Bandićev subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić 2017.g. po šesti je put  pobijedio na izborima za gradonačelnika  Grada Zagreba

Piše: Erih Lesjak

U drugome krugu izbora koji su održani 4. lipnja 2017.g. dobio je 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali  odnosno natpolovičnu većinu, što je  u binarnim izborima logično i očekivano. No, u izvješćima u medijima javnog informiranja rijetko je gdje navedena i apsolutna brojka glasova birača koju je dobio, a uopće nigdje nije objavljeno koliko ta brojka dobivenih glasova iznosi kao relativni udio tj. postotak od ukupne brojke birača upisanih u popis birača u Gradu Zagrebu a koji se naziva i biračko tijelo. Tako će u pamćenju i sjećanju građana  te i u javnosti ostati samo podatak o postotku glasova tj. natpolovičnoj većini  koju je  M. Bandić dobio  u odnosu na protukandidatkinju  Anku Mrak-Taritaš. A to je  onda pogodna osnovica da se vremenskim odmakom od izbora počne stvarati politikantski mit i provincijska legenda o još jednoj „velikoj, uvjerljivoj i nadmoćnoj“  izbornoj pobjedi Milana Bandića! Pa je i zbog toga potrebno analizirati rezultate izbora, tako da se  kvantificirani valjani i relevantni izborni pokazatelji  međusobno usporede i na temelju toga donesu odgovarajući zaključci i njihova tumačenja. I to ne samo o apsolutnoj i relativnoj brojki dobivenih glasova i međusobnom omjeru između kandidata, nego i o relativnoj brojki odnosno postotku dobivenih glasova u odnosu na ukupnu brojku upisanih birača odnosno biračko tijelo.                                                                                                                                         Posljednje je potrebno i zbog toga jer je to mjerilo odnosno pokazatelj iznimno važne pa i jedne od najznačajnijih demokratskih političkih stečevina i kategorija a to je – izborni legitimitet. Izborni pak legitimitet je politička potpora koju  su kandidatu odnosno političaru na izborima svojim glasovima dali birači i koju on ima u biračkome tijelu, a što se uz nešto slobode može interpretirati i kao približan pokazatelj političke potpore u većem dijelu društva. U stvarno demokratskom političkom poretku i državi, vlast se  osvaja na temelju dobivenog izbornoga legitimiteta, i obnaša razmjerno tom istom legitimitetu odnosno političkoj volji građana tj. birača! Ne mogu imati te u demokratsko političkoj praksi i nemaju jednake ovlasti političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 20 ili 30 posto biračkoga tijela, kao političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 40 ili 50 posto biračkoga tijela! Prijeko je to potrebno ne samo ponoviti  nego i stalno ponavljati, da se u istinski demokratskoj državi vlast obnaša samo i jedino razmjerno na izborima dobivenom legitimitetu odnosno – političkoj volji  i potpori birača. Pa nije tek slučajno i bez utemeljenja na najvišim i najvažnijim demokratskim standardima i postulatima u članku 1. Ustava Republike Hrvatske definirano:  Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.                                              Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

 REZULTATI  DRUGOG  KRUGA IZBORA

U drugome krugu izbora 4. lipnja 2017.g. kandidat M. Bandić dobio je 147.680  ili 51,79 posto glasova ukupne brojke  birača koji su glasovali  (45.852 glasova ili 31,o4 posto više nego u prvome krugu), a kandidatkinja Anka Mrak-Taritaš dobila je 131.373 ili 46,07 posto ukupne brojke birača koji su glasovali (50.608 glasova ili 38,52 posto više nego u prvome krugu). Ukupno je glasovalo 285.067 ili samo 41,13 posto biračkoga tijela, što je 44.197 birača ili 13,42 posto manje nego u prvome  krugu. U popis birača u Gradu Zagrebu u drugome krugu  izbora bilo je upisano 692.144 birača, a kako je M. Bandić dobio 147.680 glasova birača to je relativni udio od 21,33 posto u biračkome  tijelu (vidi tablicu 1)!                                 

Tablica  1  Brojka i postotak glasova od ukupne brojke birača koji su glasovali i ukupne brojke upisanih birača u drugome krugu

 

 

Kandidat Upisanih birača Glasovalo birača Od birača koji su                  glasovali Od ukupne brojke upisanih  birača
        n      %       n      %       n      %                %
  692.144    100 285.067  41,13      
M. Bandić     147.680  51,79            21,33
A.   Mrak-Taritaš     131.373  46,07            18,90

 

U daljnjoj komparativnoj kvantitativnoj analizi  dolazi se do spoznaje da je za M. Bandića glasovalo samo nešto više od jedne petine (1/5) biračkoga tijela, odnosno da je za njega glasovao tek svaki peti punoljetni građanin Zagreba koji je upisan u popis birača. Ujedno to znači da na jednoga birača koji je glasovao za M. Bandića, dolaze četiri građanina s biračkim pravom koji aktivno i izravno ili pasivno  i neizravno nisu glasovali za M. Bandića. Samo 147.680 birača glasovalo je za M. Bandića, a 544.464 od upisanih građana  u popis birača  aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića te stoga on nije njihov izbor za gradonačelnika niti ima njihovu političku potporu odnosno izborni legitimitet! Koliko je to minorna izborna politička potpora odnosno demokratski deficit M. Bandića, može se pokušati prikazati  jer je samo djelomično komparabilna odnosno komplementarna, usporedbom s parlamentarnom procedurom donošenja zakona od posebnog društvenog interesa tzv. organskih ili sistemskih zakona. Za donošenje tih zakona nije dostatna obična većina nego je potrebna je kvalificirana većina ukupnog broja zastupnika, i ona može iznositi 50 posto plus 1  glas (apsolutna većina), ili i više tj. 67 posto plus 1 glas (dvotrećinska većina) ukupnog broja zastupnika u predstavničkome tijelu. A  Milan Bandić dobio je samo 21,33 posto odnosno tek nešto više od jedne petine (1/5) glasova biračkoga tijela! No, unatoč tom ponižavajućem demokratskom deficitu odnosno  na izborima izravno ili neizravno iskazanom nepovjerenju gotovo 80 posto ili skoro četiri petine (4/5) biračkoga tijela, i taj i takav izborni pobjednik ipak može obnašati dužnost u izvršnoj vlasti na koju je izabran! Ali kako i na koji način?                                                                                                                        Doslovno i jedino demokratski i samo demokratski; što znači razmjerno minornom i grotesknom izbornome legitimitetu kojeg su mu dali birači te bez voluntarizma odnosno samovolje, manipulacija, „kupovanja“ zastupnika da kršeći političku volju birača i zakon prijeđu ili kolaboriraju s njegovom strankom u skupštini, kao i bez trgovanja utjecajem, političke i ine  korupcije, neracionalnog trošenja javnog novca te zaobilaženja javnog i zajedničkog dobra u korist interesnih grupa i klijentelističko-nepotističke mreže koja je poput paukove zapretala kreativne i humanističke potencijale Zagreba, a liberalnu i tržišnu ekonomiju te socijalne osjetljivosti i solidarnosti prognala iz društvenog sustava vrijednosti i vokabulara pa čak i iz sjećanja. A kao što je to javnosti dobro poznato, u prethodnim gradonačelničkim mandatima bilo je štošta od prethodno navedenog pa i više od toga, tako da to ne daje temelj za realnu nadu  da se to možda ne će ponoviti i u predstojećem mandatu.       

ZASTUPNICI IMAJU LEGITIMITET ZA NADZOR IZVRŠNE VLASTI

No, upravo za to i postoji predstavničko tijelo odnosno skupština i zastupnici te odgovarajuća legislativa, a zastupnici imaju legitimitet i obvezu prema biračima te pravnoj državi  i  standardima demokratskog političkog poretka; da aktivnim djelovanjem u skupštini korigiraju  gradonačelnika u provođenju izvršne vlasti,  te ako i kada se za to ukaže potreba da ga spriječe u nedemokratskim i suspektno legalnim postupcima. A u toj demokratskoj misiji i skupštinskoj praksi mogu biti apsolutno učinkoviti, jer je na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba 21. svibnja 2017.g. „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ dobila 74.467 ili 23,o3 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali, odnosno 10,75 posto biračkoga tijela i osvojila 14 od ukupno 51 zastupničkog mandata a što je nešto više od jedne četvrtine (1/4) ili 27,45 posto (vidi tablicu 2).

Tablica 2  Brojka dobivenih glasova i osvojenih mandata „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ na lokalnim izborima  21. svibnja 2017. godine                                                      

           
   
Stranka       Brojka  dobivenih  glasova       Brojka  osvojenih  mandata  
               n             %             n            %  
„M. Bandić  –  365“         74.467          23,03            14         27,45  

                                                                                                                                                                                                                                            

Završetkom izbornog procesa ne prestaje (kako bi to bilo po parafrazi narodne uzrečice “predizborno obećanje, ludom radovanje“) nego tek stvarno počinje obveza izvršne vlasti da realizira izborni program i obećanjâ dana biračima u izbornoj kampanji, da kontinuirano postupa demokratski te promiče javni interes i opće dobro; a u tome je moraju kontrolirati, usmjeravati i korigirati upravo zastupnici u predstavničkom tijelu. Izborni legitimitet  nije samo statična nego u vremenu i dinamična odnosno promjenjiva kategorija  jer ga ne čine samo u izbornome procesu dobiveni glasovi odnosno politička potpora birača, nego i postizborna realizacija izbornog  programa zbog kojeg i kakvog su birači  i glasovali  upravo za kandidata ili stranku koji su ga istaknuli na izborima. Stoga je izborni i uopće politički legitimitet upravno razmjeran brojki na izborima dobivenih glasova, te i stupnju ostvarenja izbornog programa i obećanjâ koja su dana biračima u izbornoj kampanji.                        Logično, u vremenu poslije izbora drastično odstupanje od izbornoga programa i obećanjâ   danim biračima u izbornoj kampanji na temelju i zahvaljujući kojim su povjerenje te glasovi birača i dobiveni, teško je kršenje demokratskih načela i standarda  i prevara birača koja za sobom povlači gubitak svake vjerodostojnosti i potpore u biračkome tijelu odnosno gubitak izbornoga i uopće političkog legitimiteta za daljnje a na demokratskim načelima utemeljeno obnašanje vlasti, tako da do tada demokratski politički poredak gubitkom legitimiteta postaje – tiranija!  

 RUŠENJE NAJVIŠIH VREDNOTA USTAVNOG PORETKA REPUBLIKE HRVATSKE

Poznavajući dosadašnju praksu obnašanja izvršne vlasti M. Bandića, utemeljeno se može pretpostaviti da im to  ne će biti baš  lak zadatak. No, u tome moraju biti uporni, pa i sjetiti se te djelomično i identificirati sa časnim značajevima i primjerima iz povijesti. Istina, predstavničko tijelo u demokratskoj državi nije bojišnica a da bi mu mogla i smjela  biti primjerena ratnička retorika. No, u značenjskoj sastavnici glasovite izreke Marka Porcija Katona St. koja izražava upornost i posvećenost u ostvarenju konkretnog cilja Ceterum censeo Karthaginam esse delendam, mogu se naći obrazac i motivacija za demokratsko djelovanje zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, koji stalno moraju sebi i gradonačelniku ponavljati: „ Uvjereni smo da zakonodavna i izvršna vlast mogu i moraju djelovati legalno i demokratski, na korist i promicanje javnog i društvenog interesa te općeg i zajedničkog dobra“! I ne samo to, nego uvijek ako i kada gradonačelnik Milan Bandić pokuša ili i počne manifestirati društveno devijantno ponašanje i provoditi antidemokratsku praksu, moraju ga otvoreno i jasno podsjetit na političku činjenicu proizašlu iz izbornog procesa da on ima veliki i trajan demokratski deficit odnosno invalidni izborni legitimitet dalek i od minimalnih demokratskih standarda; štoviše bijedan, ponižavajući i groteskan legitimitet odnosno političku potporu samo 147.680 ili tek 21,33 posto bračkoga tijela odnosno svih punoljetnih građana Grada Zagreba koji su upisani u popis birača. A taj i takav subdemokratski a moglo bi ga se nazvati i mikro-legitimitet, dostatan je i razmjeran gradonačelniku samo i jedino za demokratsko ponašanje i obnašanje izvršne vlasti te demokratsko upravljanje Gradom Zagrebom. No, gradonačelnik Milan Bandić ne samo da ne akceptira i ne provodi u političkoj praksi te izborne činjenice i političku volju biračâ, nego naprotiv apsolutno od njih odstupa i „kupovanjem“ zastupnika trgovanjem utjecajem te političkom i inom korupcijom čini sve suprotno od toga i protiv toga! A u članku 3. Ustava Republike Hrvatske navedene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje su ujedno i temelj za tumačenje  samog Ustava. Među tim najvišim vrednotama ustavnog poretka je i „demokratski višestranački sustav“, što znači da Milan Bandić  nazvali to „privlačenjem“, „animiranjem“, „motiviranjem“ ili „kupovanjem“ zastupnikâ u Hrvatskome saboru i Gradskoj skupštini Grada Zagreba da prijeđu u klubove zastupnika njegove  „Milan Bandić 365 – Stranke rada i solidarnosti“ protivno i usuprot rezultatima izbora i na njima iskazanoj političkoj volji biračâ; potkopava pa i ruši same temelje ustavnopravnog i  demokratskog političkog poretka Republike Hrvatske!

                                                                                                                                   

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here