Ministar Mornar obišao derutnu školu u Makarskoj, pohvalio učenika Juru Beusa i obećao: Sanirat ćemo oštećenja!

– Ovdje su kompleksniji problemi od ovih rupa na krovu, podignutog parketa u učionici i staklenih površina koji ne spriječe ni kišu ni buru. No riješit ćemo to!

Ne želim, a i neće, otići nama djeca iz Hrvatske. Vjerujte mi! Pa u ovoj školi imaju toliko dobrih rezultata, diče se sa mnogih uspjesima, bez obzira na katastrofalnu školsku zgradu – koncizan je bio prof. dr. sc. Vedran Mornar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta koji je u četvrtak tijekom popodneva bio gost makarskih srednjoškolaca. Preciznije učenika dviju srednjih škola koje dijele zgradu u kvartu Zona istok: gimnaziju Fra Andrija Kačić Miošić i Srednje strukovne škole, njih 1200 (uz četiri razreda osnovne škole – prvašića) koje pohode nastavu u zgradi izgrađenoj 1981. godine za osnovno školstvo, no 1984. godine su useljeni makarski srednjoškolci i to im je jedina zgrada za ovaj stupanj obrazovanja na makarskom primorju. A Mornar je i prvi ministar koji je srednju školu posjetio i to zahvaljujući učenicima 2 razreda Fra Andrija Kačić Miošić, gdje su gimnazijalci, napisali pismo ministru neka dođe i vidi u kakvim uvjetima oni to – uče. I nagrade osvajaju! Došao je tako Mornar u obilazak, dočekao ga je ravnatelj gimnazije Slavko Gudelj i strukovne Momir Sučić, a došao je i dožupan Luka Brčić ispred Splitsko-dalmatinske županije koja je i osnivač škole. Ministru su ruku “stisli” i domaćini u gradu podno Biokova: dogradonačelnica Lori Veličković (gradonačelnik Tonći Bilić je na službenom putu u Iloku), te Jagoda Martić predsjednica Gradskog vijeća Makarske, kao i Dražen Kuzmanić, gradski pročelnik za društvene djelatnosti, te i svi djelatnici škole koji su se i fotografirali sa svojim čelnikom iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Svi s jednim zadatkom – odgovoriti, barem nešto, na pismo učenika koji kažu kako školska zgrada pušta na sve strane, nemaju opremljene kabinete za rad, puno toga im još nedostaje a moraju biti sutra konkurentni sa drugima prvo na maturalnom ispitu, a zatim i na prijemnima za upis na fakultete. Ili im preostaje otići van, u neku drugu zemlju gdje se političari o mladima zapravo brinu kao o svojoj budućnosti, a ne samo kroz prazna obećanja. – Došli smo posjetiti školu, snimiti situaciju nakon pisma učenika i natpisa u medijima, pokazati kako brinemo iako su nam sredstva ograničena. No i ovo je poruka da brinemo.  Premda nakon cijelog obilaska i katastrofalnog stanja zgrade, očito nije samo to problem. No obećajem što hitnije ćemo sjesti za stol i predstavnike županije, kao osnivača škole i onoga tko raspolaže sredstvima za gradnju i sanaciju obrazovnih građevina. Ali i predstavnike grada koji sutra, ako se krene u gradnju nove škole, moraju osigurati zemljište za to. Srećom izlazimo iz krize, pa će valjda biti i više financijskih sredstava.  Proračun nam je ograničen, imamo novca na raspolaganju kao i koliko država godišnje plaća kamata na zaduženja, 11,5 milijardi kuna od čega 9,6 milijardi kuna ide samo na plaće uposlenika.  Sve je to nedostatno iako bi ja kao ministar želio da plaće profesora budu duplo veće! Velika smo vam mi obitelj: 200.000 studenata, 600.000 učenika, 90.000 nastavnika, a novca malo! – iznio je ministar Mornar brojčane podatke, a o samoj zgradi zbog koje je i pohodio Makarsku, kaže ovo: – Nažalost tu smo gdje jesmo, krpaju se ta loša arhitektonska rješenja, građevinske akrobacije, slobodno možemo reći koje jednostavno nisu prilagođena za jednu školsku zgradu.  No morat ćemo to riješiti promptnim sastankom s ovlaštenima. Za to sam danas ovdje, došao sam na teren kako bi potaknuo pozitivne promjene. Nisam gledao proračun županije pa vam ne mogu reći da li su ravnomjerno raspoređena sredstva koje županije ima za obrazovanja. Jer ima, nažalost, dosta ovakvih i sličnih problema diljem Hrvatske.  A trebat će iznaći napokon konkretno rješenje za ovu makarsku školsku zgradu, pa nam dožupan Brčić još jednom ponavlja: – U pet godina osnivač-županija uložila je 1,7 milijuna kuna u sanaciju zgrade, a sada je već osigurala 200.000 kuna za postavljanje parketa u učionici koja je pri zadnjoj kiši poplavila. Tijekom praznika će se to urediti, a ako bude trebalo još novca, odmah ćemo reagirati. – Uh koliko se novca ovdje utrošilo? Ušli smo u ovu zgradu 1. rujna 1984. godine i odmah upali u probleme s grijanjem. Koliko je potrošeno u ovih 31 godinu, novu zgradu smo mogli napraviti. Ovo je projekt za neko drugo podneblje, a ne gdje bura dere. Tijekom mog mandata ravnateljice od 1984. do 1990. godine dvadeset puta smo vršili sanacije – govori nam Meri Čović, dok pratimo ministra u obilasku raspadajućom školskom zgradom i do razreda koji nema parket, drugih koji nemaju ormare, lusteri vise, staklene plohe prokišnjavaju, svi plafoni su puni “friževa” od kiše, vlage… Sve do najmanjeg razreda, malog hodnika u kojem sjedi jedva 12 učenika na nastavi njemačkog jezika. A među njima i Jure Beus, momak koji se uz podršku svog razreda “drznuo” napisati ministru pismo, pa medijima sve to pojasniti. – Bravo momče, tako treba! Drago mi je što ste nešto pokrenuli i evo vam prvog ministra koji je došao u vašu školu – pohvalio je i Juru i učenike, ministar Mornar, koji je zatim saslušao i ravnatelje – Slavka Gudelja i Momira Sumića, koji su mu iznijeli sve probleme koji tište i djelatnike i učenike, očekujući da se napokon nešto i pokrene. – Županija je osnivač pa je napokon morala nešto i napraviti – dodala je dogradonačelnica Veličković iznoseći ovo: – Pišemo pismo županiji, no odgovora nema. Grad je i dalje pri onoj da nama prepuste upravljačka sredstva, pa ćemo se mi brinuti i o srednjoj školi i Domu zdravlja. Obje su u katastrofalnom stanju… A oni ni na dopise ne odgovaraju! Oštra je dogradonačelnica navodeći kako uvijek novčano pomažu srednjoškolcima iako to nije njihova obveza, no posebno je ljuti – županija: – To što kažu u županiji je samo bajka. Ovdje vam je problem zbog različitih političkih opcija! Evo prvi dopis smo poslali 18. studenoga 2013. pročelniku SDŽ Zdravku Omčenu, pa opet 8. rujna 2014. pročelniku, bez odgovora naravno. Zatim smo dopis s požurnicom poslati i županu Zlatku Ževrnji 25. rujna 2014. godine.  Do danas, moj ministre, nitko nije odgovorio iz županije, nitko se nije udostojio niti odgovoriti. A gle – oni osnivači?! U dopisu smo tražili sastanak upravo u ovoj školskoj zgradi, nek’ na licu mjesta vide gdje je problem. Ujedno smo, iako zakonski nemamo tu obvezu, školi donirali 115.000 kuna 2013. godine, a 2014. godine 77.000 kuna. Eto dragi moji tu vam je problem veći i od derutne zgrade – političari…. (Slobodna Dalmacija)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here