Sjajno finale kupa gledali smo jučer na splitskim Gripama. Finale je to nakon kojeg više nitko polufinalni dvoboj Novog Vremena Apfel i Olmissuma ne etiketira kao “finale prije finala”
Zaista, Omišani i Vrgorčani pružili su sjajnu utakmicu u kojoj smo zaista mogli uživati. Kada su Omišani već u prvom napadu došli do prednost mnogi su pomislili kako će “zeleno-plavi” glatko do novog trofeja.
No ipak, nisu tako razmišljali “nebeskoplavi”. Ne tako davno Vrgorčani su na svom parketu protiv aktualnih prvaka pali u poslijednjim sekundama susreta, a sinoć su na Gripama odigrali još bolje. Momčad Krešimira Čubelića junački se suprostavila Olmissumu i na koncu su bili jako blizu prvom trofeju u klupskoj povijesti. Bilo je ovo peto finale Vrgorca, a na prvi trofej “nebeskoplavi” još će neko vrijeme čekati.
Prije 3 godine Vrgorac je u Našicama poražen u finalu kupa od Splita, a tome valja dodati i poraze u finalima doigravanja od Splita, Nacionala i Novog Vremena. Vrgorčani su u završnici susreta igrom s golmanom-igračem došli do izjednačenja, u produžetcima su bili konkretniji te su propustili nekoliko lijepih prilika zabiti za pobjedu.
Na kraju su i u lutriji penala prvi pucali, veći je pritisak bio na Omišanima, no kao da postaje pravilo da su penali dio igre u kojoj Olmissum uvijek pobjeđuje. Penalima su Omišani došli do naslova prvaka Hrvatske, a sada su penalima došli i do trofeja u kupu. Kada tome dodamo superkup osvojen na otvaranju sezone u Omišu dolazimo do hattricka trofeja i činjenice da je Olmissum u 2020.godini osvojio sve što se osvojiti može.
Orila se sinoć pjesma iz svlačionice “zeleno-plavih”, slavio se novi trofej u nizu. Vrgorčani pak nisu imali razloga za slavlje. Vrlo dobra igra i utješno tapkanje po ramenu ne znači ništa nakon novog izgubljenog finala… (Crofutsal)
