da se ne bih trebao kandidirati na predsjedničkim izborima
Piše: Antun Babić
Ovo što ću sada napisati nije samo zbog mene, nego i zbog opće kulture, života i političkog opismenjavanja pojedinih mojih FB “prijatelja”, ali i šireg čitateljstva.
U najrazvijenijim demokratskim i gospodarski uspješnim državama, u politici i poslovnom svijetu posebno se cijeni znanje, mudrost i životno iskustvo. S druge strane, politički nepismeni, a često i slabo obrazovani ljudi u siromašnoj i nerazvijenoj Hrvatskoj neprekidno ponavljaju mantru: MLADI, MLADI, MLADI… Vidimo što su Hrvatskoj u zadnjih skoro desetak godina donijeli mladi političari na čelu države, kao što su Milanović, Plenković, Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović. Hrvatska je danas po svim mjerilima razvoja zadnja na ljestvici zemalja članica Europske unije, a da ne govorimo o činjenici da biološki nestajemo te je pitanje samo nekoliko desetljeća prije nego što ćemo postati beznačajna manjina u vlastitoj Domovini.
U RAZVIJENOM SVIJETU U POLITICI IMA NAJVIŠE SIJEDIH GLAVA
S druge strane, naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama u politici dominiraju sijede glave s velikim životnim iskustvom. Pozivam Vas da pogledate izvješća sa sjednica u Američkom Kongresu, pa ćete vidjeti najmanje 50 posto sijedih glava koji donose zakone I KOJI UPRAVLJAJU NAJMOĆNIJOM DRŽAVOM NA SVIJETU. Istovremeno, najuspješniji američki predsjednik u zadnja četiri desetljeća – Donald Trump, ima 72 godine. Također, druga najmoćnija osoba u političkom životu SAD-a je predsjednica Zastupničkog doma – Nansy Pelosi, koja ima 78 godina. Kandidat Demokratske stranke za sljedeće predsjedničke izbore – senator Bernie Sanders star je 77 godina itd., itd..
Zašto bi netko, poput mene, koji imam 71 godinu bio prestar za dužnost predsjednika države? Za razliku od velike većine možebitnih kandidata, ja sam jedini koji ima dugogodišnje iskustvo života u demokraciji i radu u velikom multinacionalnom poduzeću. Nadalje, iza mene je pedeset godina borbe za Hrvatsku, najprije u političkoj emigraciji, a onda u Domovini od 1990. Imam gotovo dvadeset godina iskustva i dokazanih uspjeha u visokoj diplomaciji, od Irske, do NR Kine i Australije. Bio sam predsjednik Hrvatske seljačke stranke u Australiji i član Središnjeg odbora HSS-a za Hrvatsku i iseljeništvo (London 1980.) i predsjednik Hrvatske demokratske seljačke stranke u Australiji.
Petnaest godina bio sam glavni urednik hrvatskih državotvornih novina u Australiji – Hrvatska istina i Hrvatska sloboda. Rođen sam u beskompromisnoj hrvatskoj domoljubnoj i vjerničkoj obitelji. Život me nije mazio, pa sam do petnaeste godine života bio više gladan nego sit. Jako dobro razumijem ljude koji danas kopaju po kantama za smeće, kao i one koji su na samom rubu siromaštva. Godine 1990. napustio sam siguran i izuzetno dobro plaćen posao koordinatora za ljudske resurse u Australiji i za stalno se vratio u Hrvatsku (u kojoj sam i ostao), s namjerom i čvrstom željom da pomognem svojem hrvatskom narodu u borbi za vlastitu državu, obrani od velikosrpske agresije i međunarodnom priznanju.
U HRVATSKU NISAM DOŠAO DA BI SE OBOGATIO
U Hrvatsku nisam došao da bi se obogatio, jer sam to mogao na puno lakši i pošteniji način ostvariti u Australiji. Osim skromne mirovine, danas u Hrvatskoj ili u Australiji nemam ni svoju kuću, ni stan, ni neko poduzeće, dionice ili ušteđevinu. Osim redovne plaće, od koje sam živio i uzdržavao obitelj, u Hrvatskoj nisam ništa nezakonito uzeo.
Danas sam na marginama političkog života u Hrvatskoj. Ne zbog toga što nisam sposoban i ne želim raditi, već zbog toga što sam postao opasan za današnje lopove i političare, koji na svim razinama političkog i gospodarskog života u Hrvatskoj sustavno uništavaju sve što je stvoreno i krvlju izboreno u Domovinskom ratu. Zato su svi mainstream mediji dobili zapovijed da ignoriraju najavu moje predsjedničke kandidature. Nažalost, to čine i neki tzv. hrvatski portali.
Na kraju želim samo postaviti jedno pitanje: Bez obzira hoću li na predsjedničkim izborima dobiti 0,1% glasova ili pak 10, 20 ili 30 posto, imam li ja pravo u državi, za koju sam se gotovo cijeli život borio, biti kandidat na bilo kojim izborima – od općinskih do predsjedničkih? Ili je pak to rezervirano samo za djecu i unuke partizana, komunista, Jugoslavena, udbaša, globalista i članova srpske manjine u Hrvatskoj. Što mislite vi istinski hrvatski domoljubi, kojima je Hrvatska u srcu i koji želite korijenite promjene u Hrvatskoj i odmak od Jugoslavije i svakog oblika jugoslavenstva, koje je uzelo veliki zamah u Hrvatskoj od dolaska Plenkovića na vlast?
Kišo ko savjetnik za financije
Poštovani gospodine Babić, Vama se vidi da ste život proveli vani te Vas ja potpuno razumijem. U čitavom normalnom i civiliziranom Svijetu ljudi poput Vas tj. oni s velikim životnim iskustvom, a bogme i obrazovani, kulturni i civilizirani i uspješni cijene se i u politici su gotovo uvijek većinski zastupljeni. Ali, gospodine Babić, ovo je Hrvatska. Ovdje imate Plenkovića, gospodina koji se ističe samo narcisoidnošću i bahatošču, koji ima kurikulum koji je smiješan i koji je proizvod stranke i stranačkog uhljebstva. Imate Dragicu Roščić, čiji je kurikulum idem izmišljenih stranačkih “funkcija” u nedostatku sadržaja zabrčka se papir, a takvi kao spomenuti primjer upravo su Plenkovićevi jurišnici i puleni, ti “mladi” koje Vama stavljaju pod nos. Čujem danas da famozni HDZovski formular o tobože zaštiti osobnih podataka sada upućuje poslušne sluge članove da prilikom mitinga pozdravljaju i obraćaju se samo domaćinu i Plenkoviću, nikom drugom. Jer “Tabuli razi” od bahatog aparatčika zabrčkanog papira zvanog kurikulum treba dati publicitet, treba mu piriti Ego koji je veći nego zbroj jedara trojarbolnog brigantina, te mu treba piriti kao Pasat, stalno i dugo, kako bi gospodin nitko i ništa bio netko i nešto, dapače bio sve – jer on to želi, on želi biti Nebeski vođa svih nas slijepaca i budala koji mu pirimo u Ego. Zato su mu potrebni “mladi”, u toj zloupotrebi riječi “mladi” iščitava mu se podobni, “Tabule raze” nitko i ništa, koje će on podignuti iz anonimata i postaviti na funkcije, nabrčkati kurikulum i koji će njemu iz zahvalnosti, piriti Ego a i pod rep ako treba, dakle njemu trebaju oni kao što je on sam, jer je iz uzburkanih diplomatskih voda stajaćica i Briselskih kavana uletio na našu političku scenu kao Batman, nitko ne zna tko je niti odakle je, ali tu je. Samo što mu djela zaostaju za batmanovim i to mnogo. I tako će se u Hrvatskoj stvoriti kasta, drugačija od ove sada – koja vuče i otima svatko na svoju stranu, drpa krade i grohotom se smije uz “ne može nam niko ništa…..” što istina i jest,- i koja će više ličiti na kakvu mega “Piramidu sreće” gdje će ovi odozdo plaćati i puniti one odozgo, čekajući da će kolo nastaviti s vrtnjom i da će i njih doći red, tj. da se uvede malo stranačkoga reda u sveopću drpačinu i otimačinu predpotopnu “spasi se tko može” i “jami dok jamiti možeš”. Ništa za ovim ne zaostaju ni Hrvatski Predsjednici. Bez izvršne moći, upotpunjuju Hrvatski politički kokošinjac i koprcaju se u svoj svojoj grotesknosti i malenkosti. Neki i graniče s veleizdajom i subverzijom, jer kako protumačiti Hrvatskog Predsjednika koji u Knesetu kaže kako se u Hrvatskoj danas opet podiže Ustaška guja, ili onog drugog koji u Hagu svjedoči onako kako svjedoči…. Ja ću Vam dati svoj glas. Ali sam mišljenja da čovjek kao Vi, ne bi trebao natjecati se za Predsjedništvo, već za Premijera, a kako to nije moguće jer nemate legije “mladih” nabrčkanih kurikuluma da Vam razviju jedra kao Pasat, jedriti ne možete jer u ovoj zemlji nema vjetra za poštene i časne pomorce, samo za pirate, gusare, hajduke i Sandokane, a Vi to niste. Stoga je Vaša nesumnljiva ljubav prema Domovini našoj opljačkanoj, zatrtoj Hrvatskoj dična i hvale vrijedna, i Vi vrijedite, ali Vaše predsjedništvo bilo bi kao da pred krmke sipate bisere… A to je šteta, jer bogatstvo je šteta ne koristiti i ne razvijati, ali je isto šteta ga i potratiti. Neka Vam Jahve naš podari zdravlje i snagu i sve najbolje kao i svakom našem poštenom čovjeku. Neka vječno živi draga nam Domovina Hrvatska!!!!!!