Kalmeta, zašto od Zadra praviš lunapark?

Brojni se obrtnici moraju dobro pomučiti kako bi dobili koncesiju za neku od ljetnih djelatnosti u Zadru, dok drugi sve to isto dobiju – neposrednom pogodbom s Gradom Zadrom.

Upravo je tako, na rok od dva mjeseca, od Gradske uprave, odnosno Odjela za gospodarenje gradskom imovinom, zelenu površinu uz samu Obalu kralja Petra Krešimira IV., koju Zadrani zovu riva, na dva mjeseca dobio dječji lunapark s vrtuljkom i toboganom za napuhavanje. Sve to – izravnom pogodbom, jer ta lokacija nije ni bila na natječaju za zakup javnih površina. Prema informacijama iz Gradske uprave, riječ je o obrtu koji se zove “Riva obrt MMV”, u vlasništvu Martine Zorice. Na korištenje je dobila javnu površinu od 368 četvornih metara na Obali kralja Petra Krešimira IV. u razdoblju od 5. srpnja do 5. rujna, i to za postavljanje dječjeg zabavnog parka, po cijeni od 4000 kuna za cijelo razdoblje, iako je nedaleko od te lokacije na rivi već odavno postavljen dječji parkić za zabavu. Zašto je u neposrednoj blizini trebao još jedan lunapark s napuhanim “dvorcima” i toboganima, dakako, s naplatom korištenja? Nalazi se među krošnjama stabala na zelenoj površini koju inače održavaju “Nasadi” i po cijeni korištenja površine koliko inače košta samo jedan ugostiteljski stol na Narodnom trgu. – Prostor je dodijeljen direktnom pogodbom, sukladno Odluci o zakupu javnih površina u Glasniku grada Zadra br. 1. iz 2012. godine.  U toj su Odluci navedene razne djelatnosti, a za one djelatnosti koje nisu navedene, znači ako se netko javi s nekom djelatnosti koja nije tamo navedena, postoje završne i prijelazne odredbe da će uvjete i načine zakupa utvrditi gradonačelnik koji može svojom odlukom direktno dodijeliti bez prethodnog natječaja koji se raspisuju za predviđene djelatnosti. Cijena je određena sukladno iskustvima prethodnih godina koliko su se najamnine za takve slične stvari procjenjivale – kazala je Ivana Dadić iz Odjela za informiranje grada Zadra. – Početne cijene ostalih lokacija za pečenje i prodaju kukuruza, prodaju balona, kokica, bombona, brodskih izleta, oslikavanje tijela i drugih djelatnosti od 1. lipnja do 31. listopada, definirane su Odlukom koju je donijelo Gradsko vijeće, a ne gradonačelnik – objasnila je Marina Mihovilović Pajkin, glasnogovornica Božidara Kalmete. Na Obali kneza Branimira cijena zakupnine iznosi 30 tisuća kuna, u Ulici Jurja Barakovića (kod Mosta) iznos zakupa je 31 tisuću kuna, na Trgu Petra Zoranića 10 tisuća kuna i na Obali kralja Petra Krešimira IV. (iza reklame Hitchock) 35 tisuća kuna, dok je na Širokoj ulici, koju Zadrani zovu Kalelarga, na lijevoj strani do Arheološkog muzeja javni natječaj za prodaju kukuriza u tijeku, a početni iznos zakupnine iznosi pet kuna.

Zatvorili ga poreznici uz kaznu od 10.000 kuna

Lunapark na Rivi od prošloga je vikenda zatvoren rješenjem poreznih inspektora koji su pri redovitoj kontroli zatekli dva računa za vožnju na vrtuljku bez izdanog fiskaliziranog računa. Određena je kazna od 10 tisuća kuna i šest dana bez rada. ‘Mi u Gradskoj upravi ne znamo ništa o zatvaranju lunaparka niti to ima ikakve veze s nama’, kazala nam je Ivana Dadić. Djelatnici lunaparka objašnjavali su novinarima kako je za propust kriva spora fiskalna online blagajna, da je račun bio proveden te da stanje u kasi štima, ali porezni inspektori bili su neumoljivi pa je lunapark nakratko ‘ispuhan’.

Gdje vam je mašta…

Na ključnim gradskim lokacijama nudimo gostima pečeni i kuhani kukuruz, a u ostalim dijelovima stare gradske jezgre šarene balone, kokice, sladoled, pizze i peciva. Jeftina ponuda za grad vrijedne baštine. Treba li u staroj gradskoj jezgri takav konzumerizam najniže vrste? Ta “prvobitna akumulacija turističkog kapitala” donosi zaradu samo vlasnicima takvih obrta, dok Grad i turistička privreda u cjelini od nje zapravo nemaju nikakve veće koristi. Dapače, samo štetu, jer obezvrjeđuje destinaciju. Gradska uprava i gradonačelnik neprestano su izloženi pritiscima raznih “poduzetnika” koji traže lokacije za ovo ili ono svuda po gradu, ne bi li na brzinu zaradili u turističkoj sezoni. Nekima se, eto, i udovolji, umjesto da ih se sve skupa motivira da budu kreativniji i maštovitiji i da svoju zaradu na ravnopravan način uklope u destinaciju, a ne da je nagrđuju i na taj način pilaju granu na kojoj sjede. Pogotovo ako tu “granu” dobiju neposrednom pogodbom, a ne na natječaju kao svi drugi. (Slobodna Dalmacija)