Budistički monah Hambo Lama Itigalov iz sibirske republike Burjatije, predstavlja jednu od najvećih svjetskih misterija jer njegovo tijelo, iako je umro 1927, ni do dan-danas, nije istrulilo!

Lamini zglobovi se savijaju, meka tkiva se pod pritiskom ugibaju kao kod živog čovjeka i njegovo telo je očuvano kao da je umro prije 36 sati. Kada je septembra 2002. u mjestu Huhe-Zurhen otvoren drveni sarkofag sa njegovim posmrtnim ostacima, u prisustvu zvaničnika i budističkih svećenika, ustanovljeno je da je tijelo netaknuto vremenom i da se nalazi u istoj “lotos” pozi u kojoj je umro meditirajući.  Inače, Itigalov je zaviještao da se njegovo tijelo ekshumira, a to je urađeno u tri navrata – 1955, 1972. i posljednji put 2002. godine. Sva tri puta ustanovljeno je da na njemu nema znakova truljenja. Inače, Lama Itigilov je još za života postao legenda, bio je vođa budista istočnog Sibira od 1911. do 1917. i proslavio se kao filozof i liječnik, a pričalo se da, kao poput Isusa, može hodati po vodi. Najzagonetnija je njegova smrt 1927. kada je Lama okružen učenicima sjeo u lotos pozu i naredio da se njegovo tijelo izvuče iz groba poslije određenog vremena, obećavši da će se vratiti živ. Zatim je utonuo u duboku meditaciju. Tijelo se sada nalazi u Ivolginskom manastiru, kod mjesta Ulan-Ude, u dijelu Burjatije, blizu granice sa Mongolijom i predstavlja pravu relikviju. Centralna duhovna uprava Budističke tradicionalne Sanghi Rusije donijela je tada odluku da stvori sve uslove za dalje očuvanje relikvije. Liječnici objašnjavaju da je fenomen očuvanja tijela posle smrti poznat u medicini, te da je obično posljedica balzamiranja ili djelovanja odgovarajuće sredine u kojoj je tijelo počivalo, ali da čim u grobnicu dospe kisik, tkiva se počinju raspadati. – Jasno je da Itigilov nije živ jer ne može ustati i hodati, ali odlazeći na “onaj” svijet u stanju meditacije on nije ušao u smrt, već u drugo stanje. Rezultati istraživanja navode na pretpostavku da je lama sebe umjetno uveo u stanje anabioze, ono što se dešava sa nekim živim organizmima pod stresom. Infracrvena spektrofotometrija pokazala je da bjelančevine u njegovim ćelijama imaju karakteristike živih organizama – pojasnila je doktorica povijesnih znanosti Galjina Jeršova. (telegraf.rs)