Moz-skup je kantautorski projekt makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare koji predstavlja prvi dio albumske trilogije “Viter”

Album je sniman i produciran u Greenwood Studiju u Zagrebu te djelomično u kućnim studijima zaseoku Šimići i Tučepima. Kao gosti na albumu pojavljuju se Vlatko Čavar Brada (Psihomodo Pop) na električnoj gitari, Tea Bašković (Ischariotzcky) na trombonu i Teo Bušelić na klavijaturama. Sve pjesme i aranžmane napisao je Ivo Mozara, a produkciju potpisuje Antonino Šimić.

Makarski glazbeni kritičar Karlo Rafaneli za “Viter” je napisao :

“Samostalni kantautorski prvijenac makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare jedno je od najneobičnijih ostvarenja koje sam čuo u posljednje vrijeme. Mozara je basist i veteran brojnih gradskih autorskih i cover bendova, no ništa me nije moglo pripremiti za “Viter”, album nastao u suradnji s mladim makarsko-tučepsko-zagrebačkim producentom Antoninom Šimićem. Glazbeno gledano, u pitanju je spartanska akustična ploča u klasičnoj “dylanovskoj” tradiciji. Glas, gitara, pokoji dodatni instrument i maracas kao jedini izvor ritma. Naizgled ništa što niste čuli milijardu puta. No duboki, monotoni bas kao glavni vokal i “zborski” prateći vokali definitivno nisu nešto što vežemo za klasični kantautorski izričaj pa cijela atmosfera vuče na neofolk na tragu nekih radova Death in June ili Sol Invictus. Dodamo li tu i tekstove fokusirane na detaljizirane opise geografije, vremena i sitnica iz malomišćanske sredine, dobijemo album koji potpuno plijeni nesrazmjerom glazbe, tematike i glasa. Možda je prerano zaključiti da je u pitanju buduće kultno ostvarenje tzv. outsider arta kakvih je kod nas oduvijek malo, no ne susreće se svaki dan ovako čudan, teško opisiv, ali nesumnjivo iskren izričaj. “

4 KOMENTARI

  1. Dao sam si truda i muke i preslušao pjesme, sve, ali baš doslovno sve se podudaraju u 2 tona. Ne znam jel se pjesnik zajebavao dok je posao glazbu i tekstove, a ako nije onda očito ima problem. Tekst Dalmatinom do Zagreba izgleda ko putopis trogodišnjaka. Augustin J.U. – bože sačuvaj. Jel to itko preslušao prije nego je pušteno u javnost?
    Inače dobar kritičar Karlo očito želi bit korektan prema sugrađaninu, ali to mu nije vrlina u ovom slučaju.

  2. Dao sam si truda i velike muke da preslušam ove pjesme. Sve, ali doslovno sve pjesme podudaraju se u 2 ista tona. Tekstovi za retarde, Dalmatinom do Zagreba kao putopis trogodišnjaka s problemima u razvoju. Augustin J.U. – bože sačuvaj. Preloše, al stvarno preloše. Ne ponovilo se! Obaj album postoji samo zato što danas za izdat CD trebaš imati neki glazbeni instrument i otvorit kanal na Youtube-u.
    Inače dobri Karlo ovaj put prije svega korektan prema prijatelju i sugrađaninu da ga ne povrijedi, što mu nije baš za pohvalu u ovom slučaju

  3. karlov ukus za muziku diktira njegove komentare i kritike.ugledao se na anđela jurkasa koji nije uspio kao glazbenik pa se zadnjih 20 godina sveti svima ostalima pišući grozne kritike.piše za makarsku kroniku jer drugdje ne može.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here