Predsjednice da li su nacionalni interesi Dean Jović, Tvrtko Jakovina, Mladen Bajić i Dinko Cvitan?

Pitaju se to predstavnici Zagrebačke koordinacije marginaliziraih generala Domovinskog rata koji žele bolju Hrvatsku. Primjeri kako su marginalizirani Tuđmanovi suradnici, procesuiranjima, pakiranjima optužbi za ratni zločin, od strane predstavnika državnih institucija na čelu s DORH-om, Mladenom Bajićem, Dinkom Cvitanom, kao državnih dužznosnika, koji su odlikovani od strane Stjepana Mesića i Ive Josipovića za zločin (kaznena procesuiranja) koji su počinili na časnicima pobjedničke Hrvatske Vojske. Neoprostivo je pakiranje optužbe od strane DORH-a, Anti Gotovini i njegovim suborcima. Kao što je i neoprostivo donošenje zakona lex Perković. Kontinuitet diskriminacije hrvatskog domoljublja je imenovanje prof. Dejana Jovića za predavača na Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman dok ugledni profesori Hrvatskog Instituta za povijest tvrde da Dean Jović grubo negira istinu o Domovinskom ratu. Kao što su nekada dva svjedoka bila dovoljna da bi se nekome priznalo sudjelovanje u NOB-u i osigurala mu se „boračka penzija“, tako su Joviću dovoljna tri svjedoka da odredi karakter (Domovinskog) rata, njegove uzroke i posljedice. Ta trojica su Josip Boljkovac, Josip Manolić i Josip Perković. Tri Josipa krunski su svjedoci i u Jovićevu nastojanju da diskreditira Franju Tuđmana i njegovu politiku. On u njihove izjave ima puno povjerenje, bez obzira što su (barem dvojica) poznati kao ogorčeni Tuđmanovi osobni i politički neprijatelji. Međutim, kada Tuđmana želi prikazati kao „staljinista“ onda mu je ključni argument „vraćanje na političku scenu aktera represivnog aparata iz hrvatskog staljinističkog vremena“, a to su nitko drugi nego dva od tri Josipa. Dean Jović optužuje Tuđmana i za to što „nije isključivao rat kao jednu od opcija te nije bio spreman od njega odustati po svaku cijenu“. Štoviše, tvrdi da je Tuđman „u kasnijim fazama rata“ odnosno tijekom 1995. rat smatrao „najboljom i možda jedinom mogućom opcijom“… Kolinda Grabar Kitarović danas 2018. godine kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga HV, nijemo promatra Deana Jovića, kako kadetima Hrvatske Vojske, Vojnog učilišta dr.Franjo Tuđman drži predavanja u kojima navodi kako za Domovinski rat nije krivo srbijansko/jugoslavensko vodstvo koje je za ostvarenje svojih ciljeva računalo na JNA i vojnu premoć nego „ekstremisti na svim stranama“. Dejan Jović knjigom “Rat i mit” nastoji dovesti u pitanje ustavnu interpretaciju Domovinskog rata, koja je ujedno i važan element hrvatskog nacionalnog identiteta, kao spoznaja mladih kadeta Tuđmanova učilišta Hrvatske Vojske. U ispomoći Jović ima profesora Tvrtka Jakovinu koji je kao član Savjeta za vanjsku politiku i međunarodne odnose Predsjednika RH Ive Josipovića. Tvrtko Jakovina autor je knjiga: “Socijalizam na američkoj pšenici”, “Titova Jugoslavija i SAD 1945-1955”. Autor je niza članaka o vanjskoj politici Titove Jugoslavije. Činjenica da je Kolinda iz ureda na Pantovčaku simbolično makla bistu Tita, dok predavače na Vojnom učilištu dr. Franje Tuđmana, koji veličaju Tita i njegova djela nije. Član Zagrebačke koordinacije marginaliziranih generala Hrvatske Vojske, Tuđmanovih suradnika, bio je i umirovljeni general bojnik Markica Rebić, profesor filozofije i socijologije, koji je obnašao dužnost savjetnika Predsjednika Republike Hrvatske za nacionalnu sigurnost, umirovljen je 2000. godine od Stjepana Mesića. Dok Predsjednica RH kao vrhovna zapovjednica OS RH pojašnjava za medije kako su marginalne skupine uvjerene da brane nacionalne interese, a zapravo čine štetu Hrvatskoj. Činjenica da interpretacija nacionalnih interesa ovisi o točki gledišta. Marginalizirani general i časnici HV-HVO-MUP-a: Markica Rebić, Željko Sačić, Ante Gugić, Mario Šimović, Zdenko Lučić, Jure Marušić iz svoje točke gledišta tvrde da Kolinda Grabar Kitarović tolerira pozicije na HVU HV Dr. Franjo Tuđman, Deana Jovića i Tvrtka Jakovine, savjetnika Ive Josipovića. Kao što tolerira kontinuitet nezakonitih radnji Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegova suradnika Dinka Cvitana, u progonu hrvatskih branitelja, časnika, dočasnika. Okončanje kaznenog postupka protiv MUP-ovog generala Željka Sačića, oslobađajućom nepravomoćnom presudom, uz obeštećenje od 75.000 kuna za (pakirani) zatvorski staž od 6,5 mjeseci puno govori, kao i kontinuitet kaznenog progona u vidu žalbe na Sačićevu prvostupanjsku oslobađajuću presudu. Da li je u nacionalnom interesu Republike Hrvatske da i dalje 2018. godine u DORH-e dužnost obnašaju djelatnici bivše zloglasne komunističke partije, okružni tužitelji SRH koji su progonili i marginalizirali Tuđmanove generale Hrvatske Vojske? (FOTO: Glas Istre)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime