Miro Družianić – žrtva političke represije?

Miro Družianić

Stranačke strukture moći ovih dana u Makarskoj pod svoje uzimaju kontrolu javnog i kulturnog života. Do neki dan simpatični dogradonačelnik postaje meta represivnog aparata po naputku  stranačkih struktura.

Sljednici boljševizma ovaj put nisu u sukobu s nacionalizmom. Mjesec dana prije sastavljanja liste za Gradsko vijeće, određeni pojedinci predodređeni su da budu lišeni tih prava. Apsolutni politički monopol, isključivo pravo na politički život, imaju lokalni partijski-stranački diktatori SDP-HDZ-a. Svoj monopol svakodnevno promoviraju preko svojih kapilarnih- temeljnih-mjesnih organizacija, preko kojih kontroliraju sve društvene i privatne aktivnosti. Oni su vlasnici, posjeduju legalno rješenje o normi, pravilima be/zakonja. Represivni aparat svakodnevno im je na usluzi, on je centraliziran i militariziran, onaj tko nije za njih on je protiv njih. Službena stranačka ideologija premrežila je jednako lijeve i desne, promaknuta je na razinu apsolutne, koja kao jedina nudi opstojnost, preživljavanje, život. Stranka kao nekada partija kontrolira cijeloukupno društvo na lokalnoj razini, ona je oslonac za život. Osnovno načelo, stranački aksiom, nedokaziv je u teoriji, a sveprisutan u praksi. Pojava neovisnih kandidata, koji žele preuzeti kontrolu javnoga i kulturnog života Makarske, bivaju proglašeni neprijateljem, protiv njih se treba boriti silom i mržnjom, jer je to temeljno načelo stranačke opstojnosti. Sloboda izražavanja i rješavanja sukoba unutar javnih prostora, za njih je nepoznanica. Bitka svih bitaka je opstojnost hranidbenog proračunskog lanca, na kojem egzistira masa lokalnih uhljeba, za koje stranka godinama osmišljava načine, modele financiranja. Reakcije, nezadovoljstva pojedinaca, pojedinačnim kandidiranjima jednaka je reakciji pojedinačnog protiv univerzalnog, puka protiv klase, nacionalnog protiv komunističkog, danas za njih demokratskog. Jedni opravdavaju svoje kandidature za boljim sutra, drugi osuđuju kandidature, skrivajući svoju okrutnost iza blagosti lažirane demokratske vanjštine. Izravne stranačke negacije karizmatičnih pojedinaca koji su se usudili opet kandidirati, koji su u međuvremenu postali doktori, prepoznatljiva je javnosti kao i birokratskim komunističkim metodama stranačkih vojnika, koji ucjenjuju, kleveću, omalovažavaju, vrijeđaju… Priroda ideologije u domenu kandidiranja za običnog promatrača je da se liberalni neovisni kandidati  isključivo bave privatnim, nacionalnim, u odnosu na lijeve vladajuće preko dugogodišnje SDP-HDZ koalicije, koji uporno ističu svoju transnacionalnost i otvorenost. Njihov dugogodišnji teror i pljačka, prepoznatljiva je u prikrivanju svega onoga što ne/bi trebalo biti javno. Ne/zakonito trošenje proračunskoga novca poreznih obveznika za njih je normalna stvar. Onaj tko pita, sumnja na njihov rad, postaje meta raznih oblika represije, progona i uništenja. Oni dijele građane na zaštićene, one koji se ne bune i one koji se bune, koji se kandidiraju kao neovisni , njih čeka makarski Gulag. Vođe SDP-HDZ Makarska su u službi predsjednika, koji obe stranke naizmjenično mijenjaju na sceni, po potrebi muljanja, izdvajanja proračunskih sredstava. Vođe skupa sijeku vrpce, uređenih javnih površina, jedan u plavoj drugi u crvenoj odori. Istu partijsku školu su pohađali , plavi i crveni, simbolika njihovih nastupa, javna je poruka svima. Bit cijele priče SDP-HDZ Makarska je da imaju zadovoljan i oduševljen narod, što znači da imaju i opću potporu. Neizmjenična razlika u vladanju velikih vođa je što jedan pretendira istočnu arapsku kulturu kao Šeik, a drugi boljševičku kao Staljin. Površne razlike u vođenju makarske gospodarske politike vidljive su u knjiženjima zemljišta, teorijama oko eksproprijacija, prenamjena zemljišta, lociranja gospodarskih centara i zbrinjavanju makarskog otpada. Makarska kulturna tradicija uvijek je bila vezana za Katoličku crkvu, koja je imala prvu javnu knjižnicu u Dalmaciji. Knjižnica Don Mihovila Pavlinovića odavno ne postoji, kao ni njegova slika u Gradskoj vijećnici. U crkvi lemuzinu skuplja partiski poslušnik, brojeći, klevećući pučane koji lemuzinu daju. U ostavštinu puku Makarske, stranačke vođe ostavljaju, zabilješke kako je represivni aparat u korizmeno vrijeme 2017. godine razapeo dušu od čovjeka poštenoga makarskog dogradonačelnika. Grijesi Mesića, Roglića, Pusićke ne mogu biti teret našega Mire…

20 KOMENTARI

    • Kako si glu ko penis da nekažem drugačije.Portal je pirtal,a oortal nisam ja,ako sam nešto napisa pirtal objavljuje komentare gradana koji pišu.
      Miro je podal i pokvaren čovik,zbog čega ga provjeravaju?
      Čkvječe za potpisane ugivire estradr(A.Nizetic za 1000 eu,a drug Roso za 3000 tisuće).
      Jeli ti mo6da sad jasnije a da dalje nenabrajam…
      Doći će i do Bilića debelog truta i svi po redu….

  1. kako je posija nekai poženje,ali pravde nema u hrvatskoj ,pa Miro spavaj,minro,jebe ti se ,ko je jamio jamio je,,,p.s umjereno troši steceno.

  2. Družijanića znan od 91. U Župi dubrovačkoj je u lito 91. formira Narodnu Zaštitu i organizira straže na čuvanim objektima. 01.11. ’91. vratija se u Makarsku, isti dan u ZNG, raspoređen radi škole i struke u centar MiO. Proša obuku u Gornjoj Podgori i 23.10. s nama trajekton po noći otiša na južno bojište. Otuka čuke od 10ke do 100tice, sve. Osta čukar do prolića 93. kad na poziv Mate Lendića postaje članom poglavarstava u vladi HDZ-HSLS. U Sinju u fratara na večeri pok. Gotovac i Veselica ga zovu po imenu (na moje čuđenje). Odjeba Pusićku kad ga je slala na gej paradu. Često JEDINI od vjećnika i poglavara na Misi za Domovinu, redovit u crkvi, uvik govorija da je HOS najčasnija postrojba HV, svoju kuću još nije legalizira jer čeka red ko i mi obični smrtnici. Niti je pod istragom, niti ima zašto.
    Ostaje jedno neugodno pitanje.
    Zašto zajebajete časnog i urednog čovika?
    Ako ovakvog pljujete, jasno je ko ste vi.

    • Eto, moran van reć da je Miro Miro, isto ka sta je Josko Josko. Miro je ritko viđen beskicmenjak. Znan, Miro je dobar čovik, samo šta znači biti dobar. Znači li to da klimaš glavom kalkulirajući. Miro je dobar, ali Miro nije dobar. Svojim je postupcima duboko ljudski povridija neke ljude. Zna on to dobro. E sada je li sta učinija protuzakonito i to zna.

  3. Miroslava poznajem dobro,,da skratim ,uvijek je lagao i šuplje price servirao,,,Miro znam te znaš me ,,,covijek nisi a jesi li jamio neka to taa policija istrazi, ako im se može virovat.

  4. To je čišćenje prostora za veliku koaliciju. Pročulo se da Marko Raos ide rasturit HDZSDPorg@dd. Ljudi mu doma dolaze i zaustavljaju ga na ulici. Uz Vranješa, Bagija, Stapića,Stjepka i Miro se počeo spominjat. Gaće se drugovima iz organizirane pune, krpe goldun žicom i pokušavaju složit sigurnih devet vijećnika zajedno da ne pogube fotelje po gradskim firmama i upravnim odborima. Svi su privjesci na sisi propeti na zadnje noge.
    Ni Šariću ne daju na listu HDZ-a, puno zna. Politički brak iza zavjese se potvrdio, Kurte-Murte, Lelas-Srzić, Bebek-Bilić. A sad će doći brkati lovac i potjerati partizane i ustaše iz šume. Dosta su srali i krali.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here