FELJTON – TAMNA STRANA HDZ-a (87) Kako su Čovićevi ljudi izvlačili milijune iz javnih poduzeća i kupovali desetke stanova…

Financijska policija FBiH je otkrila brojne nepravilnosti u vezi sa plaćanjem ovih stanova. Na račun Tempo-Vranice novac je pristizao iz različitih izvora…

Financijska policija FBiH je dovela u pitanje to što su institucije u FBiH i javna poduzeća uplaćivala novac, a da nisu navele za što je novac namijenjen. Uplate tih institucija i poduzeća u poslovnim knjigama Tempo-Vranice nisu vođena na njihovo ime. U izvještaju se navodi da je novac preusmjeravan za stanove funkcionerima, i to na osnovu naloga ispisanih rukom, na papirićima i uplatnicama. Također nedostajali su ugovori o kupovini stanova, a policija je dovela u pitanje i prijenos sredstava sa jednog kupca na drugog.

Tadašnji direktor Tempo-Vranice Dragan Vrljić (slučajno pripada klanu Dragana Čovića) odbio je komentirati slučaj. Bivši direktor ovog poduzeća, Jozo Ćutuk izjavio je policiji da su pojedinci koji su uzeli stanove znali da se uplate odnose na njihove stanove. Najveći dio novca za ove stanove, u ukupnom iznosu od 2,1 milijuna KM uplatili su Hercegovačka banka, Javno poduzeće Urbing, Ministarstvo prometa i komunikacija Mostar, Mondo (jadni Matan Žarić kao direktor Elektroprivrede koja je prebacila novce na MONDO), HPT Mostar (vispreni profesor Marinko Gilja tadašnji direktor HPT Mostar koji prema institucijalno i zakonski dokumentiranim razgovorima u zadnje vrijeme priprema da iz HT ERONET-a prebaci u ELEKTROPRIVREDU djecu i rodbinu političkih poslušnika i podobnih sudaca i odvjetnika jer je iste on osobno na protuzakonit način primao u HT ERONET) i Javno poduzeće Željeznice Mostar ( direktor naš sitni špijunčić Knezović).

Primjera radi, Ministarstvo prometa i komunikacija FBiH uplatilo je 320.000 KM, a ovaj iznos je podijeljen na sedam različitih kupaca među kojima je i Ignacije Dodik, sudac Vrhovnog suda FBiH. Također je provjereno da Ignjaca Dodiga suca Vrhovnog suda F BiH na vezi konstantno drži donedavni Čovićev veliki kombinator Branko Kolobarić Federalni Revizor, a Kolobarić svaki ponedjeljak kad pođe za Sarajevo vozi Ignjaca Dodiga i istog krajem radnog tjedna vraća u Mostar, a Ignjac Dodig se iskazao pred Dragim Bogom kao sumnjiv sudac pa je stoga Bog istom već poslao upečatljivu poruku( kćer završena pravnica poginula u prometnoj nezgodi), jer suce može suditi samo onaj tko je iznad njih.Ministarstvo je za kupovinu njegovog stana platilo 50.359 KM i još 120.000 KM su uplatili Mostarski Soko, Elektroprivreda HZ HB, Mondo . Kako je stan koštao nešto više od 120.000 KM, višak je prebačen za kupovinu stana Federalnog ministarstva odbrane -HVO, bez podataka za koga je stan namijenjen, a zašto je nesretni Ignjac davao svoje novce koje je vrlo čudno zaradio kad je bilo višak novca.

U razgovoru za određene medije  Dodik je rekao da ne zna tko je dao novac za njegov stan od 83 metra kvadratna, te da je rješenje njegovog stambenog pitanja bilo dio pogodbe sa HDZ-om, strankom koja ga je predložila za federalnog ministra pravde, a ovdje ne čudi izjava Ignjaca Dodiga da se pogodio sa političkom strankom već čudi zašto časno Visoko sudačko i tužilačko vijeće na ovu Ignjacovu izjavu o POLITIČKOM MITU šuti, jadan ti je onaj hrvat koji nije u Čovićevoj uskoj grupi u HDZ-u kad ga Ignjac Dodig bude sudio, jer nije dio pogodbe za stan. Ignjac je tu dogovorenu dužnost  obnašao od 12. prosinca 1998. do 15. studenoga 1999. godine, ali je bio dobar sudac pa je za tako kratko vrijeme zaradio ovakav stan, a s obzirom da je i dalje sudio po Čovićevu nalogu, veće je po ovoj računici zaradio 17 ovakvih stanova, jadnik ako ih je uzeo nema mu tko živjeti u njima, ali mislimo da je naš Ignjac Dodig pametan pa je uzeo novce od Čovića, jer ih može lakše sakriti a i valjalo je kupiti štogod nekretnine na Jadranskom moru, ali mu uzalud sve uvijek će se sjećati presude koju mu je Dragi Bog odmjerio i znajte nije mu lako.  Ignjac Dodig kaže to mi je dano kada sam obnašao dužnost ministra pravde FBiH i to ne samo meni nego i ostalima. Stanovi su davani. Kako i što, ja vam zaista to ne mogu reći’, kazao je Dodik, a morao je uzeti kad su svi uzeli.

Prema podacima iz izvještaja Financijske policije, ugovor o predujmu Dodikovog stana potpisan je 24. septembra 1999. godine, devet dana nakon što je napustio ministarsku funkciju, al je tada počeo Vrhovno sudski presuđivati pa unaprijed uzeo da bude siguran. Dodikov susjed i raniji stranački kolega, Vlado Majstorović, bivši rektor Sveučilišta u Mostaru također kaže da ne zna ko je sve i u kojoj sumi platio njegov stan.

‘Vjerojatno su to poduzeća koja su htjela i željela da … ne meni da uplate … da uplate Sveučilištu da bi se napravila financijska konstrukcija da se Vranici isplati stan’, kaže Majstorović, a jadni Vlado Majstorović nije kriv jer ne možete napadati akademskog građanina i doktora znanosti koji uz crno odijelo obuje bijele adidaske sa tri crne pruge,onda znate kakva mu je pamet, treba ga žaliti jadnika. Dragan Čović je jadnog Vladu Majstorovića tri puta postavljao na mjesto VD predsjednika Nadzornog odbora u HT ERONET da smjeni Stipu Prlića, ali jadni Vlado Majstorović to nije uradio, pa kako će smijeniti svog sugrađanina.

Objašnjava da je u to vrijeme postojala odluka čelništva Sveučilišta da se svi profesori koji nemaju riješeno stambeno pitanje obrate institucijama i firmama sa molbom za financijsku pomoć za kupovinu stana. On se međutim u razgovoru sa istražiteljima nije mogao sjetiti imena čelnika Sveučilišta niti drugih profesora koji su na ovaj način došli do stana, a ovo je dokaz kako misli jadni Vlado.

U vrijeme kupovine njegovog stana od 96,5 metara kvadratnih, vrijednog preko 135.000 KM, Majstorović je bio ministar prosvjete kulture i športa HNK. Prema podacima Financijske policije Vlada tog kantona, poduzeće Financ Mostar, Sveučilište, Elektroprivreda HZ HB, Soko i Ministarstvo obrane FBiH – HVO Mostar za njegov stan su uplatili 98.000 KM. Vlada HNK, Elektroprivreda HZ HB i Ministarstvo prometa i komunikacija FBiH su u dopisu CIN-u informirale da nemaju ništa sa kupovinom stanova iako su dali novce znači lagali su naši političari, a vjerujte ovaj put će se lažljivci morati pokupiti iz politike i vlasti taman se zvali Čovići. Javni novac nije štedio ni kantonalni porezni ured u Mostaru koji je sa 85.000 KM sufinancirao kupovinu stana tadašnjem direktoru Augustinu Mišiću. Stan je trebao biti u zgradi u ulici Ante Starčevića, ali je ipak kupljen na drugoj adresi, u ulici Svetog Leopolda Mandića u Mostaru, a kad provjerite porezna uprava ne uplaćuje doprinose za svoje uposlenika, a ganjaju jadnike privatnike.

Mišić, nekada aktivni član HDZ-a, pa direktor poduzeća Fircon u Mostaru kaže: ‘Porezna uprava je tada raspolagala sa vlastitim sredstvima“, a jest legenda kako mogu biti vlastita sredstva koje su uplaćena od strane privatnih firmi i otkad je porezna uprava profitabilna institucija. Direktor Porezne uprave Federacije (PU FBiH) Ramiz Džaferović, danas pa Razvojne banke FBiH kaže da se radilo o sredstvima namaknutim dijelom i od prinudne naplate poreza. Prema Džaferoviću ta su se sredstava mogla koristiti za kupovinu stanova kadrovima Porezne uprave, a imali li igdje Branitelja i invalida u tim i takvim budžetima?

Zapadno-hercegovački kanton, Željeznice HB, Soko i Urbing platili su 240.000 KM za stan od 106 kvadrata koji je pripao Bariši Čolaku, ministru pravde BiH i rođaku Stanka Čolaka bivšeg šefa savezne Jugoslovenske UDB-e koji je uništio mnoge Hrvatske i Katoličke obitelji širom bivše Jugoslavije i koji je idanas zaštitnik Bariše Čolaka i svoje izvanbračne kćeri najviše dužnosnice HDZ-a BiH, sa čijom majkom je Stanko Čolak na području Herceg-Bosanskog kantona ljubovao prije 50 godina, a na ta ljubovanja ga vozio čovjek koji i danas živi u Širokom Brijegu u blizini sportskog kompleksa ĐULIĆ. Čolak je odbio razgovarati sa CIN-om, poručivši preko šefice ureda kako ne vidi ništa sporno u kupovini njegove imovine, osim što je sporno gdje su opipljivi rezultati rada Bariše Čolaka koji već 25 godi od demokratskih izbora do danas na ime plaća uzeo 2.000.000,00 KM, jadan siromašan, a sve što je uradio slao je i šalje informacije svojim prijeratnim šefovima zna se gdje i u koju državu.

Blizu 340.000 KM plaćen je stan Nevenka Hercega (zvanog-ZALIZAN), federalnog ministra za turizam. I on kaže da tu nema ništa nelegalno. Novac za stan od 142 metra kvadratna dali su neimenovano poduzeće, Elektroprivreda HZ HB, Hrvatska pošta i telekomunikacije Mostar, Urbing Mostar, Ceste HR HZ Mostar, te privatno poduzeće Inter Invest iz Mostara u vlasništvu mostarskog tajkuna Dinka Slezaka. Herceg je rekao kako su Ceste izdvojile novac jer je bio u Upravnom odboru te firme, Interinvest Mostar je, kaže, njemu samo posudio novac koji je vratio, a ostale uplate je odbio komentirati, što će Herceg pošto mu je stan prevelik nije imao novaca da ga opremi pa se skupa sa Željkom Kozinom( šef odjela u UDBA-i za borbu protiv katoličke crkve) naplatio iz novca od predizbornih kampanji HDZ-a i sa time je Dragan Čović upoznat pa kad je vidio da Herceg dobro skuplja novac odmah ga postavlja za Premijera Županije Hercegovačko-neretvanske, a sredinom 2014.godine Nevenko Herceg se cjenkao za kupovinu vile u Makarskoj za koju mu je vlasnik tražio 1.600.000,00 EURO, a Nevenko mu nudio 1.300.000,00 EURO, ispada jači i bogatiji od Čovićeva punca.

Istražitelji su rekonstruirali kako je Dragan Čović preko suprugine tetke izvlačio novce iz HT-a od Marinka Gilje: Tetka Čovićeve supruge Valerija Čuljak od HT Mostar mjesečno naplaćivala 15.000 KM za fiktivne konzultanske usluge.

 

 

 

Ovo  je još  jedan od mnoštva dokumenata koji otkriva tek jedan od načina izvlačenja novca iz Javnog poduzeća HT Mostar na relaciji Čović-Gilja. U svibnju 1999.godine sklopljen je ugovor između kompanije HT mostar i firme Euro Consalting.  Firma Euro Consalting pružala je konzultantske usluge iz oblasti marketinga i poslovanja HT Mostaru po mjesečnoj cijeni od čak 15 000 KM. Zanimljivo je da ugovor s HT Mosta u ime Euro Consaltinga potpisivala suvlasnica i direktorica firme Valerija Čuljak , tetka supruge Dragana Čovića Bernardice Čović. Valerija Čuljak se ne spominje samo u ovoj aferi. Županijsko tužiteljstvo u Mostaru teretilo je Valeriju Čuljak i Branka Kolobarića da su , od 1991. Do 2001. , iskoristivši međusobna poznanstva i prekoračivši svoje ovlasti , pribavili imovinsku korist od 199.000 maraka i ovaj predmet kreće u obnovu.

Valerija Čuljak je također bila optužena da je putem male privatizacije došla do objekta „Aneks uredski prostori i radiona“, te „Objekt u izgradnji“, a na štetu poduzeća „Soko“ d.d. Mostar i „Primus AD“ d.o.o. Mostar i Croherca AG d.o.o. u vrijednosti više od milijun maraka. Sud u Mostaru , nakon toga , oslobodio ju je ovih optužbi , iako dobro upućeni izvori tvrde da je Sud oslobađajuću presudu izrekao zbog političkog pritiska Dragana Čovića, a imamo provjerenu informaciju da si i ovaj slučaj planiran izvući iz sudskih ladica i ponovo pokrenuti. Dragan Čović je tokom rata koristio zarobljene Bošnjake da rade u SOKOL-u besplatno, a to je prikazivao da isplaćije dnevnice,a u biti je te novce uzimao za sebe i tadašnje aktualne vojne zapovjednike, čime je počinio više krivičnih djela, od zlupotrebe ratnih zarobljenika, ratnog zločina jer nema nitko pravo prisiljavati ratnog zarobljenika na rad. Istraživački tim došao je do saznanja da je Dragan Čović podvojena ličnost  kad je novac u pitanju Čovići se naprosto šire zjenice očiju i novac dolazi na prvo mjesto Čovićevih prioriteta, a kad se vidi čiju je školu i obuku završio prije rata nečudi njegovo takvo ponašanje prema ratnim zarobljenicima jer se Čović upravo ponašao kao i napadači na Bosnu i Hercegovinu koji su već prije porušili Hrvatske gradove i to upravo sa avionima koje im je opravljao i servisirao Dragan Čović i njegovi u Mostarskoj firmi SOKO.

 Temeljem dokumentacije  iz  arhivama Hrvatske države vidljivo je da su Srbo-Četnički avioni koji su raketirali i Hrvatski Vukpovar i ostale gradove nakon raketiranje slijetali u Podgoricu i Mostar i tu su servisirani od strane firme VI SOKO d.d., kojom je u to vrijeme rukovodio Dragan Čović, pa nam i zbog ovog nije jasna podrška Hrvatskih obitelji koje su stradale i Katoličke crkve upravo Draganu Čoviću koji je bio desna ruka njihovim zlotvorima, jer Čović nebi dobio potpunu podršku tarašnjuh Jugoslovenskis službi KOS-a da nije bio maksimalno podoban, a današnji politički uspon Dragana Čoviće koji je vezan za KOS –JNA. 

HT Mostar od Sokola naručio helikopter, a onda propao i projekt i 70.000 KM

Kontroverzni ugovor potpisali tadašnji direktor Sokola Dragan Čovići direktor HT Mostar Marinko Gilja .Hrvatske telekomunikacije Mostar naručile su od mostarske kompanije Soko helikopter, u novembru 1995. godine, no taj projekt nikada nije završen, a više od 70.000 KM koliko je HT Mostar prebacio Sokolu preko računa nikad nije vraćen na račun HT Mostar već je potrošio za džeparac sami Dragan Čović, a dio novaca koji su izvukli skupa Čović i Gilja je iskorišten da se protuzakonito za minimalnu cijeni otkupi cijeli kompleks SOKO-la i to slučajno u korist i za račun Dragana Čovića i njegove grupe SOKOLARA, koji su danas vrhunski raspoređeni na bitnije političke, izvršne i sudske pozicije.

 Ugovore za ovaj kontroverzni projekt potpisali su tadašnji direktor Sokola i aktualni lider HDZ-a BiH Dragan Čović i tadašnji direktor HT Mostar Marinko Gilja koji je trenutno kandidat za generalnog direktora Elektroprivrede HZ HB Mostar, pa kad se sve uzme u obzir onda je normalno da Gilja bude postavljen na jednu odličnu novčarsku funkciju, jer tko će šišati ELEKTROPRIVREDU ako neće Gilja, ali mislimo da se ovaj put malo preračunao, jer puno bi mu bilo bolje da je ostao na Fakultetu i pripremao Doktorat nego što se skupa sa Vilimom Primorcem upleo u Čovićevu organiziranu zločinačku grupu. Gilja je Čovićev dugogodišnji prijatelj, koji je na inicijativu Čovića trebao biti predložen i za državnog premijera 2010. godine, ali to se nije dogodilo.

Istraživački tim je u posjedu Ugovora po kojem HT Mostar od Sokola naručuje helikopter, kao i faksimil uplatnica iz kojih se vidi da je HT Mostar na račun Sokola uplatio, nešto više od mjesec dana nakon potpisivanja ugovora, dva puta po 100.000 hrvatskih kuna i 20.000 DEM. Helikopter nikada nije napravljen, a u oktobru 2003. godine donešen je prijedlog za oprost duga Sokolu.

Faksimil ugovora: HT Mostar od Sokola naručio helikopter koji nikada nije isporučen

 

 

Faksimil uplatnica Sokolu iz HT Mostara za izradu helikoptera

Nadalje istražitelji su došli do provjerenih podataka da je za svog ministarskog mandata u Vladi Federacije Čović sklopio ugovor o kupovini šesnaest mini busova za ratne vojne invalide , čija je ukupna vrijednost bila 2,14 milijuna maraka. No, kako nikada nije precizno utvrđeno koliko je takvih vozila poduzeće Soko Eurobus, kojem je cijeli posao povjeren, isporučilo, dodatna je provjera naložena Županijskom tužiteljstvu u Mostaru. Rezultat te istrage bila je nova kaznena prijava naložena Županijskom tužiteljstvu u Mostaru koja je, opet , naknadno zataškana i stopirana od strane Dragana Čovića i Miroslava Ćorića, ali i ovaj predmet se priprema da se izvuče iz sudskih ladica,a ovdje će se ići i na odgovornost sudaca koji su sve ovo zataškali.

U ovom slučaju oko autobusa Čović i Vidačak se kao su izvršitelji terete da su sklapanjem ugovora i izvršenjem, odnosno neplaćanjem najamnine u Slobodnoj zoni Soko u iznosu od oko 170.000 KM namjerno nanijeli i prisvojili sredstva od te tvrtke, čijim su sredstvima kasnije privatizirali Sokolovu tvrtku  Soko Pteron. Gdje će se istraga nastaviti voditi, odlučit će Federalno tužiteljstvo koje upravo nastavlja istragu u ovom slučaju.A što se tiče Ante Vidačka isti nosi naziv DRAGANOVA  KASICA  PRASICA, jer je uspio izgraditi Hotel MOSTAR za samo 3 (TRI) milona maraka što je podigao kredit, a hotel je koštao oko 30 miliona maraka, pa se vjeruje da je ostatak od 27 milona maraka Ante Vidačak isčarobirao kao pravi Sokolar za Dragana Čovića, a o priključku struje da i ne govoriko tu se mjesečno ukrade oko 30.000,00 KM, što će dokazati istraga koja se upravo vodi.   Dragan Čović je kao lider imenovan u Upravni Odbor HDZ-ova poduzeća MONDO d.o.o. Mostar, preko kojeg je tadašnje rukovodstvo HDZ-a pralo novce iz javnih poduzeće posebno iz ELEKTROPRIVREDE HZ HB Mostar ( Matan Žarić bio generalni direktor i potpisivao naloge za protuzakonito prebacivanje novca na račun poduzeća MONDO) i te novce raspoređivali na svoje privatne račune, a tadašnji direktor ELEKTROPRIVREDE HZ HB Matan Žarić je na protuzakonit način na račun poduzeća MONDO prebacio više-milijunske iznose koji su podijeljeni po privatnim računima. Društvo s ograničenom odgovornošću “Mondo” osnovao je HDZ još 1996. godine, a nezakonitosti koje je dokumentirala Federalna financijska policija odnose se na 1998. i 1999. godinu. U to vrijeme direktor “Monda” bio je Branko Rajić.

 Crni fondovi za financiranje stranke išli su preko njega, a HDZ nije vidio ni marke jer svi ti novci su završili u privatnim džepovima Čovićevih i Žarićevih suradnika , članova zločinačke grupacije . On je, prema saznanjima Financijske policije, potpisao nekoliko faktura s neistinitim sadržajem u ukupnom iznosu od milijun i po maraka što se tada saznalo, a u međuvremenu se pojavilo još mnogo takvih faktura za više transakcija preko drugih firmi, koje su kao istinite prihvatili u Elektroprivredi HZHB, gdje je sjedio odani kadar Dragana Vrankića i Dragana Čovića direktor Matan Žarić, koji je i kum sa Draganom Vrankićem i Miroslavom Rupčićem za koga se priča, a imaju i dokazi da je Rupčić uz Ivana Medića najveći RATNI  PROFITER, koji je milione zaradio na Hrvatskoj krvi (prodajom oružje protivničkoj strani, lažiranjem računa, a radi se o iznosu od cca 100.000.000,00 KM ukradenih,čime je uništio mnoge hrvatske obitelji i očeve hrvatske djece koji su ginuli u ratu od Rupčićevih metaka i granata koje je prodavao protivničkoj strani i tako svoju djecu financijski osigurao krvavim novcem. Ovo nije ni čudo, jer Rupčić prije rata nije bio Hrvat već Jugosloven koji se zaposlio u financijskom odjelu tadašnje UDBA-e u Sarajevu, tako da mu ne mogu ni SVEĆENICI koji sa ženama orgijaju promijeniti Rupčića u Hrvata, a te novce u posljednje vrijeme Miroslav Rupčić polagano izvlači i otvara firme tako da je do sada postao vlasnikom građevinske firme KONS d.o.o. Ljubuški, velikog VW auto servisa na Cernu u Ljubuškom, lanca samoposluga, firme za smrznuti program u Ljubuškom put za Metkoviće, a interesantno je da se Rupčić u posljednje vrijeme često sastaje sa Draganom Čovićem, za prošlu kampanju je Rupčić dao Čoviću 5 vozila besplatno i svaka nabavka službenih vozila za institucije u kojima rukovode Čovićevci vrše se preko poduzeća (Miroslava Rupčićeve ) MRM d.o.o. iz Ljubuškog, a to se radi na način da se prilikom pripreme natječajne dokumentacije za nabavku vozila u tehničkom dijelu te dokumentacije unesu uvjeti koje može samo Rupčićevo poduzeće ispuniti, tako da nema problema sa visokim cijenama jer je konkurencija već izbačena kroz uvijete natječaja, a koliko smo upoznati određene državne institucije već rade istrage po tom osnovu.

Istražitelji navode da Matan Žarića  kao Generalni direktor Elektroprivrede u Mostaru bez ikakva valjanog dokumenta  prebacio novac  “Mondu”, koji je pribavio imovinsku korist. Između ostalog, zbog štete koju je nanio Elektroprivredi HZHB Žarić je sada nagrađen mjestom direktora Elektroprijenosa BiH. Nakon što je novac legao na račun “Monda”, direktor Branko Rajić naredio je gotovinske isplate u iznosu od ukupno 442.000 maraka. A dodatnih 275.000 je uplatio na račun preduzeća Tempo Vranica radi financiranja izgradnje stanova HDZ-ovim kadrovima ili osobama povezanim s njima. “Mondo” je financirao i izbornu kampanju tada još jedinstvenog HDZ-a. Ukupno 715.533 marke.

Branko Rajić  u svojstvu direktora poduzeća Mondo d.o.o. Mostar, je u dva navrata u 1999. godini platio račune za štampanje plakata, letaka i ostalog propagandnog materijala za izbore održane 1998. godine firmi VMG Grafika Mostar u iznosu od 169.587 KM, iako je cjelokupan izborni propagandni materijal izrađen za potrebe HDZ BiH sa kojima firma Mondo d.o.o. Mostar nije imala poslovne odnose i evidentirane obaveze, zatim u sedam navrata platio račune za izvršene usluge predizborne kampanje firmi Ganga Music Međugorje u iznosu od 545.946 KM, iako su iste izvršene za HDZ BiH”, a gdje su tu Hrvatski ratni branitelji i njihove obitelji, zašto novci uvijek idu ratnim profiterima i političkim varalicama.

Rajić je tadašnjem ministru unutrašnjih poslova HNK-a Valentinu Ćoriću poklonio i automobil, dok je isto učinio i tadašnji tajnik HDZ-a BiH federalnom ministru odbrane Miroslavu Prceu, iako je znao da automobil pripada “Mondu”, a ne stranci. U ovo vrijeme član Upravnog odbora “Monda” bio je Dragan Čović, koji je propustio kontrolirati poslovanje firme i smijeniti direktora zbog zloupotreba.

Dragan Čović je omogućio pravljenje štete firmi Mondo u iznosu od 1.807.100 KM i koristi za Branka Rajića u iznosu od 442.250 KM, Hrvatsku demokratsku zajednicu u iznosu od 715.533 KM, Vrljića Rajka u iznosu od 442.250, Glamuzina Marka u iznosu od 50.000 KM, Erić Iliju u iznosu od 75.000 KM, Miroslava Prcea u iznosu od 146.030 KM i Valentina Ćorića u iznosu od 228.288 KM”, opet nema branitelja na spisku za darovanje. Istragu u ovom predmetu godinama vodi korumpirano Tužilaštvo HNK-a, ali optužnica nikad nije podignuta. Zbog čega,  glavni kantonalni tužilac Nijaz Mehmedbašić nije želio govoriti, ali i ovaj predmet se izvlači iz sudskih ladica jer su se pojavili novi dokazi pa se stvorila osnova za obnovu postupka.

Iako je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije  obustavilo istragu u slučaju Mondo, radilo se o višegodišnjoj istrazi protiv Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a, te još jedanaest osumnjičenih u ovom slučaju koji je pokrenula financijska policija. Kako doznajemo, istraga je obustavljana zbog nedostataka i gubitka dokaza, a koji su uglavnom bili nepotpuni i bez originalnih dokumenata, odnosno njihovih kopija, što nije relevantno u pravosuđu. Inače, poduzeće Mondo je nakon rata osnovao HDZ BiH, a Društvo je još 1999. godine likvidirano odlukom poduzeća Soko Mostar. Direktor poduzeća Soko Mostar u to vrijeme bio je Dragan Čović, a Vilim Primorac i Božo Rajić su bili direktori Monda. Kada je Rajić zamijenio Primorca kao direktor, Dragan Čović je imenovan za predsjedatelja Upravnog odbora, a za članove su imenovani Neven Tomić, Ivo Andrić Lužanski, Dragan Vrankić . Mondo je postao dioničar Hercegovačke banke preko nekoliko prijenosa dionica. U travnju 1998. godine Hercegovačko-neretvanska županija je prenijela svoje dionice, pri čemu je Mondo prenio opremu HZ Herceg Bosne procijenjenu na 500.000 maraka na županiju. Bivša privremena predstavnica Hercegovačke banke Toby Robinson se u svojem izvješću vrlo detaljno bavila ovim slučajem koji je na kraju zaključen obustavom istrage, ali originalni dokumenti su se pojavili i biti će dostavljeni SUDU BiH.

Novci iz Hrvatske za Hrvate u BiH- pokradeni većim dijelom preko udružene zločinačke grupe  Čovića , Jelavića,  Gilje…

Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske je Herceg Bosni uplatio 5.893.852.236,00 Kuna a velikim dijelom toga novca je raspolagao predsjednik Upravnog odbora HPT-a Mostar i potpredsjednik Federacije BiH Dragan Čović, a glavninu svog bogatstva je na protuzakonit način prisvojio  Ante Jelavić i  Miroslav Rupčić kao glavni logističari. Postoje dokazi i svjedoci kako je Miroslav Rupčić često u torbama nosio višemilijunske iznose u gotovom novcu, od čega je lagano punio svoj džep. Posjedujemo više dokumenata Ministarstva obrane Republike Hrvatske u kojima se precizno po godinama navode i otkrivaju stvarni razmjeri MORH-ova financiranja Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvatske Republike Herceg Bosne u vremenu od 1992. do 1999, a najveći dio tog novca je pokraden, tj nije iskorišten namjenski  za zaštitu Hrvata u BiH. Istražitelji raspolažu službenom dokumentacijom o tvrtki “Monitor-M” iz Gruda, u hrvatskoj javnosti poznatijoj kao 66. pukovniji za izgradnju cesta, rekonstrukcijom njezina poslovanja s prijedlogom rješenja bivšeg ministra obrane Joze Radoša iz 2000., te elaboratom o procjeni sredstava koja se ulaže u osnivačku glavnicu poduzeća “Monitor-M”, a koju su napravili sudski vještaci u studenome 1996. procijenivši vrijednost građevinske mehanizacije na 46 milijuna DEM i pobrojavši sveukupno 864 vozila i građevinskih strojeva. Osim toga, iz službenog dokumenta generala Ljube Ćesića Rojsa od 17. siječnja 2000., do kojeg su istražitelji  uspjeli doći, uredu pomoćnika ministra vidljivo je da general Ljubo Ćesić po slobodnoj procjeni bez ikakve specifikacije računa navodi troškove za pojedine dionice radova na autocestama u visini 820 milijuna kuna, te potražuje od MORH-a još 545 milijuna.

U MORH-u tvrde: ‘Dvostruko više novca iz Hrvatske u Herceg Bosnu transferirano je kroz Ministarstvo financija’ Prema raspoloživoj dokumentaciji i knjigovodstveno-financijskoj evidenciji MORH-a u razdoblju od 1992. do 1999. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske je na račun  Hrvatske Republike Herceg Bosne, odnosno hrvatskoj komponenti Federacije BiH na teret svojih proračunskih sredstava doznačilo sredstva u ukupnom iznosu od 5.893.852.236,59 kuna, što je poslužilo kao odličan izvor za krađu logističkim kleptomanima  Miroslavu Rupčiću i Ivanu Mediću te njihovim poslušnicima, a dok Ivan Medić bježi iz straha da ge ne reketare bivše kolege logističari, Miroslav Rupčić koristi usluge vrlih kriminalaca  braće GAŠI iz Sarajeva, koje je aktivirala sestra od Miroslava Rupčića – Ela  Rupčić  preko jednog trenutnog pomoćnika ministra  prometa u Vijeću Ministara BiH, te otima-kindapuje svoje protivnike, Bruna  Bevandu iz Jara u Širokom Brijegu i odvodi ih na planinu Trebević kod Sarajeva i batinama nagni da odustanu od imovine (Farma koka u Jarama) koja treba Rupčiću i njegovim kompanjonima pr. Emilu  Bunozi , a za ovaj predmet postoje  dokazi istražitelja u Županijskom MUP-u u Mostaru, predmet kindapovanja biznismena iz mjesta Jare u Širokom Brijegu.

Transferiranje novčanih sredstava iz MORH-a prema Hercegovini nije bilo popraćeno nikakvom posebnom specifikacijom troškova niti aranžmanima, ili pak ugovorima s institucijama Herceg-Bosne nego je novac uvijek doznačivan jednostavnom transakcijom na račun, kojim je gospodario Miroslav Rupčić, pa nije ni čudo kako je protupravno stekao imovinsku korist kao član zločinačke skupine. Istražitelji procjenjuju da je se dvostruko više financijskih sredstava iz Hrvatske u Herceg Bosnu transferirano kroz Ministarstvo financija, i to za potrebe zdravstva, infrastrukturnih projekata, prosvjete, te socijalne skrbi, tvrde u MORH-u. Spomenuta sredstva MORH-a punila su proračun institucija Herceg Bosne za nekoliko namjena: plaće pripadnika HVO-a, ratni dodatak pripadnika HVO-a, skrb o stradalnicima rata (pomoć obiteljima poginulih branitelja i ratnim vojnim invalidima), te dotacije za materijalne izdatke institucija i javnih ustanova Hrvatske Republike Herceg Bosne. Ovo posljednje, termin dotacija hrvatskih poreznih obveznika u korist institucija Herceg Bosne naši politički prvaci doslovno shvatili, pa su se njime koristili, među ostalim, i za vlastito bogaćenje na račun hrvatskih građana.

Međunarodni istraitelji rade forenziku novca koji je iz proračuna RH izgubio trag preko Čovićeve zločinačke organizirane – grupe, koji je jednim dijelom utrošen za bogaćenje oficira JNA , sudaca i tužitelja  SRBiH, koji su danas evidentirani kao  članovi zločinačke grupe koju predvodi Dragan Čović .

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here