Bajkoviti dom Damira i Marice Bilić…

Mnogi se hvale zbirkama relikvija iz prošlog vremena, ali malo tko je uspio od doma napraviti muzej. A nije ovo ni mala kuća.

U dvokatnici smještenoj u samom srcu Makarske, Damir i Marica Bilić, nekadašnji savezni nogometni sudac i matičarka, brišu prašinu s relikvija na kojima bi im i ugledne institucije pozavidjele. Koliko je opsežna kolekcija umjetnina što se nalazi u pet spavaćih soba i nekoliko dnevnih boravaka, dovoljno govori da sa zidova visi oko 150 slika cijenjenih akademika. Bilići baštine i domaće autore – Antuna Gojaka, Olivera Tihog te Ljubu Videku. Već u prizemlju poslagali su zavidnu kolekciju oružja, što je posebna strast šjor Damira. Tu su i fantastično očuvani naslonjači iz prošlog vremena, pa lampe kakve vidimo u monokromnim filmovima, a s jedne strane zida kuca stotinu satova. Tu su i petrolejke, knjige, neobične statue od kojih svaka ima svoju priču – odakle je stigla u njihov dom.

Brodski rekviziti

No, dominantni su prije svega brodski rekviziti iz davne prošlosti, jer su Bilićevi po obiteljskoj tradiciji tukli more. – Kuća je ovo koju je davne 1912. godine izgradio moj nono, moreplovac Mate Bilić. I sin mi je pomorac, kapetan duge plovidbe. Tradicija je to u obitelji, a ja i Marica, eto, čuvamo sve ovo blago jer ga i naši unuci cijene – priča nam Damir, odgovarajući tim riječima i na pitanje odakle im neobična škrinja s istočnjačkim obilježjima što su je smjestili između kuhinje i dnevnog boravka. Svaki pedalj prostora koji se u kući mogao popuniti antikvitetima i umjetninama, Bilići su iskoristili. Tu su singerice, pegle na žeravicu, ručno oslikano posuđe, enciklopedije, pisaće mašine, mačete, kormila… Pa i staklena vrata koja vode na kat krasi vitraž, a penjući se drvenim stubištem osjećate se kao u kakvoj galeriji. Sa svih strana vise vrijedne slike, manje i više poznatih autora, no ono što im je zajedničko jest da su sve maestralne, jer koliko se Bilići razumiju u starine, toliko se kuže i u umjetnost. I sam namještaj je iz davne prošlosti. Kreveti su od punog drva. Isti onakvi na kakvima su spavale naše prabake, ali i one prije njih. Prati ih i čista bijela posteljina s heklanim rubovima, a u jednoj od soba postavili su vrijedni pisaći stol na kakvom su se nekada perom i tintom pisala pisma što bi danima putovala od Makarske do Splita. U idućoj sobi dočekuje nas slika cijenjenog Antuna Gojaka što se rasprostire duž zida. Jedno je to od vrjednijih njegovih djela, a Bilići svoju kolekciju nerijetko posuđuju Gradskoj galeriji kad im zatreba za skupne izložbe.

Nismo završili

– Puna nam je kuća, ali nikada nećemo reći da smo završili sa skupljanjem. Kolekciju nadopunjujemo i razmjenom s drugim ljubiteljima starina, često neke predmete dobijemo i na poklon jer ljudi znaju da su kod nas sigurni, a dosta ovoga smo od zaborava spasili i s otpada – pričaju nam Bilići. Znaju da nije pošteno čuvati ove relikvije samo za sebe, pa se trude organizirati što više posjeta djece iz škola i vrtića, da dođu razgledati baštinu koje imaju više nego Gradski muzej Makarska. – Kažu nam ljudi da kuća ima dušu. Tko god dođe, ne ode ravnodušan. A kako nam unuci odrastaju i idu u školu, tako smo organizirali i posjete njihovih vršnjaka za koje se nadamo da će se i dalje nastaviti jer ovdje mogu uživo vidjeti kako su njihove bake živjele – govori nam Damir i prisjeća se da ga je jedan domišljati mališan upitao ima li u zbirci ijedan pištolj s prigušivačem. (Slobodna Dalmacija)

5 KOMENTARI

  1. Bože me sačuvaj Damire i Marica na kojoj ste stranici završili. Isto kao da su vaše slike na wc-ima po gradu zalipili,toliko ovaj portal vridi .

    • Izgleda Domacice da te je pamet davno ostavila ili je nikad nije bilo. Damiru i Maricu upravo zbog toga i nije mjesto na ovim portalima gdje su glupani kao ti. Samo ti je ipak tebi tesko shvatiti, i kultura ti je odlicna.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here