Hrvatska je zrela za ponovno uvođenje smrtne kazne

Prateći događanja u Turskoj nakon vojnoga puča, međunarodni mediji zabrinuti su za ljudska prava. Iniciranjem uvođenja smrtne kazne za suspendirane suce i tužitelje, uvjetovane su i sankcije, na način ukoliko Turska uvede smrtnu kaznu, ne može u EU.

Pojedine države SAD-a, ukupno  trideset dvije ne bi mogle biti članice EU iz razloga što se koristi smrtna kazna. Europski politčari bore se za vladavinu prava sudeći kriminalce na dugogodišnje zatvorske kazne dok Amerikanci kriminalcima ponude razne metode likvidacija, takozvane četiri metode; električna stolica, plin, vješanje i streljanje. Od 1976. godine do 2016. godine u SAD  likvidirano je 1422 kriminalaca, provedene su smrtne kazne. Stopa kriminala u SAD u odnosu na EU, koja nema smrtne kazne je po uzorku na jedan milijun ljudi ubojstvo počini 1,9% u Njemačkoj a u SAD 29,7%. Kada analiziramo stope kriminala u SAD, EU i zemljama koje trebaju postati članice EU, vladavinu prava, standard građana itd. svakako možemo doći do zaključka da puno parametara utječe na stopu kriminala i donošenja zakona kojima se kriminal preventivno spriječava. Ovisno o vladama i uredbama koje donose, pojedine vlade potiču kriminal, a pojedine spriječavaju. Tako u Hrvatskoj imamo primjera da vlade koje su zasjedale za vrijeme SKH nikada nisu odgovarale za kriminal koji su poticale u totalitarnom komunističkom ozračju. Te vlade donosile su Odluke o likvidacijama Hrvata diljem svijeta, koje su okarakterizirali kao teroriste ili kriminalce. Danas imamo za primjer suđenje U Munchenu, predstavnicima zloglasne UDBA-e (Mustač, Perković). perkovic5Vlada Zorana Milanovića pokušavajući zaštititi osobe koje su naređivale i provodile likvidacije Hrvata, donošenjem zakona. Premijer je otvoreno išao u sukob s Europskom komisijom štiteći Perkovića i Mustača. Opće je poznato da su upravljačke strukture novostvorenih hrvatskih obavještajnih službi u mnogome zauzeli ljudi koji su bili djelatnici jugoslavenskih tajnih službi. No dosad se rijetko baratalo egzaktnim podacima. Josip Jurčević u svojoj novoj knjizi „Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti“ navodi podatak da je krajem 1989. u Službi državne sigurnosti (hrvatskom “ogranku” zloglasne Službe državne bezbednosti) bilo zaposleno 854 djelatnika; njih 750 ostalo je raditi i nakon sloma komunizma! Samo desetak posto zatražilo je umirovljenje. „Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH.”, piše Jurčević. Postavlja se pitanje kako će Republika Hrvatska riješiti problem hrvatskog pravosuđa. Zasluge pravosudnih lobija za pretvorbu i privatizaciju svakako pripadaju tužiteljstvu Mladena Bajića i Dinka Cvitana. Imaju oni zasluge i za donošenja zakona primjerice Lex Perković i ignoriranja Europskog uhidbenog naloga…(Mustač-Perković). smrtna-kaznaPo okončanju Munchenskog suđenja perjanicama Hrvatske UDBA-e, svakako će na vidjelo izići i motivi zašto su strukture SDP-a kao pravne sljednice SKH ili SKJ, štitile zločince i zločine o kojima hrvatska javnost površno raspolaže.  Hipotetski trebali bi postaviti upit; tko je od tužitelja, državnih odvjetnika odgovoran što danas 2016. godine  po Makarskoj, Tučepima šetaju ubojice obitelji Ševo ili ubojice člana obitelji Đureković sina Damira – koji je ubijen dana 10 rujna 1987. godine u Kanadi. Cijela Dalmacija zna imena osoba iz Makarske-Tučepa, koje je UDBA slala na zadatak u SAD i Kanadu 1987. godine, slučajno DORH nije zainteresiran za teroriste,ubojice s udbaškim pedigreom?  A kako bi i bio kada djelatnici DORH-a redovno posjećuju  restorane ubojica, a pojedini članovi obitelji kod njih je na plaći. Trebamo razmisliti , otvoriti raspravu da li u Republici Hrvatskoj treba ponovno uvesti smrtnu kaznu? Smrtna kazna predstavlja krajnju i najstrožu kaznu koja je Božićnim Ustavom 1990. godine ukinuta u Republici Hrvatskoj. Hrvatskoj treba jedan lider-vođa, koji će privremeno zanemariti odluku Vijeća Europe, kojom je izrijekom ukinuta smrtna kazna Protokolom  br.6. Naravno prije ukidanja smrtne kazne neophodno bi bilo provesti reviziju komunističkih zločina koje DORH godinama štiti, nečinjenjima i ne/postupanjima, primjerice u predmetu obitelji  Đureković ili Ševo, iznimno postupanjima, štiteći  primjerice  Mustača – Perkovića.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here