Lovačka večer u “Zemlji Čudesa“

Roščić: Knjižili smo se po zakonu Načelnika Joska Roščića pitali smo o Đuzelovu slučaju i općinskom knjiženju na parking preko puta hotela “Dubravka”: - Koliko znam, on gubi hotel, a to što pitate je pitanje stare nacionalizacije, ima tu svašta, oko hotela je toliko problema da u to više nitko ne ulazi. Imam neku informaciju da su mu banke plijenile hotel. Općina se uknjižila tamo gdje je mogla po zakonu. Postupali smo po zakonu, a same detalje ne znam. Znam samo da je veći dio parcele preko puta hotela postao pomorsko dobro na zahtjev gospodina Đuzela – objašnjava Roščić. Potvrđuje nam informaciju da sporno rješenje o uknjižbi nije provedeno u katastru jer još uvijek traje žalbeni postupak. “Od devedesetak imena bilo je, čini mi se, osam žalbi. Radimo sve po zakonu”, ponovio je načelnik.

Glavinine divlje svinje u Zemlji Čudesa, tako bi se mogla nazvati  bajka hercegovačkih lovaca. Jedna od najlješih bajki svijeta “Alisa u Zemlji čudesa” prepričavana je maloj djeci. Bijeli Zec iz bajke, koji je trčeći govorio kako je kasno, a Alisa ga pratila u stopu, i mnoge neobične stvari koje su se Alisi zbivale i činile nemogućima, navele su Alisu da pomisli da ima malo stvari koje su zaista nemoguće.

Slično se ovih zadnjih mjeseci događalo hercegovačim lovcima. Nakon požara u Parku prirode Biokovo, krda, čopori biokovskih životinja promijenila su staništa-prebivališta, azil i dugoročni boravak su zatražile u Herecegovini i dobile bez birokratske procedure. Nije ovo san hercegovačkih lovaca, već java. Lucidni snovi hercegovačkih lovaca, postali su noćna mora dalmatinskih. Političkim riječnikom, jedan narod u dvije države, izbjegla divljač sa stalnim boravkom u Hercegovini ili migracija životinjskoga carstva Parka prirode Biokovo u suprotnosti je s migracijom Hercegovaca u Dalmaciji. Jedni idu dolje, a životinje gore. Glavinin požar je motivirao divljač Parka prirode Biokovo da se dislocira u Hercegovinu, a muslimanska agresija, da se Hercegovci dugoročno dislociraju u Dalmaciju. Nitko nije zabrinut za migraciju Hercegovaca u Dalmaciji, svi su zbrinuti , kao što nitko nije zabrinut za migraciju biokovske divljači u Hercegovini, sva divljač je zbrinuta. Dalmatinski lovci svoju depresiju pokušavaju rješiti lucidnim snovima, učlanjivanjem u  lovačke udruge hercegovačih lovaca. Većina dalmatinskih lovaca je u bunilu, nisu sigurni da li sanjaju ili su u drugome svijetu. Draže Glavina kao prvi vatrogasac, koji s direktorom Parka prirode Biokovo, Vidakom, nije spriječio egzodus biokovskog  životinjskoga carstva, svakodnevno se na rivi  susreće s Hercegovcima, pitajući , kada će dobiti obećani pršut od prve žrtve – divlje svinje, hercegovačkih lovaca. Odgovor je logičan, zbog carinskog režima na graničnom prijelazu Orah, nije moguće dostaviti meso-pršut, ali postoji mogućnost nakon sušenja mesa ustreljene divljači da će Glavina biti  nagrađen za inicirani egzodus. Nadležnost lovaca, udruga , policije Republike Hrvatske i Hercegovine  nad žrtvama  biokovskog životinjskoga carstva, stalna su tema lovaca, očevidaca pokolja, koji se odvija uz telefonske, sofisticirane  aplikacije. Jedni tvrde da su se stradavanja životinja desila na hrvatskoj, a drugi na hercegovačkoj strani. Mudri lovci, vlasnici plijena tvrde da su svi u pravu, ali meso završava u njihovim škrinjama, ovisno o datumu otvaranja ili zatvaranja lova na pojedinu divljač u nadležnoj državi, teritoriju. Povodom otvaranja lova u Hrecegovini ovih dana se priprema lovačka večer pod nazivom “Glavinina divljač”. Na večeri se očekuje dodjela priznanja i nagrada, za kapitalne odstrele iz zemlje čudesa. Prvi čovjek Parka prirode Biokovo Velimir Vidak Buljan, još je u bunilu, očekuje nagradu, produženje mandata od novoizabranog Upravnog vijeća. Utjecaj prvog krivolovca Baške Vode Joska Roščića, na odstrijel izbjegle divljači u Hercegovini, završio je oduzimanjem nelegalnog oružja (arsenala) u predjelu Vinjani Donji – RH, Gorica – Drinovci BiH. Naknadno se ispostavilo da načelnik Baške Vode ima dijagnosticiran PTSP, koji je nastao od stresa, progona biokovske divljači. Kako je završio Bijeli Zec Joška Roščića u zemlji Glavininih divljih svinja, da li on ima noćnih mora, koje puk Baške Vode mogu navesti na razmišljanje da godinama imaju načelnika Joska koji je lud ili se pravi lud? Državnu skrb Josko godinama prima kao da je lud, a dozvole za lov je posjedovao kao da nije lud. MUP u nevjerici. Josko za vatreno oružje bez dozvola kao i svaki krivolovac tvrdi da je posudio. Josko probudi se! Dosta si krao, lagao, falsificirao, legalizirao, klevetao, u krivolovu bio, bio je to blagi glas baškovodskog puka, koji još u nevjerici promatra kojega su krivolovca birali. Činjenica je da je i Hercegovina ostala bez lovca u magli Joska, sve zbog djelatnika MUP-a graničnog prelaza Vinjani Donji. Srećom Glavinina divljač je izbjegla izpred  biokovskog požara u sigurnu “Zemlju Čudesa”. Primjer kada je Glavina bio krivolovac , kada je ulovljen, prošao je lišo, zadržao funkciju. Slično se dogodilo i Velimiru Vidaku, kada je ulovljen u mutnome, nastupili su zastarni rokovi za kazneni progon, nagrađen je novom funkcijom u Parku Prirode. Jedino bidni Josko nije se snašao ima duple papire;  da je lud i da nije lud. Našao se s Bajićem iz DORH-a, da mu da savjet da li je bolje da ostane lud ili da prizna da je pametan. Bajić je kao Glavni Državni Odvjetnik znao u svoje vrijeme u kriminalu uloviti ; Alača, Medića, Glavinu, Vidaka, nećaka Šodana, ali nikada nije lovio Roščića, bio je ljubazan, kao iz bajke, ah divnog li trenutka za ljubaznost, dok ovako beskrajno padaju!

2 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here