FELJTON Jugoslavenski nacionalisti i HDZ BiH (12): Procesuiranje Dragana Čovića za ratni zločin odmotalo bi klupko pljačke državne imovine

U Zagrebu 1996. godine iz tiska je izišla knjiga „Sve moje bitke“, autora  Janka Bobetka, stožernog generala Hrvatske vojske, koji je odlikovan šest puta od vrhovnog zapovjednika Franje Tuđmana

Knjiga može poslužiti kao izvor određenih informacija. Janko Bobetko u svojoj knjizi opisuje kako je bio imenovan u Krizni štab hrvatske Vlade, kada je ocijenio da se u Ministarstvu obrane RH, nalazi veliki broj KOS-ovaca. Imenovanjem za zapovjednika svih postrojbi hrvatske vojske na južnom bojištu 10. travnja 1992. godine Janko Bobetko detektirao je oficira JNA-KOS-a  Vladimira Peraka, koji je bio imenovan kao zapovjednik obrane Hercegovine, a kojemu je bila prikrivena zadaća osigurati proboj postrojbi JNA kroz Hercegovinu po “ Direktivi“  Komande 1. Vojne oblasti za operacije u Slavoniji od 19.09.1991. godine. (U prilogu teksta, preporuka za pročitati, op.a.).

Po formiranju IZM-a Južnog bojišta u Grudama 16. travnja 1992. godine, Janko Bobetko naglašava da je treći dan raketirano specijalnim avionom MIG-21, koji je pogodio zapovjedno mjesto, smješteno u Duvanjskoj stanici Grude. Nevjerojatno je koliko je neprijatelj bio brzo i točno informiran i kako je imao kontrolu nad svime što se događalo u Hercegovini. Tenkovski bataljun JNA koji je brojao 50 tenkova, bio je lociran na predjelu Bivolje Brdo-Pijesci-Buna u spremnosti za forsiranje Neretve. Na brdu Crniva u Čapljini nalazila se haubička baterija 122 mm, sa skladištem u Pribilovcima. JNA je imala u uporabi oko 400 borbenih zrakoplova i 200 naoružanih helikoptera.

Veliki broj letjelica, domaće je proizvodnje, proizveden je u Vazduhoplovnoj industriji Soko Mostar; G-2,J-21, J-22 i G4. Zrakoplovstvo JNA je imalo 12 eskadrila, popunjene i prilagođene domaćim jurišnim zrakoplovima. Preinake školskih zrakoplova u borbene rađene su u zračnoj bazi Zemunik Zadar i Podgorici u Crnoj Gori. Dijelovi za preinake zrakoplova su proizvodi VI Soko Mostar i Soko Grude. Lansere i podvjesne nosače bombi za zrakoplove tipa Galeb  izrađivao je pogon VI Soko Mostar na čelu s Draganom Čovićem, kao i opravke i i servis zrakoplova JNA, koji su bili oštećeni prilikom bojevih djelovanja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Dana 1.ožujka 1991. godine Dragan Čović, Smajo Klarić i Dušan Vučijak fizički su napali djelatnike SOKO-la, Davorina  Jurovickog , kojemu je kasnije uručen i otkaz (nakon čega se odselio u Kanadu) , kojega je potpisao Branko Kolobarić. Izvješća o borbenoj spremnosti zrakoplova JNA, na dokumentaciji  potpisivao je Dragan Čović, kao direktor proizvodnje VI Soko Mostar. Tijekom 1991. godine vršena je isporuka lansera  koji su se proizvodili u SOKO Grude za potrebe zrakoplova JNA. Naloge su potpisivali Dragan Čović i Nikola Marić, a za proces proizvodnje zadužen je bio Blago Rudež. Tehnički direktor SOKO-la grude bio je Željko Mikulić koji je radnicima koji su bojkotirali isporuku za JNA, dijelio otkaze. Pogon iz Gruda kasnije je dislociran je na predjel  Ortiješ- Mostar gdje su se sklapali skupni nosači bombi za letjelice tipa ; Orao, Mig 21, i G-4. Dragan Čović  s suradnicima VI Soko Mostar, suodgovoran je za ratni zločin koji su počinili naredbodavci i izvršitelji raketiranja JNA zrakoplova po Republici Hrvatskoj  i BiH do kraja svibnja 1992. godine kada  prelazi u HVO, za logističara u III. Bojne HVO – Goranci, gdje ga dovodi Ljubo Perić kao zapovjednik logistike Općinskog stožera HVO-a, Mostar.

Dana 22.06.1992. godine Dragan Čović po Odluci Jadrana Topića, predsjednika HVO-a, Mostar imenovan je na dužnost do-ravnatelja poduzeća SOKO Mostar, da bi ga ubrzo na prijedlog Jadranka Prlića kao Predsjednika HVO HZ- HB, postavili za Ravnatelja SOKO Mostar. U feljtonima našega portala opisali smo model pljačke poduzeća SOKO Mostar, koji je proveo Dragan Čović s svojim suradnicima; Novica Đurica, Nurija Čelik, Brankom Kolobarićem, Smajom Klarićem, Zdravkom Bevandom, Ilijom Đolo, Mirom Ćorićem, Jelkom Miličević i drugim pripadnicima Sokolove mreže. U pljački imovine SOKO Mostar posebno se istakla infrastruktura pravosudne mreže koja je pljačku provela kroz registre sudova kao zakonitu, a naknadno blokirala istražne postupke u pojedinim predmetima. Sudci, Crnogorac, Mikulić, Šimić, Rudež, Čović, Martinović… doprinijeli su i neprocesuiranju Dragana Čovića i Sokolove mreže za ratni zločin nad civilima muslimanske – bošnjačke nacionalnosti koji su izrabljivani za vrijeme ratnih događanja u tvornici Soko Mostar, po nalogu Dragana Čovića kao direktora poduzeća.

Procesuiranje Dragana Čovića  za ratni zločin, odmotalo bih klupko pljačke državne imovine ( Hercegovačkih poduzeća) , ratnih zločina koja su počinili direktori Soko Mostar, piloti i zrakoplovi JNA, koji su raketirali hrvatske gradove, općine i sela, odmotali bi  klupko  cijele mreže direktora i obitelji Soko poduzeća, koji su bili na strani JNA , protiv hrvatskoga naroda  sve do kraja svibnja 1992. godine, kao i cjelokupne Sokolove pravosudne – mafijaške mreže, koja je rodbinski nepotistički povezana s JNA, Sokolovom mrežom, koja godinama  uspješno prikriva ratni zločin i pljačku državne imovine, a  koja danas kao pravosudna mreža, temeljni stup države, fiktivno  promovira i ljudska prava  Bosne i Hercegovine.

Raketiranje gradova, općina i sela bila je svakodnevnica  Vazduhoplova Jugoslovenske narodne armije tijekom 1991./2. godine. Primjer iz RH-Čakovca; Marijana Adrić i njezin brat Mario Lučić ogorčeni su postupkom države prema njima, koji su još kao djeca – ona kao 9 – godišnjakinja, a on kao 7 – godišnjak, u samo 42 dana ratne 1991. ostali bez oba roditelja. “Godine 2001. država nam je dala nepovratni kredit od ‘čak’ 36.000 kuna za dovršetak nedovršene obiteljske kuće. Od Ministarstva branitelja sada smo dobili dopis da je time – s tih krajnje simboličnih 36.000 kuna, država ispunila obvezu prema nama! Potpisao je to u ime Ministarstva Bojan Glavašević, a ja kažem: Sramota da je država dvoje djece doživotno zbrinula onim što jedan saborski zastupnik lagodno dobije za samo dva mjeseca sjedenja u Saboru!” ogorčena je predsjednica Udruge civilnih žrtava Marijana Adrić. Najmlađa civilna žrtva rata s područja Đakova imala je samo 14 godina kada je poginula – dječak Josip Ivančić iz Đakova, učenik 8. razreda. Poginuo je u artiljerijskom napadu na grad 8. travnja 1992., krećući se ulicom sa svojom 65-godišnjom bakom Ružom Ivančić, koja je podlegla tada zadobivenim ranama. Stvarnih, zakonitih  Istraga i suđenja za ovaj zločin u Čakovcu nije bilo.

f12 - FELJTON Jugoslavenski nacionalisti i HDZ BiH (12): Procesuiranje Dragana Čovića  za ratni zločin odmotalo bi klupko pljačke državne imovine

Primjer u kojemu istrage protiv pilota JNA, koji su raketirali hrvatske gradove, općine , sela  i ubijali nevine Hrvate Širokog Brijega i niz drugih hercegovačkih općina, nisu pokretali tužitelji Županijskog suda Široki Brijeg? Tko je odgovoran za smrt širokobrijeških  civila od  07.04.1992. godine: Bože Solde, Joze Hrkaća, Rajka Hrkaća, Mladena Hrkaća, Josipa Hrkaća i Veselka Topića koji su poginuli na kućnom pragu od zrakoplova JNA? Zrakoplovi su proizvedeni i izrađeni u Soko VI Mostar, gdje je direktor proizvodnje  Jugoslaven Dragan Čović? Zrakoplovi JNA su poletjeli iz Mostara? Tko im je zapovijedao, tko je s njima upravljao ? Ne zna se! Nisu vođene istrage! Nisu podignute optužnice! Nije im suđeno! Protiv časnika, dočasnika i vojnika  HVO-a, koji su časno branili i obranili svoje domove, vode se istrage niz godina, podižu se optužnice selektivno po potrebi, na njima se primjenjuje zakonska regulativa po potrebi, sve s ciljem pakiranja, kreativnog izmišljanja, od strane tužitelja bivše Jugoslavije, danas BiH . Primjer Vesne Ćavar tužiteljice Županijskog tužiteljstva Široki Brijeg, socijalni kadar Saveza komunista, koja kao bivši kadar jugoslavenskih službi sude i optužuju. Primjer svećenika fra Jozu Zovku, danas isti tužitelji i sudci lažno procesuiraju optužuju časnike, dočasnike i vojnike HVO-a. Sudci po naputcima sokolovaca JNA, i danas braniteljima sude. Sudci Županijskog suda Široki Brijeg su članovi Sokolove mreže,primjer predsjednice Županijskog suda Široki Brijeg Bosiljke Rudež ( kuma Bernardice i Dragana Čovića) , kojoj je muž Blago direktor Soko Grude, pod nadzorom JNA-KOS Beograd.

Prolaze tri desetljeća od kada su zrakoplovi i topništvo  JNA, raketirali Ljubuški , i usmrtili dva anđela obitelji Kraljević, Ivanu (11. godina)  i Filipa (1. godina). Sestra i brat stradali su od raketa zločinačke JNA. Pravosuđe Sokolove mreže Hercegovine, puna tri desetljeća ništa ne čini, ne progoni zločin i zločince JNA . Ne čini , ne progoni niti pravosuđe RH, u Đakovu, Vukovaru, Dubrovniku, Zagrebu, Zadru, Šibeniku , Splitu… modus operandi struktura JNA-KOS-a, ima svoju šprancu, svoj zločin, svoje direktore, koje kroz povijest provedu, a za zločine ne odgovaraju. Imaju svoju stoljetnu zločinačku mrežu. Imaju stratišta Hrvata od Bleiburga, Jazovke , Škabrnja, Ovčara, Srebrenica, kao i dva Anđela iz Ljubuškoga, čije obitelji godinama  traže pravdu uzalud ! (NASTAVLJA SE…)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here