Doping? Ne, hvala!

Naš sportski novinar Ivan Markotić – Više o njegovim zanimljivim osvrtima možete pročitati na sljedećem linku: https://www.facebook.com/IvanovSportskiPogled/?fref=ts

Koliko daleko možemo ići da bi realizirali svoje ciljeve? Zar smo stvarno spremni na sve da bi ugrabili „svoj“ dio kolača?

Velika prašina se podigla uoči Olimpijskih igara sa ruskom reprezentacijom, prvenstveno atletičarima, ali ni ostali nisu ostali izolirani.

Iako mnogi od njih u životu nisu ni vidjeli doping, odluka je bila da svi lete sa Igara. Zamislite samo situaciju da je zbog korištenja dopinga npr. Rakitića cijeloj našoj nogometnoj reprezentaciji uskraćen nastup na Euru.

Isinbayeva i svi ostali atletičari su ostali bez minimalno desetak medalja, a pitanje je i koliko su ih do sada osvojili potpomognuti nedopuštenim sredstvima?

Zamislite jednog mladog atletičara natjecatelja u skoku u dalj. Cijeli život trenira uporno, marljivo, ne propušta treninge i slijepo slijedi upute trenera. Konkurent je za medalju, što će mu privući puno sponzora i praktički osigurati egzistenciju. On, kao i mnogi koji o svemu pojma nisu imali, ostaju bez jedine stvari koju znaju raditi u životu.

Najpoznatiji prijestupnik je biciklist Lance Armstrong koji je prije četiri godine priznao dugogodišnje varanje i bacio mrlju na kompletni biciklistički svijet.

„Pobjednik“ čak sedam najprestižnijih svjetskih utrka (Tour de Francea) ostao je bez svih trofeja, novčanih nagrada i uništio snove mnogim fanovima kojima je bio idol.

Postavlja se logično pitanje kako je moguće da nije otkriven u sportu gdje su najčešće doping kontrole?

Odgovor je vrlo jednostavan, svijet je toliko korumpiran da je varanje moguće na svakom koraku.

Prevari, potplati i uživaj u svojoj slavi. Kako u svemu tako i u sportu.

Mnogo je onih koji su ni krivi ni dužni okusili nemilost pogrešnih ili površnih nalaza. I Hrvatska je u svom dvorištu imala takav slučaj. Marin Čilić je bio suspendiran na devet mjeseci zbog bezopasnog lijeka kojeg je koristio za prehladu. I ostao je bez bodova i novaca zarađenih u tome periodu zbog banalne stvari.

Lanjski primjer nogometaša Liverpoola dovodi u pitanje sve antidopinške kontrole.

Naime, Mamadou Sakho je optužen za korištenje supstanci za sagorijevanje masnog tkiva. Suspendiran je i propustio je finale Europske lige s Liverpoolom, i Euro u svojoj domovini.

Priznao je korištenje supstance i onda je Uefa pokrenula istragu kako bi otkrila da li je to zaista zabranjeno.

Nakon saslušanja stručnjaka iz svjetske antidopinške agencije WADA-e Sakhu je ukinuta suspenzija. Igrač je izvisio sa dvije najveće nogometne manifestacije u karijeri, ne svojom krivnjom, i od tada mu je karijera krenula nizbrdo. Ispao je iz reprezentacije i udaljen je iz samog kluba.

Pitam se tko je tu lud? Uništiš igraču dječje snove i onda priznaš da si pogriješio, mnogo više bi bilo fer da si raspolagao sa svim informacijama i tek onda kaznio sportaša.

Dopingu nije mjesto u sportu i takve prijestupnike treba trajno ukloniti iz sporta i oduzeti im sve osvojeno uz pomoć nedozvoljenih supstanci.

#samosport

#ivanovsportskipogled

3 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here