Splitov novi početak

Ako postoji klub koji zaslužuje sve ono najbolje to je definitivno Košarkaški klub Split. Nakon godina i godina patnje, praznih tribina i računa, ostavljen i prepušten u ruke samom sebi velikan se budi iz dubokog sna.

Naš sportski novinar Ivan Markotić – Više o njegovim zanimljivim osvrtima možete pročitati na sljedećem linku: https://www.facebook.com/IvanovSportskiPogled/?fref=ts

Najbolji košarkaški klub dvadesetog stoljeća – izabrala FIBA

Split je grad euforije i dovoljna je mala iskra da se zapali. Splićani žive s košarkom i za košarku i nevjerojatno je da smo morali čekati toliki niz godina da se košarkaški starac ponosno uspravi.

Da se razumijemo, daleko je Split budžetom pa i kvalitetom od konkurencije, ali nekada novac ne ubacuje loptu u mrežicu. Sve osim Cedevitinog naslova bilo bi čudo nad čudima. Ali, Split je pobjeđivao i veće i jače momčadi kada je bio u podređenom položaju.

Prisjećajući se zlatnih godina posrnulog velikana jasno je vidljivo da su najveći uspjesi bili naslonjeni na domaće momke. Nekad mi je gotovo i drago da su klupske blagajne prazne da se ne dovode prosječni igrači i da se ne tjera vlastitu djecu iz Splita. Čim sjednu neki novci – eto menadžera i svaki nudi svog igrača uvjeravajući kako je baš njegov najbolji, a domaća djeca sjede na tribinama.
Ako se samo koncentriramo na sportsku Dalmaciju stvari su vrlo jasne. Počevši od košarke u Zadru i Šibeniku, rukometa u Metkoviću, vaterpola u Dubrovniku – svi ti klubovi radili su najbolje rezultate kada se njihovoj djeci dala prilika igrati. Danas je u sportu malo vizionara a jako puno „klupskih funkcionera“. Nekada su klubovi bili u rukama minimalnog broja ljudi i bilo je lakše njima upravljati. Danas su tu gradovi, lokalne uprave, nadzorni odbori pa se odluke, iza kojih obično nitko imenom i prezimenom ne stoji, donose sporo ili nikako i u konačnici donose više štete nego koristi.

Tri titule europskih prvaka, dva puta pobjednik Kupa Radivoja Koraća, sedam puta prvak države te deset puta osvajač nacionalnog kupa

Bilo je i zadnjih godina pokušaja buđenja Splita, ali zbog spleta okolnosti nije se uspjelo. Sada je najvažnija VIZIJA.  Jasno određen cilj i put kojim ovaj klub želi krenuti. Ako se kvalitetno radi rezultat ne može izostati. Ne mora se Split – na sreću, trenutno ni ne može – novčano natjecati s konkurencijom. Desetak momaka u radijusu sto kilometara oko Splita su domaća dica. Omladinska škola koja je uvijek bila temelj mladih reprezentacija koje su u svjetskom vrhu je i ovih zadnjih godina izbacila neke sjajne igrače koji su nažalost prerano napustili Split. Omladinska škola mora biti temelj svakog kluba a pogotovo Splita jer znamo koje je igrače ta škola do sada izbacila.

 

Uz strpljenje uprave i igrača kluba jednako je važno i strpljenje navijača. Biti će poraza, možda se i neće dobro završiti godina, ali važno je da se nastavi „žutilo“ koje je obuzelo Split. Redovi za karte protiv Šibenika, prepuna dvorana, pobjeda i ovacije protiv Cedevite pokazatelj su da se u Splitu dobro radi.

Sinergija domaćih igrača i navijača koji istinski vole Split daje nadu za Splitovo bolje sutra.

#samosport

#ToniDinoRatoSkansiJerkovPerasTabakRokoVujo

#Ivanovsportskipogled

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here