Ljudi se rađaju i ostaju uvijek slobodni i jednaki u svojim pravima, iznimno, ukoliko se ne rode u vrijeme vladavine HDZ BiH, kojim vlada kasta komunista

Tako bismo mogli definirati stanje slobode i jednakosti prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, danas.

Hrvati kao narod i kao jedinke u Bosni i Hercegovini svakim danom gube legalitet i legitimitet naroda koji se pokušao izboriti spasiti buduće generacije od komunističke ideologije. Dvije Jugoslavije i Velikosrpska agresija nad Hrvatima Bosne i Hercegovine ostavile su traga, neizrecive patnje i stradanja. Odlučni ujediniti svoje snage, Hrvati Bosne i Hercegovine izborili su se za opstanak devedesetih godina, formirajući Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu i uspješno se obranili od Velikosrpske agresije. Nakon pobjede u Domovinskom ratu Hrvati BiH postaju taoci interesnih grupacija koji i dalje promoviraju i provode politiku jugoslavenskog nacionalizma i unitarizma.

Međunarodna zajednica koja je nametnula Mirovni sporazum u Daytonu, preko svojih predstavnika, podčinjava Hrvate Bosne i Hercegovine jugoslavenskom nacionalizmu. HDZ Bosne i Hercegovine preuzimaju istaknuti pojedinci jugoslavenskoga totalitarizma. Pravosuđe u Bosni i Hercegovini, uz međunarodnu potporu doprinosi da jedan ekstremni jugoslavenski nacionalist, kriminalne prošlosti u osobi Dragana Čovića, preuzima ključnu poziciju institucija, koje Hrvatima jamče manjinska, a u konačnici nikakva prava.

Formiranjem kriminalnog kartela Hrvata Bosne i Hercegovine,  institucionalno se provodi pretvorbeno-privatizacijski kriminal jugoslavenskih nacionalista. Pravosudne institucije Bosne i Hercegovine kod Hrvata preuzeli su i danas preuzimaju istaknuti jugoslavenski nacionalisti koji pozicije u sudovima i tužiteljstvima u amanet ostavljaju svojim potomcima, koji preko svoje mreže štite i prikrivaju povijesnu pljačku državnih- društvenih poduzeća. Imamo mnoštvo primjera: primjer SOKO Mostar koji je imao 6.000 zaposlenih, APRO Mostar koji je imao 4.000 zaposlenih, ALUMINIJ Mostar i mogli bismo nabrajati u nedogled. Jugoslavenski nacionalisti, kriminal transformacije kapitala, su doveli do savršenstva. Pljačku poduzeća APRO Mostar pravdaju u prodaji HEPOK-a arapskim fondovima-poduzećima, da nitko od Hrvata u Hercegovini ne kaže niti A na tu temu, koja im se odigrala pred očima.

Ratni sukobi bilježe vojnu akciju HVO-a, HV-a i HOS-a pod nazivom LIPANJSKE ZORE, kao prvu pobjedu Hrvata nad Velikosrpskom agresijom, u kojoj Hrvati vraćaju svoj teritorij pod kontrolu u dolini rijeke Neretve. Jugoslavenski unitaristi nakon pobjede HVO-HV-HOS-a, preuzimaju HDZ BiH i prodaju u bescjenje kompletne nasade HEPOK-a Mostar, u dolini rijeke Neretve, arapskom fondu. Rezimirajmo, ono što se branilo i obranilo životima, krvlju Hrvata, prodano je u bescjenje, ispod stola,  posredno uz odobrenje HDZ BiH, kojim upravlja kasta Jugoslavena.

Hrvatskim snagama HV-HVO-HOS, zapovijedali su Janko Bobetko (HV), Slobodan Praljak (HVO), Stanko Primorac-Ćane (HOS), a srpskim snagama  JNA „komandovali“ su Momčilo Perišić i Radovan Grubač. Hrvatske snage su pobijedile uz velike žrtve i oslobodile općine Mostar, Čapljina i Stolac u pobjedi nazvanoj LIPANJSKE ZORE. Državna poduzeća koja su ostala pod kontrolom Hrvata, postaju žrtva jugoslavenskih nacionalista, kao direktora istih. Za ta poduzeća u pretvorbi i privatizaciji opljačkana i otuđena od strane jugoslavenskih nacionalista ne vrijedi ona ratna pjesma Ranka Bobana pod nazivom „Bit će zora bit će dana“.  Rezultat pretvorbeno-privatizacijske pljačke Sokolove mreže uz potporu korumpiranog pravosuđa je takav da poduzeća i zemljišta giganata ponosa Hercegovine završavaju u vlasništvu Arapa (APRO-HEPOK Mostar), Rusa-Kineza-izmišljenih židovskih podružnica (ALUMINIJ Mostar), Srba- Jugoslavena, transformiranih u Hrvate (SOKO Mostar)… vrijedno je nabrojiti, imenovati, za povijest jugoslavenskog – hrvatskog nacionalizma.

Fenomen jugoslavenskih nacionalista kao zatvorene skupine zrcali se u načinu kako desetljećima nakon Domovinskoga rata manipuliraju hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini, koristeći staljinističke metode kojima opstaju i vladaju. Fenomen Dragana Čovića ostati će zapisan u povijesti, kao svjedočanstvo što je sve moguće kod jednog nedužnog naroda. Društvene pojave koje bilježi povijest bosanskohercegovačkih Hrvata u posljednja dva desetljeća, koje se ponavljaju i izazivaju katastrofalne društvene posljedice, uz jačanje moći Jugoslavenskih nacionalista, kao „legalno i legitimno“ izabranih predstavnika politike Hrvata BiH, ostaju zapisane s neizbrisivim tragovima. Hrvati BiH izgleda nam još uvijek ne vide i ne znaju tko ih vodi i kamo ih vodi. Bosanskohercegovački Hrvati danas, kao i njihovi preci u Bleiburgu, položili su oružje, lagano šeću kao u četveroredu, uvjereni kako će stići doma. Ali događa se suprotno, ginu, umiru, iseljavaju se sa svojih tisućljetnih ognjišta i jednostavno nestaju. Povijest jugoslavenskog ekstremizma i nacionalizma u Bosni i Hercegovini se ponavlja, slično vremenu Rankovića i Broza, samo u drugačijem obliku. Kriminalitet kao model, razvojna grana Jugoslavena našega doba, zajamčena je i utemeljena u svim pravosudnim institucijama Hrvata BiH. Pravosudna mreža, nasljednoga reda jugoslavenskih nacionalista jamac je opstojnosti njih, ali samo njih, na pozicijama na kojima se nalaze. Modus operandi je isti.

Kako ne spomenuti  da ni jedan oficir JNA, koji je počinio zločin nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nije priveden pravdi, niti pravomoćno osuđen za zločin koji je počinio. Dovoljno je sjetiti se bjesomučnih granatiranja Mostara, raketiranje Širokog Brijega, Ljubuškog i Gruda, u kojima su poginuli brojni nedužni stanovnici tih općina. Trebamo li kazati kako za ove zločine nitko nikada nije odgovarao?! Niti jedan predmet za ratne štete koje su počinjene od strane JNA prema Bosni i Hercegovini, nije pravomoćno okončan u pravosudnim institucijama Hrvata BiH.

Zašto je tomu tako?

Moć Jugoslavena u pravosuđu Hrvata BiH vrijedna je pozornosti, pisanja i ponavljanja. Ne kaže za badava stara latinska poslovica: „Repetitio est mater studiorum“. Narkomanija, alkoholizam, kockanje, reketarenje, prostitucija, kao teži oblici devijantnog ponašanja usko su povezani s drugim oblicima, primjerice pljačkom državnih poduzeća, kao modus operandi je Jugoslavena u HDZ BiH. Svako društvo je podložno promjenama, tako se i kasta koja vlada bosanskohercegovačkim Hrvatima, nalazi u procesu stalnih promjena.

Je li moguće smanjiti njihov stupanj ovisnosti u procesu tih promjena, vrijeme će pokazati?

Društvo bez promjena postaje učmalo i nazaduje, upravo to bi bila definicija Jugoslavena u HDZ BiH. Oni su učmali, nazaduju, propadaju, a nažalost uteg za vratom nosi i cijeli hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.(NASTAVLJA SE…)
(FOTO:072info)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here