Amerikanci imaju svoje heroje, a gdje su naši?

Jučer je na groblju Američke pomorske akademije, uz najveće državne počasti, pokopan senator John McKain, koji je dugo vremena bio i pilot u Američkoj mornarici

Piše: Antun Babić

Godine 1967. sudjelovao je u do tada najstrašnijem američkom bombardiranju Vijetnama. Tijekom tog bombardiranja njegov je zrakoplov srušen, a on je pet godina bio u zatočeništvu u Vijetnamu, u kojem je mučen sve dok nije potpisao antiameričku izjavu. Nakon toga je pušten na slobodu. U Ameriku se vratio kao junak.

Danas cijela Amerika odaje počast senatoru McKaineu, koji je bio vodeći član Republikanske stranke, za njegovu hrabrost i služenje interesima američkog naroda. Čak i vođa Demokratske stranke u Senatu Chuck Schumaher predložio je da zgrada u Senatu dobije ime po John McKainu. Već tjedan dana svi američki političari i mediji zajedno naglašavaju kako je umro AMERIČKI HEROJ John McKain. Ne zaboravimo da McKain nije nikada morao braniti Ameriku na njezinom tlu, nego u agresivnim ratovima u Aziji, kao što je bio Vijetnamski rat. Dobro je poznati da su s obrazloženjem da se bore za vitalne američke interese, američki vojnici činili i velika zvjerstva diljem svijeta.

Dok je u Americi zadana stvar da se za svakog američkog vojnika koji pogine na bojnom polju i u obrani američkih intersa izvan Amerika redovno kaže da je – AMERIČKI HEROJ, u Hrvatskoj, nažalost, oni koji su se borili za slobodu i samostalnost Hrvatske u Domovinskom ratu, i prije njega u emigraciji diljem svijeta, redovno su izloženi medijskim, pa i političkim napadaima, da su TERORISTI i da ne zaslužuje nikakvo poštovanje naroda i društva za čiju su se slobodu borili a mnogi i svoje živote dali.

Dok obitelj John McKaina danas uzdignute glave ide za njegovim lijesom do konačnog počivališta, obitelj Tomislava Merčepa mora ići u zatvor u Remetinac da bi vidjela svojeg teško bolesnog oca i supruga. Predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović, gdje ste i što činite? Vama je Amerika uzor u svemu, pa neka Vam bude i uzor po odnosu prema vlastitim vojnicima. Oslobodite Tomislava Merčepa. Ako je i nešto, po Vašim kriterijima i skrivio, dosta se je teško bolestan napatio. Učinite pravednu stvar i pokažite da se se u nekom eventualnom budućem ratu nećete odricati onih domoljuba koji su stavili svoj život na kocku da bi Vi danas mogla biti predsjednica hrvatske države.

Miklenić: “U Hrvatskoj vlada jugo-komunizam”

Naravno, danas je obljetnica smrti Zvonka Bušića, koji je desetljeća proveo u američkom zatvoru, zbog neopreznog postupanja američkog policajca kod detoniranja bombe. Kad se vratio u Hrvatsku Zvonko Bušić je, nakon nekoliko godina promatranja i osobnog iskustva, shvatio je da to nije hrvatska država za koju se borio, nego jugo-komunistička, kako je to u zadnjem komentaru napisao urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, i odlučio je na današnji dan prije pet godina završiti svoj život, s velikom gorčinom u ustima.

Vama dragi prijatelji, kao i svim hrvatskim političarima i domoljubima postavljam pitanje: Zašto se u hrvatskoj i dalje ignoriraju žrtve istinskih hrvatskih heroja – Blage Zadre, Marka Babića, Damira Tomljenovića Gavrana, Brune Bušića. Mire Barišića, da spomenem samo neke od tih heroja? Što mi sami činimo da to promijenimo?

Stotine milijuna kuna se izdvaja za Pupovca i njegovu družinu

Zaključno, gospođo predsjednice i gospodine Plenkoviću, zašto nekoliko desetina hrvatskih boraca iz emigracije koji su cijeli svoj život posvetili borb protiv Jugoslavije i za samostalnu demokratsku državu, i odmah 1990. se odazvali pozivu za obranu i izgradnju Hrvatske, danas u Hrvatskoj u podmaklim godinama žive kao siromasi i jedva spajaju kraj s krajem? Neki, koji su teže bolesni, ne mogu si priuštiti ni lijekove koje su im potrebni za održavanje na životu. S druge strane, iz državnog proračuna odvajate po nekoliko stotina milijuna kuna za potrebe Milorada Pupovca i njegove antihrvatske družine.

Zar nije krajnje vrijeme da se takav maćehinski odnos prema hrvatskim herojima odmah promijeni? Za početak, gospođo Predsjednice, na ovaj ili onaj način, oslobodite Tomislava Merčepa. Već bi i u bivšem Sovjetskom Savezu bio oslobođen, a u “demokratskoj Hrvatskoj” nastavlja biti izložen najvećoj sramoti koja je moguća: DA GA JE U ZATVOR NEPORAVDANO STRPALA DRŽAVA ZA ČIJU SE SLOBODU BORIO.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here