PISMO JEDNOG STUDENTA Prolazi život u bijedi…

Student with piggy bank

Prolazi ljeto gospodnje 2017. godine, obilježeno kao jedno od plodonosnijih. Biti student, đak Republike Hrvatske jednako je biti rob, piljare, gostionice, komunalnog poduzeća, državne ustanove, koja ima predznak specijalna.

Student odlazi s gorkim okusom promatrača, sudionika događanja, života koji ga poučava kako preživjeti. U noćnim satima moglo se zamijetiti štošta, što poučava na rastrošnost njihove generacije koja se zabavlja po brodovima, kruzerima, jahtama, dok su oni kao robovi- studenti Republike Hrvatske osuđeni na robovanje. Australski student nakon obilate večere, opijen na brodu tulumari, dok gladni student – rob Hrvatske razmišlja nakon studija otputovati do Australije naći svoje utočište i jednoga dana ljetovati na isti način kako ljetuju njihovi student kod nas. Tulumariti, opijati se i trošiti kao pravi kapitalist. Europska unija s našim anemičnim premijerom uvodi nam novi porez na nekretnine, koji je po europskim standarima opravdan. Daju nam novce za gradnju Pelješkog mosta, daju novce za sanaciju Agrokora. Hrvatski robovi moraju ostati robovi, naši roditelji koji rade u Konzumovim dućanima kao i mi studenti sezonci briljantne 2017. godine. Europska unija, međunarodni čimbenici imaju svoje strategije, kao što i naši okorjeli komunisti imali su strategiju nas studente pretvoriti u robove, a sebe u demokrate, političare koji zagovaraju ljudska prava i pravičnost. Danas dok mi radimo, robujemo, oni gase podmetnute požare, preko tv ekrana, spašavaju nas. Zabrinuti su za obiteljska ognjišta koja su već odavno prazna. Oni inteligentniji kuže prljavu igru u kojoj je podmetnuti požar jednako je izmjenama i dopunama Prostornog plana, uz asistenciju moćnih kanadera, koji sa sigurnošću gase, nakon što vatra spali. Student razmišlja kako nakon sezone dokrajčiti faks, organizirati pir, ženiti se. Pir treba organizirati negdje u Hercegovini, kako bi ostala koja kuna više. O poslu sezonca ne triba razmišljati, treba se spremati za dugi put, Australija, Novi Zeland, odredišta su na koje ukazuje i naša predsjednica. Tamo ima preko sto tisuća Hrvata, dobro organiziranih u zajednicama, tamo su naši. Treba pomoći i državi, smanjiti broj nezaposlenih. Oporba politička, kao oporba, opterećena svojim neradom, svojim problemima, njihov lider iz naftalina postaje Milanović, preporoditelj nerada i nereda. Nihova zapadno balkanska asocijacija obećava da zemljom neće gmizati ustaške zmije. Gospodarska kriza i dalje jaše, leti na krilima lijevih i desnih preporoditelja, demokratske Hrvatske. Prolazi ljeto gospodnje, dolazi zima, novi planovi političkih kasti, nova ljeta i novi požari. Mi studenti osuđeni kao robovi učimo, polažemo, trošimo kune koje smo krvavo zaradili i razmišljamo kada i kamo otići? Odlazimo redovno na misno slavlje, molimo Boga da majka crkva uspostavi ravnotežu između socijalnih i materijalnih interesa, prava naših roditelja koji ostaju, čuvajući vatru na ognjištima. Duboko razočarani s današnjom situacijom, političkom, gospodarskom, studentskom, živimo bez nade i ponosa gubimo vjeru u budućnost. Nedostaje vizije, vodstva političara, crkvenih velikodostojnika, da zemlju izvade iz krize ,nedostaje sigurnosti, prava na skromni život. Blokiranih tristo dvadeset tisuća Hrvata, osuđeni su na bankrot, na iseljavanje, od lihvarskih banaka, korumpiranih političara, nedostatka crkvenih autoriteta u zaštiti nacionalnog identiteta, dostojanstva svakog građanina. Prolazi ljeto gospodnje, prolazi život u siromaštvu i bijedi, Slavonije, Like, Dalmacije, prolazi život…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here