Za radno mjesto u ministarstvu cijena 50.000,00 eura?!

Nakon propasti privatnog sektora u Republici Hrvatskoj, koji je razvidan brojem blokiranih građana, koji dolaze iz propalih privatnih poduzeća, raste cijena uhljebničkih pozicija u državnim institucijama, poduzećima

Nepoticanjem privatnog, realnog sektora, socijalnih potreba građana iz toga sektora, danas za posljedicu imamo masovno iseljavanje i napuštanje Hrvatske. Deset godina agonije privatnog sektora i stampeda porezne represije prema privatnicima, na koljena je bacila gospodarstvo cijele regije sjeverne Hrvatske. Lihvarski bankarski sustav, potpomognut socijalističkim sinikalistima, devastirao je privatni sektor, uz svakodnevni javni linč pojedinaca iz privatnoga sektora, od strane predstavnika represivnog aparata, koji predvode tužitelji iz bivšega komunističkoga sustava; Ortinski, Bajići, Cvitani itd. Masovno napuštanje zdravstvenih institucija, dodatno komplicira stanje nacije. Upravljanje nacionalnim razvitkom prepušteno je anemičnom premijeru, nesposobnoj djelatnici svjetske banke, koja kao dopredsjednica Vlade, postavlja križ na lijes Agrokora, tvrdeći “Todoriću nismo uzeli ništa”. Cijena na crnom tržišu radnog mjesta u državnoj instituciji raste vrtoglavo na 20.000,00 eura. Pojedinci državnim dužnosnicima na crnome tržištu nude i do 50.000,00 eura za Ugovor o stalnom radnom odnosu u državnoj instituciji ili poduzeću. Mete su  Agencije, ministarstva, HEP, Vode, Šume, Poštanska banka… Uhljeb reforma anemičnog premijera dolazi do usijanja. Neracionalnim vođenjem državne riznice, došlo je do statističkoga pospremanja bilanci za 2017. godinu. Neučinkoviti javni sektor sa 1.100 državnih poduzeća, nisu generator novoga investicijskoga ciklusa. Preko 140 državnih  Agencija, popunjene su neproduktivnim, institucionalnim, stranačkim uhljebima, s visokom stručnom spremom, koji dolaze po stranačkim zadatcima, iskaznicama, koji dodatno kompliciraju birokratske metode, po stranačkom ključu. Kolaps hrvatskoga sustava koji se promovira stalnim reformama, brani anemični premijer , s nesposobnom dopredsjednicom Vlade, koja tvrdi da je privatno vlasništvo medalja s dvije strane, znamo da oboje za života nisu izgradili ni kućicu za psa. Još tragičnije je suprotstavljanje lidera SDP-a Bernardića , koji s svojom tragičnom satirom, produžava agoniju, kolaps  vladajućih reformista. Etos njihove odgovornosti, upućuje na zabrinutost nacije, za efekte njihovog djelovanja u odnosu na javno, privatno  dobro. Demografska tragedija Hrvatske dodatno komplicira mogućnost njihovog opstanka. Neodgovornost Vlada lijevih i desnih vidljiva je u socijalnoj atmosferi, koja nema na vidiku promjena na bolje. Povjerenje između sudionika razvitka nema, boljitka nema, iseljavanja ima, broj blokiranih građana svakim danom je veći.  Razvitak i reforme samo su teze, koje vladajući plasiraju preko komercijalnih medija o trošku poreznih obveznika. Rezultata napretka nema, zbog nesuradnje države s privatnim sektorom, poduzetnicima, na kojima je izvršena agresija, porezni genocid. Danas imamo paradoksalne posljedice, od porezne represije, zato je u oblikovanju razvojnih promjena nužno da se svi zaposlimo u državne institucije. Da li je cijena od 50.000,00 eura, koja se daje kao mito državnim dužnosnicima, da bi dijete s visokom stručnom spremom  dobilo Ugovor o stalnom random odnosu, prevelika ili ne vrijeme će pokazati. Ustav Republike Hrvatske u članku 44. jamči svakom državljaninu RH pravo da, pod jednakim uvjetima, sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljen u javne službe. Kako to stvarno funkcionira u praksi, posebice je poznato onima koji izdvoje za svoje dijete i do 50.000 eura mita.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here