Nakon što su javnosti predstavljeni kandidati za ministre iz redova HDZ-a, nije trebalo dugo kako bi do javnosti dospjeli prvi znaci nezadovoljstva iz stranke, unatoč njezinu tradicionalno izrazito strogom ustroju.
Tako je prof. dr. Ante Ćorušić, koji je zadnjih godina, dok je HDZ bio u oporbi, bio glavni predstavnik stranke u pitanjima zdravstva, ne krijući nezadovoljstvo što nije dobio priliku svoje stavove provesti kroz ministarsku poziciju, dao ostavku na mjesto predsjednika HDZ-ova odbora za zdravstvo. Ustvrdio je kako se u priči oko sastavljanja Vlade nije razgovaralo argumentima, ne pojasnivši koji su uopće argumenti jedne i druge strane u razgovorima preskočeni, odnosno što uopće Most i HDZ planiraju učiniti sa zdravstvom. Nezadovoljnika je još: Damir Krstičević je tako izvisio za mjesto ministra obrane unatoč činjenici što je osvojio najviše preferencijskih glasova u X. izbornoj jedinici i nesumnjivo baš svojim imenom dobrim dijelom osigurao stranci pobjedu na jugu Dalmacije. Osim toga, valja napomenuti kako je Hrvatska čista stranka prava već objavila kako postaje parlamentarna stranka na način da bi Luka Podrug, na temelju koalicijskog dogovora s HDZ-om, trebao postati zastupnik, i to upravo umjesto Damira Krstičevića. Kako Krstičević ipak neće biti ministar, valja vidjeti što će biti od te kombinatorike, što ovisi prije svega o tome zadovoljava li saborska klupa Krstičevićeve ambicije. Karamarkovo podilaženje krajnje desnim HSP-u AS i HČSP-u razlog je što će pravaši imati i jednog ministra, dr. Zlatka Hasanbegovića, dok je HSS, odnosno Branko Hrg, izgubio bilo kakvu poziciju u Vladi. Ni Branko Hrg ne krije u javnosti nezadovoljstvo Karamarkovim trgovanjem, a o svemu svakako za nešto imaju reći i u HSLS-u, čiji je Josip Budimir već bio gotovo siguran za mjesto ministra gospodarstva. Postavljanje ekstremno desnog Hasanbegovića za ministra kulture dovelo je do ostavke Jure Zovka, profesora s Filozofskog fakulteta u Zadru i potpredsjednika Odbora za kulturu HDZ-a. On je pojasnio kako je kandidat ovog odbora bila Anja Šovagović Despot, pojasnivši preko Facebooka kako “vrhovništvo HDZ-a nije prepoznalo kvalitetu i stručnost Odbora, a smatram pomanjkanjem kulture da šef stranke tijekom pregovora i razgovora nijednom nije nazvao gospođu Šovagović da se s njom posavjetuje tko bi bio prikladan kandidat(kinja) za ministra(icu)”. Za “Slobodnu” pojašnjava: – Na jednom od naših zadnjih sastanaka prije jedno tri mjeseca gosp. Karamarko je izrijekom obećao da neće davati mjesto ministra kulture u koalicijskim trgovinama nikome drugome. Naravno, gosp. Karamarko ima pravo na svoje mišljenje kao što i ja kao čovjek koji se bavi kulturom – objavio sam dvije knjige o filozofiji kulture analizirano s aspektom koliko je važna kultura za identificiranje jednog naroda, za njegovo obilježje i karakteristike – imam to pravo. Ako gospoda misle da je netko drugi bolji, naravno, to je njihovo legitimno pravo, a ja imam pravo na ostavku, i to je to. Nisam član HDZ-a, u Odboru su bili uglavnom nestranački ljudi. Pokušali smo uvjeriti HDZ da je kultura vrlo važan segment jednog naroda, mislili smo da smo ih uvjerili i, na žalost, nismo. To je moj privatni stav koji ja sad ne bih htio univerzalizirati. O izabranome ministru kaže kako treba vidjeti kakav će biti ministar: – Ja Hasanbegovića u nekim stvarima cijenim kao povjesničara jer smatram da je Josip Broz Tito, među ostalim, i zločinac i da se i o tome treba govoriti, ali, naravno, zločinac je i Ante Pavelić. Sada je pitanje koliko će gosp. Hasanbegović biti dobar ministar za kulturu, po djelima ćemo ga prepoznati. Smatram i da nije dobro da se pravašima da Ministarstvo kulture jer ipak smatram da je to nešto što čini kulturni mainstream i u tome smislu bi Anja Šovagović Despot kao izvanstranačka osoba, sa svojim ugledom i priznanjima i sa timom koji je okupila – a riječ je o dosta uglednih ljudi koji su bili u Odboru i podržali njezin rad i angažman – bila puno bolji izbor. Ona je stvarno živjela za taj odbor i za kulturu zadnje četiri godine. Razumijem trgovinu i to sve, ali moj prigovor gosp. Karamarku je da je ipak trebao nazvati Anju i reći “žao mi je” – kaže prof. Zovko. Iako je HDZ najviše glasova osvojio u Dalmaciji, ponajprije u IX. izbornoj jedinici, te u Slavoniji, u Vladi ministara iz ove dvije regije nema. Umjesto HDZ-ovaca, Dalmaciju će u Vladi predstavljati Mostovi ministri. Među onima koji su u protekle četiri godine bili u prvim redovima stranke su još i Tomislav Ćorić, “ministar financija u sjeni”, Damir Jelić, zadužen za obrazovanje, Božo Galić za regionalni razvoj i Goran Marić za financije. S kadrovskog radara nestao je Goran Pauk, šibenski-kninski župan koji je konkurirao za ministra turizma. Nema ni Zvonka Milasa, kojem se predviđalo Ministarstvo branitelja, a na kraju, tu su možda i dva najeksponiranija imena kada je u pitanju djelovanje HDZ-a u oporbi – Ivana Maletić i Milijan Brkić, čije je pitanje zapravo za sam HDZ najkritičnije. Mnogi će upravo njega imenovati kao osobu najzaslužniju za oživljavanje HDZ-a iz duboke kome, a suđeno mu je bilo Ministarstvo unutarnjih poslova. S druge strane, Josipa Rimac, kao direktorica kampanje nakon koje je HDZ morao pristati na to da im Most odlučuje koje će ministre imenovati u Vladu, još uvijek, po svemu sudeći, uživa neumanjeno Karamarkovo povjerenje. Hoće li se Karamarku isplatiti guranje na marginu svih ovih važnih stranačkih ljudi, te oslanjanje na krajnju desnicu umjesto desnice u svojoj stranci, valja, naravno, tek vidjeti. Problemi bi mogli isplivati ako njihovi prioriteti baš nikako ne budu mogli proći ispod Mosta. (Slobodna Dalmacija)