FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (74) Od rentanja Vojske Republike Srpske do mostarskih organiziranja “putovanja za Jugoslaviju “ 1994. godine

Izvanrednim Saborom Hrvatske Republike Herceg Bosne  u Livnu  1994. godine mnoge političke dileme, nejasnoće i mimoilaženja unutar političkog i vojnog vodstva HR-HB oko ustroja i političkog organiziranja Hrvata u BiH još je više produbljuje podjele i ostaje nerazriješena politička situacija

Dana 10 veljače 1994 godine u Tomislavgradu je održana kordinacija – sastanak na kojem su nazočili: Mate Boban, Jozo Marić, Branko Kvesić, Jadranko Topić, Mijo Tokić, Bruno Stojić, Milan Lovrić, Božo Raić, Valentin Ćorić i dr. Razlog sastanka bila je aktualna politička situacija nakon Sabora u Livnu, “odjeci” Sabora, neslaganje s promjenom političkog kursa HR-HB, negodovanje zbog apsolutnog “uplitanja Zagreba” u rješavanju krize u BiH, osporavanje legalnosti pojedinim političkim dužnosnicima i priskrbljivanje ekskluzivnog monopola na političko usmjeravanje događaja u HR-HB (otvoreno izneseno da su isti zatočenici i jedini izvorni predstavnici i branitelji utemeljitelja HR-HB). Istovremeno u Mostaru vrlo je ažurirana aktivnost HDZ upravo preko “ucviljenih i razvlašćenih” pojedinaca. Naime , Jadranko Topić, Petar Zelenika, Branko Kvesić , Rade Bošnjak i dr., rade na instaliranju svojih kadrova kroz temeljne ogranke HDZ-a, pa je s tim u vezi, primjer za predsjednika temeljnog ogranka “Rondo” postavljen Mile Leventić, “Podhum” Gordan Miličević , u politiku HDZ-a tada na mala vrata  ulazi i Jugoslaven Dragan Čović , kao kadar Brane Kvesića. Zanimljiv detalj , dana 20.02.1994 godine bio je najavljen skup Muslimana i djela Hrvata na gradskom stadionu, gdje bi izrazili nepovjerenje  vlasti Mostara i tražili zaštitu od HVO-a, a u nemogućnosti iste, omogućavanje odlaska u treće zemlje. Nakon Sabora Hrvata Bosanske Posavine, Hrvata Tuzle, Kaknja, i Zenice u Zenici, zatim Sabora u Livnu uz djelovanje MOS-a značajno je utjecalo na stanje cijelog područja Lašvanske doline. Netrpeljivost između Daria Kordića, Ignaca Koštomana i Ante Puljića s jedne strane i predsjednika općina HVO Travnik, N.Travnik, Vitez i Busovača na drugoj strani, koji su bili kod Tuđmana na razgovoru, na kojemu su Dario Kordić i Marinko Marelja optuženi za pad djela Novog Travnika odnosno tvornice oružja “BNT” tijekom 1992 godine (19.06 i 19.10.1992.godine) kada je krajnje nespremno i neorganizirano akcijom rukovodio Dario Kordić i Marinko Marelja, optužen su i  za sva događanja oko Ahmića, sukob s muslimanima od 16.04.1993.godine, bez plana i dogovora s načelnicima  i predsjednika HVO u Vitezu, što za posljedicu ima  gubitak : Mahale, Kubera, Pintra i dr.

c1 - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (74) Od rentanja  Vojske Republike Srpske do mostarskih organiziranja “putovanja za Jugoslaviju “ 1994. godinec2 - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (74) Od rentanja  Vojske Republike Srpske do mostarskih organiziranja “putovanja za Jugoslaviju “ 1994. godinec3 - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (74) Od rentanja  Vojske Republike Srpske do mostarskih organiziranja “putovanja za Jugoslaviju “ 1994. godinec4 - FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (74) Od rentanja  Vojske Republike Srpske do mostarskih organiziranja “putovanja za Jugoslaviju “ 1994. godineUništavanje razvojnog odjela tvornice BNT, pučističko preuzimanje vlasti kroz HVO, zamrzavanju  rada HDZ-a, kroz famoznih 17 točaka. Zanimljiv podatak iz 1994 godine u kojem komandant “Igmanske brigade”, pukovnik Spasoje Čojić uspostavlja suradnju  tako da dana 25.02.1994 godine (danom stupanja na snagu primirja između HVO-a i MOS-a te razgovora između muslimanske i hrvatske strane pod nadležnosti UNPROFOR-a u Kiseljaku) u poslijepodnevnim satima u zapovjedništvo IZM Kiseljak došlo je pet srpskih oficira koji su informirani o novim momentima  u odnosu Muslimana i Hrvata, kao i s namjerom da izvrše uvid na iznajmljeno oružje HVO-u. Zapovjedništvo IZM Kiseljak držao je Viktor Andrić i Ivica Raić. Grupu srpskih oficira činili su; Pukovnik  Zdenko Tupajić načelnik bezbjednosti Igmanske Brigade VRS, Ljubiša Beara zamjenik načelnika bezbjednosti Vojske Republike Srpske , Savo Stajić zamjenik Tupajića, izvjesni Željko načelnik topništva u Igmanskoj brigade. Igmanska brigade VRS imala je izvrsnu suradnju s Emilom Hararom zapovjednikom brigade “Bobovac” iz Vareša, za kojega su ultimativno tražili njegov povratak na zapovjedničko mjesto ili će prekinuti suradnju sa brigadom Bobovac, naknadno se ispostavilo da je bio “srpski čovjek”. Prekidom vatre između MOS-a i HVO-a , došlo je do prekida suradnje s VRS, tako da su srbi povukli svoje teško naoružanje koje su iznajmljivali HVO-u. Zabranjen je i prolaz konvoja HVO-a , preko srpskih položaja u Hercegovini. Saznanja iz Viteza, Kiseljaka, Novog Travnika, Busovače, od predsjednika Vlade, zabrinula su politički vrh Hrvata. U tom period 1994 godine u Mostaru eskaliraju sukobi protjerivanja, pljački i ubojstava građana Mostara. Postrojba “Benko Penavić” ordinira u naselju Penjavina, pripadnici Ćapićeve grupe dolaze do izražaja. Stradavaju ugledne obitelji; prof.dr. Mensura Serdarevića, obitelj doktora Džemala Kurta, obitelj Šetke Obradovića…Porast svih vrsta kriminala uz ne/odobravanje jednoga broj političkih dužnosnika na čelu s Petrom Zelenikom, bivši načelnik Operativne zone JIH, Radom Bošnjakom, predstojnikom Ureda obrane , Ilijom Vrljićem bivšim zapovjednikom bojne  HVO-a, Jadrankom Topićem zv. Ćela, bivšim predsjednikom Vlade HVO Mostar. Period njihove vladavine bilježi podatak stambenog zbrinjavanja Rade Bošnjaka i Maria Salavarda, koji preuzimaju ključeve stanova u ulici Ante Zuanića od gospode, uglednih građana Mostara kojima su oni pripremili putovanje pod nazivom “Put za Jugoslaviju”. Djelatnici Vojne Policije Mostar, MCK,  evidentirali su stambeno zbrinjavanje uglednih HDZ ovaca 1994 godine od kojih je Rade Bošnjak danas predsjednik Utemeljitelja HDZ BiH,  bivši saborski zastupnik RH, suradnik Jugoslavena Dragana Čovića, koji nije otišao  na organizirano putovanje Petra Zelenike i Rade Bošnjaka koje je nazvano “Put za Jugoslaviju”, preko stolačkih minskih polja. Na put su otišli samo probrani, od tadašnjih vladara života i smrti, koji su se vremenom pučem distancirali od politike Zagreba, prihvativši za lidera HDZ-a, Jugoslavena Dragana Čovića.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here