USKOK istražuje je li Livaković svojoj firmi namještao poslove

Prema anonimnim prijavama u cestogradnji se nabijaju golemi troškovi za obavljene poslove. Poslovi nadzora povjereni su IGH-u koji ih, uz proviziju, daje Livakovićevoj tvrtki. Tako je sve pod kontrolom…

Ministarstvo unutarnjih poslova, Državno odvjetništvo i USKOK zaprimili su prije nekoliko mjeseci veći broj anonimnih prijava protiv državnog tajnika za razvitak u Ministarstvu prometa Zdravka Livakovića.

Uvidom u neke od prijava, čiji sadržaj već duže temeljito provjeravaju istražitelji USKOK-a i krim-policije, nije teško zaključiti da se radi, blago rečeno, o vrlo neugodnim optužbama na račun Livakovića, ali i njegova šefa ministra Božidara Kalmete.

Dodjela poslova

Prijave su pisane vrlo stručno i precizno, što upućuje na zaključak da su došle “iznutra”, odnosno da ih je odaslao netko tko je dobro upoznat s poslovanjem Kalmetina ministarstva, ali još i više s poslovima iz nadležnosti Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta.

Za istražitelje USKOK-a i krim-policije posebno je zanimljivo poslovanje državnih poduzeća Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste, a to potvrđuje i činjenica da su proteklih dana temeljito “pročešljali” dokumentaciju koja se nalazi u tim tvrtkama.

Značajan dio dokumentacije, koja se uglavnom odnosi na dodjelu poslova u cestogradnji, istražitelji su odnijeli radi daljnje istrage i provjera.

Na naš upit jesu li točni navodi iz anonimnih prijava protiv Livakovića, nitko od nadležnih nam nije htio odgovoriti, uz napomenu da o tome ne mogu govoriti dok traje istraga. Međutim, jedan od istražitelja nam je neslužbeno kazao da puno toga upućuje na zaključak da bi se moglo raditi o kriminalu širih razmjera.

A da u anonimnim prijavama protiv Livakovića doista ima “materijala”, potvrđuje činjenica da je slučaj navodnog reketarenja cetingradskog poduzetnika Miće Valentića od Kalmetina vozača Danijela Miočića i ostalih otkriven zahvaljujući jednoj od anonimnih prijava.

Posebno je zanimljiv navod iz jedne anonimne prijave, a koji doslovce glasi:

Velika provizija

“Sve ove radnje bilo bi teško odraditi da Livaković nije smislio kako cijelu stvar imati pod kontrolom. Tako za nadzor radova određuje tvrtku IGH iz Zagreba (Institut građevinarstva Hrvatske kojemu je na čelu Jure Radić, op. V. Đ.) koja direktno uzima posao od Hrvatskih cesta za postotak od pet posto vrijednosti radova.

IGH posao, naravno bez natječaja, daje zadarskoj tvrtki D&Z d.o.o. kojoj je vlasnik Livaković. I tako Livaković preko svoga zaposlenika Joška Šupe potpuno uzima stvar u svoje ruke. Od Hrvatskih cesta preko spomenute tvrtke IGH uzima vrlo veliku proviziju od tri posto za obavljanje nadzora, te na taj način kontrolira sve izvođače, njihove cijene i brine se o priskrbljenoj razlici.”

Ima još puno detaljno opisanih poslovnih “transakcija” u kojima su, kao i u prethodnim slučajevima, navodno uključeni neki državni dužnosnici i čelni ljudi “odabranih” poduzeća koja se pojavljuju kao izvođači radova, a ugovore o dogovorenim poslovima sklapaju s Hrvatskim cestama i(li) Hrvatskim autocestama.

Isti ljudi u dva nadzorna odbora

Prvi čovjek Nadzornih odbora Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta je državni tajnik Ministarstva prometa Zdravko Livaković. Sastavi su gotovo istovjetni. Naime, osim Livakovića, i u jednom i u drugom NO-u su Boris Ordulj, Nikola Blagaić i Franjo Lucić.

Osim toga, u oba Odbora svoga predstavnika, što je i posebno zanimljivo, ima i sveprisutni graditelj Jure Radić. To je, prema službenim podacima, Nikola Blagaić koji je u Odbore zasjeo kao predstavnik Radićeva Instituta za građevinarstvo Hrvatske (IGH). Nikola Blagaić je zaposlenik IGH-ova splitskog Poslovnog centra.

Preko nasipa do 58 milijuna kuna

Kako se, prema anonimnim prijavama, navodno posluje:

“Na zemljišnim radovima ceste skrivaju se veliki milijunski iznosi na sljedeći način: Stavke troškovničkih radova razbijaju se u nekoliko podradnji koja se svaka zasebno ugovara i obračunava… tako se, recimo, stavka izgradnje nasipa na cesti, za koju je prosječna cijena na svim gradilištima u Hrvatskoj u zadnjih deset godina iznosila maksimalno 35 kuna po kubičnom metru, prikazuje na sljedeći način:

— iskop u pozajmištu 22 kn/m3 (gdje i kada!?);

— prijevoz materijala iz pozajmišta 47 kn/m3 (otkuda i za koga!?);

— ugradnja materijala 6 kn/m3;

— zbijanje materijala 4 kn/m3;

— izrada posteljice 5 kn/m3.

Ukupna cijena po kubičnom metru je 84 kn.

Ako se uzme da je ugovorena količina nasipa koja se ugrađuje, recimo, 1.200.000 m3, a razlika ugovorene cijene i one prosječne za ovu vrstu radova s dopremom materijala na 15-20 km udaljenosti 49 kn, dobije se iznos od 58,8 milijuna kuna koji se treba podijeliti.”

’Na kamenu zaradili 21 milijun kuna’

Jedan od zanimljivih “poslova” odnosi se i na nabavu betona: “Ugradnja betona MB 30 naplaćuje prema ugovoreno-dogovorenoj cijeni od 1300 kn/m3, a prosječna cijena u posljednjih deset godina po svim državnim gradilištima u RH iznosi 800 kn/m3.

Tako se, recimo, za količinu ugrađenog betona od 80.000 m3 dobije razlika od ’samo’ 25 milijuna kuna.”

Osim toga, zanimljiva je i nabava “čistoga kamenog tamponskog materijala”. Tako je samo u jednom slučaju, kako se navodi u prijavi, nabavljeni kamen plaćen 21.750.000 kn više nego što je njegova stvarna nabavna vrijednost.

84 kune

iznos je koji se navodno zaračunava na kubični metar nasipa

35 kuna

prosječna cijena kubičnog metra nasipa u posljednjih deset godina

1300 kuna

navodno se naplaćuje ugradnja kubičnog metra betona

800 kuna

prosječni je iznos za metar betona posljednjih deset godina
(Slobodna Dalmacija, 5.lipnja 2007.)

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here