U Metkoviću predstavljen IX. Hrvatski neretvanski zbornik

Gradska knjižnica Metković, metkovska podružnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu sinoć su u Gradskoj knjižnici Metković upriličili predstavljanje 9. broja Hrvatskoga neretvanskog zbornika, koji je na 334 stranice otisnut u nakladi zagrebačkoga Društva Neretvana

Okupljene je uvodno pozdravila ravnateljica Knjižnice Vesna Vidović, rekavši da će novi zbornik svoje mjesto naći uz prijašnje na policama te ustanove, kao i to da ih članovi Knjižnice često traže. Pregled sadržana novoga zbornika okupljenima je iznio Ivica Puljan. Riječ je o pedesetak tekstova široka spektra, od znanstvenih radova pa do eseja, putopisnih reportaža, istraživanja o djelovanju nekih Neretvana koji su javnosti bili uglavnom nepoznati, zanimljivih crtica iz povijesti doline Neretve… Urednik Domagoj Vidović radove je svrstao u poglavlja Sol zemlje, Prijepori, Jedan po jedan othodu vlastela, Neretvanske pikanterije, Iz neretvanske povjesnice, Književnost, kritika i usmena predaja, Jezikoslovlje itd. Puljan vrijednost zbornika vidi i u činjenici da dolinu Neretve predstavlja u cjelini, tj. donjoneretvanski kraj s obiju strana granice, uključujući i brdska područja koja mu gravitiraju. Tako su zastupljeni i autori iz svih neretvanskih gradova i općina s hrvatske strane te oni s čapljinskoga, stolačkoga i neumskoga prostora, kao i oni s biokovskoga, na koji se dolina Neretve i geografski i povijesno naslanja. Urednik, suradnik, lektor i korektor HNZ-a Domagoj Vidović osvrnuo se na nastajanje zbornika i mukotrpan boj iz broja u broj. Na dosadašnjih devet brojeva surađivalo je 186 autora, čiji su radovi otisnuti na 3198 stranica. Rekao je da su se ispočetka većinom objavljivali tekstovi eminentnih autora, no od toga se odustalo pa je broj suradnika proširen. Očito je da je formula pogođena jer izlazak 9. broja zbornika govori o tome da je javnost za nj zainteresirana. Vidoviću svaki tekst ima vrijednost jer o svome kraju ne znamo previše, čak ne znamo ni kako se on službeno zove. Koriste se nazivi poput dolina Neretve, delta Neretve, donja Neretva, Poneretavlje u svim inačicama, Neretvanska krajina, pa čak se donedavna nije koristio ispravan etnik i ktetik. Drugi su nas nazivali Neretljanima, a povijesni su gusari bili neretljanski. Odnedavna je to utvrđeno u Školskom rječniku hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji bilježi samo Neretvanin/ka i neretvanski, slično kao i Metkovac/ka te metkovski. U svakome se broju otkrije nešto nepoznato o dolini Neretve i Neretvanima. Tako je u najnovijemu slučajno otkriće Petre Talajić, koja je u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima pronašla grob Neretvanina Blaža/Vlahe Vidojevića, koji je u izbjeglištvo u Rim pratio kraljicu Katarinu Kosaču. Bilo je to prvo predstavljanje HNZ-a u dolini Neretve, a svi su brojevi zbornika mrežno dostupni na e-adresi: www.drustvo-neretvana.hr. Metkovska podružnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nastavila je s prigodnim nagrađivanjem učenika koji su ostvarili uspjehe na natjecanjima iz hrvatskoga jezika. Darove su već prije dobili Lana Bunoza, Helena Šiljeg i Ivana Salacan iz Gimnazije Metković, a sinoć su ih dobili učenici OŠ don M. Pavlinovića Anamarija Dominiković i Gabrijela Bojčić, kao i njihove profesorice hrvatskoga jezika Ivana Vatović i Slavica Ilić, dok je iz OŠ S. Radića dar dobio učenik Domeniko Vojnović. Usput, metkovske osnovne i srednje škole prednjače u zastupljenosti svojih učenika na državnim natjecanjima iz hrvatskoga jezika. Kao kuriozitet spomenimo to da je Gimnazija Metković imala svoje učenike na 22 dosadašnja natjecanja, tj. na svima otkako je prvo održano u Osijeku 1996.  (metkovic.hr)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here