Stiga Tomo iz škole na Zelenci i pita ćaću: “Tata, šta je antifašizam?”.  Ćaća se malo zamisli i pokuša objasniti ditetu slikovito: “Evo sine da ti tata malo pojasni . U Makarskoj antifašizam ti je SDP”.

“Dobro tata, a šta je  SDP?”, pita sin. Priznojava se ćaća i razmišlja kako bi sinu objasnio što je antifašizam, a da sin ništa ne prinese učiteljici  jerbo bi moga zakomplicirat’. “Evo sine da ti tata ukratko pojasni: SDP znači Socijaldemokratska partija, to je  skupina građana koja je registrirala stranku pri ministarstvu u Zagrebu kako bi politički djelovala i trošila pare građana, a sve pod parolom antifašizma”. Sin će na to: “Ćaća sad te ništa ne razumim! Pita sam te lipo šta je antifašizam, ti si reka da je to SDP, nakon toga tvrdiš da je to skupina građana koja troši pare”. “Pa to je to sine, sve si svatija!”, sav sritan ćaća fali malog didu Mati. “Evo dide ti si mi svidok da u kući imamo genijalca”. “Imamo, imamo” veli dide. Mali Tomo memorira didov odgovor, gleda dida sav sretan kako je ispa pametan i pita: “A dide, šta ti misliš šta je antifašizam?”. “Sinko duga je to priča, ti si još mali da bi to moga svatit”, mudro će dide unuku. “Dobro dide aj’ ti svome Tomi pokušaj ukratko reć šta je to antifašizam”. Kaže did unuku: “Oću didova diko ako nećeš prinit učiteljici”. Mali Tomo prista na didov uvjet i veli: “Neću ništa prinit’ učiteljici, al’ aj’ ti meni to pojasni”.
antif“Sinko antifašizam, sama rič ti govori da je nešto protiv ili anti fašizma”.
“To razumim, al kakve veze sa tim ima SDP?”.
“Ma to što ti je ćaća reka i nije baš tako” veli dide. “Kako nije?” pita Tomo. “Lipo sine, aj’ da tebi dide objasni malo poduže pa možda ti onda svatiš šta je to”.
“E ovako sinko, ti znaš šta je povijest?”.
“Znam dide!” veli Tomo.
“E lipo vidiš sine prvo ti moram objasnit’ šta je fašizam pa tek onda šta je antifašizam”.
“Dobro dide, aj objasni”.
“Fašizam ti je zlo koje je donosilo ideološke zakone, fašizam je ropstvo uma i pameti, zato ti je bilo potrebno imati diktatora”.
Mali Tomo će na to didu: “E pa i tata je reka da je to SDP!”.
“Ma nije sinko, nema veze to sa SDP om”.
Ćaća mrko gleda dida: “Pojasni malom istinu, šta mu motaš!”, veli didu.
“Šta mu motam?” pita dide ćaću.
“Tomo sine, to ti je SDP i ovaj naš Milanović , on ti je pravi diktator, zarobio narodu  vrime, um i pamet, sto iljada je iselio, trista iljada je blokira u banci, Bandića i Mamića uhapsio, udbaše sa Bajićem i zakonom lex Perković spašava, a šta je nego diktator”. Dide sav ljut na sina tvrdi da malog Tomu uči krivo, obrazlažući da dite prvo triba naučit  šta je fašizam, a tek onda šta antifašizam.
“Dobro dide neću se više petljat, aj ti nastavi!” veli sin.
Mali Tomo sav zbunjen gleda dida, a did nastavlja; “Sinko pusti ćaću i slušaj, lipo sam ti objasnio šta je fašizam…”.
“Jesi dide”, veli Tomo.
“Antifašizam je sve suprotno od fašizma”, veli dide.
“Nisi u pravu” upetlja se sin. “Šta ti je onda komunizam?”.
“Polako đava ga odnija, pusti me da ditetu pojasnim, zbunit ćeš ga”.
“Dobro, dobro, neću vise” veli sin. Dide nastavlja pojašnjava malom Tomi: “Antifašizam je proslava slobode, slavljenje života, pravo na slobodu misli, pravo na slobodu kretanja, pisanja, javne riječi, pravo na političko organiziranje, pravo na pravično suđenje itd”.
tito9“Dide, nije tako, ako ti tvrdiš da je to antifašizam, šta naši komunisti onda slave, poharali su cilo Primorje, kakve veze oni imaju sa antifašizmom” upetlja se sin. “Polako sine sad si malog zbunija, sine Tomo ne slušaj šta ćaća priča, slušaj dida”. “Oću dide!” veli mali Tomo. “Ima  i ćaća pravo kada pita zašto komunisti slave antifašizam” veli dide, „ali ti si mali da sve to moreš naučit’ i svatit odjednom. Triba sinko za to godina. U Hrvatskoj komunisti slave antifašizam, a to kad pametan čovik izanalizira vidi da je tu običnu čoviku ispran mozak”.
“Kako dide?” pita mali Tomo.
“Kod nas u Hrvatskoj sinko i danas ima učenika komunizma  koji poštuju ruskog zlikovca Staljina, a njegov đak ti je Josip Broz Tito. Tako da ovi đaci od Staljina prenjeli su uvjerenje kako je Komunistički pokret Jugoslavije bio antifašistički”.
“Je dide, ja ti gledam onu emisiju Lud, zbunjen, normalan, onaj Izet stalno svom unuku Đemi priča o Marxu, Lenjinu i Titu”.
“Eto vidiš i to ti je vrsta propagande sinko. Oni to prenose sa koljena na koljeno, a sve radi penzija”.
“Kako mogu antifašizam prenositi sa koljena na koljeno?”, pita mali Tomo.
“Lipo sinko, to su ti njihove penzije, oni to prenose sa koljena na koljeno i na kraju na unuke”.
“A oćeš ti svoju penziju prinit na mene?”, pita Tomo didu.
“Ne mogu sinko, ja nisam komunist”, veli dide.
“A što nisi dide?” pita mali Tomo.
“Nisam jer je moj ćaća bio u HSS u ,a ja sam ti u HSP-u. Da bi prima penziju antifašista triba se upisat u SDP i mora ti dide bit komunist”.
“Pa upiši se dide u HDZ” veli mali Tomo.
“Ne mogu sinko ni tamo, to ti je malo komplicirano da svatiš”.
“Svaćam dide, ti i ćaća ste onda fašisti- slušate Thompsona, a članovi ste  i HSP-a”. “Ko ti je to reka?” pita dide.
“A to ti je logika dide!” veli Tomo.
tudman--titoDid se priznojava, pokušava objasnit sinu kako će objasniti malom Tomi da je stvar logike iako i logika malog Tome pije vode. Kako ditetu objasniti da su se komunisti borili protiv fašizma, ali ne sa antifašističke pozicije. Kada im je Staljin prepustio upravljanje Jugoslavijom, nisu oni znali provoditi antifašističke vrijednosti, a kako će ih provoditi kada ih nizu ni poznavali, zato su nakon rata pobili trećinu zarobljenih Hrvata. Na kraju kakav je antifašist ako se nije odreka komunizma, a kod nas znamo da ni jedan nije. Bilo kakva negativnost protiv Tita u Hrvatskoj i danas te odma proglase fašistom. Kako ditetu objasnit da komunizmu i socijalizmu smrdi kapitalizam. Triba ditetu objasniti šta je Katinska Šuma u Poljskoj ,triba mu objasniti šta je Bleiburg, a u malo vrimena to i nije lako zbunit će se dite. Srićom došla na vlast ova Domoljubna koalicija s Mostom, pa će oni u ove naredne četiri godine sve dici pojasnit. Ovaj novi ministar kulture  Hasanbegović mogao bi pojasniti koji su naši predci stvarni antifašisti koji nikada nisu htjeli postati dio ideologije zla boljševičke komunističke partije. Mali Tomo gleda ćaću i dida kako raspravljaju i veli: “Meni se čini da vi nemate pojma šta je antifašizam. Danas je bio na televiziji Zoran Milanović i vidio sam da je dobio priznaje Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske!”

1 KOMENTAR

  1. ZAŠTO NISAM ANTIFAŠIST- Zvonimir Despot
    Alen Petschner
    Zamislite da se ISIL ove godine u potpunosti porazi, da njegovi borci budu ubijeni ili razoružani, vođe osuđene i smaknute a teritorij koji su kontrolirali bude vraćen državama kojima i pripada. Njihova obilježja postanu zabranjena a ideja prezrena i odbačena od čitavog svijeta. To bi bilo postignuto zajedničkim snagama vojne koalicije nekoliko zemalja koje ne povezuje ništa drugo osim želje da se ISIL, koji im je svima prijetnja, uništi. U toj koaliciji su zemlje zapadne demokracije zatim Rusija koja je poludemokratska zemlja sa autokratskim režimom i ograničenim ljudskim pravima. Tu su zatim islamske zemlje poput S. Arabije ili Irana koje sa demokracijom nemaju nikakve veze. Jedna je stroga klerikalna monarhija a druga islamska republika što god to značilo.
    Tu su zatim i umjerene monarhije poput Jordana i cijelo čudo najrazličitijih državnih tvorevina koje više ili manje (ili nimalo) poštuju ljudska prava i suvremene vrijednosti. Svi oni zajedno porazit će ISIL prije ili kasnije i nadajmo se da će ta zla ideja zauvijek nestati. Zamislimo zatim da se 70 godina od danas u nekoj dalekoj budućnosti netko deklarira kao ANTI-ISIL-ist. Što to govori o njemu? Je li on sklon demokraciji ili nije. Podržava li monarhije ili totalitarne režime? Simpatizira li šerijatsko pravo ili je potpuni ateist? Ni na jedno pitanje nam ne odgovara taj njegov ANTI-ISIL-izam. Odgovor je jednostavan, ANTI-ISIL-izam nije ideja. On je samo podrška jednoj širokoj koaliciji koja se u datom trenutku suprotstavila zlu koje im je zaprijetilo. Ta je koalicija okupila potpuno različite zemlje i kao takva ona ne može predstavljati jednu jedinstvenu ideju osim borbe protiv zajedničkog neprijatelja koji je već poražen.
    Sve ovo je dovoljno jasna asocijacija na današnji antifašizam i ljude koji se predstavljaju kao antifašisti. Antifašist je bio Staljin, sadistički diktator boljševičkog Sovjetskog saveza. Antifašist je bio i Churchill, rasist na čelu imperija koji je svoju moć crpio izrabljivanjem “nižih” naroda po kolonijama diljem svijeta. Antifašisti su bili i Roosvelt, DeGaulle ili Tito. Ljudi potpuno različitih stavova na čelu dijametralno suprotnio uređenih društava koji su se sticajem okolnosti, na vrlo kratko vrijeme, ujedinili u jednu vrlo krhku vojnu koaliciju koja je trajala jedva toliko da se porazi zajednički neprijatelj. Čim je neprijatelj bio poražen, koalicija se raspala jer nije u sebi sadržavala nikakvu zajedničku ideju. Jedni su otišli svojim putem, drugi svojim a treći svojim. U tom trenutku nestao je i antifašizam.
    Danas, 70 godina nakon nestanka antifašizma govoriti za sebe da si antifašist je jednostavno besmisleno. Antifašizam nije pokret i nije ideja. To je preširok pojam da bi imao jasan smisao. Antifašizam je jedan specifičan povijesni pojam koji je živo vrlo kratko vrijeme i odavno pripada samo povijesti.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime