Makarska uskoro dobiva Titovo šetalište, Biokovska ulica postaje Partizanska, a Franjevački put – Put žrtava fašizma

Savez antifašističkih boraca i antifašista Makarskog primorja, 20. veljače 2015. godine,  uputio je dopis Gradu Makarska, kao prijedlog, novog naziva ulica.

SAB predlaže da se put od hotela Miramare do vile Irena, odnosno svjetionika nazove Titovim šetalištem; današnja Biokovska ulica da se nazove Partizanska ulica; današnji Franjevački put da se nazove Put žrtava fašizma; Ulica obitelji Barbieri nema prijedloga za lokaciju. Obrazloženje prijedloga predsjednika SABA Tonćija Pivca je da je 35. godišnjica Titove smrti, da je Tito s njima, a oni s njim. Nadalje, navodi Pivac da su se 4. svibnja 1980. godine srca stegla, od Triglava do Đevđelije, od Srijema do Jadrana. Za Tita Pivac tvrdi da je bio putnik ljubavi i mira, čovjek epohe i civilizacije. Nepravda je da se po ulicama preferira tuđmanizam i ignorira titoizam. Bilo je časno živjeti sa Titom, zaključuje Pivac. ulica josipa broza artZa Ulicu obitelji Barbieri, koju opisuje kao humanitarnu iz Crvenog križa, sinove Veljka i Franu opisuje kao skojevce i partizane, velike novinare i publiciste, turistički-ekonomski menadžeri, autor projekata ACI-ja i sto lučica hrvatskog Jadrana. Gradska organizacija SDP-a Makarska podržava inicijativu za ime Trg antifašizma. Obrazloženje, antifašizam kao svjetski demokratski pokret svrstavao je Hrvatsku u pobjednički blok u 2.Svjetskom ratu i bez sumnje je jedna od najznačajnijih vrijednosti suvremene civilizacije koja je omogućila zaštitu i razvoj demokracije, humanizma i tekovina građanskog liberalizma, a posebno zaštite ljudskih prava. Drug Pivac osobno se sa sekretaricom potrudio na mašini Olimpija otipkati prijedloge novih naziva ulica s obrazloženjima- za pohvalu. partizanskaMakarski eksperti iz javnih poduzeća izanalizirali su prijedloge i obrazloženja i zapazili da prijedlozi Pivca imaju i druge simbolike koje bi se mogle uklopiti ili bolje reći podudariti sa prijedlogom Saveza antifašističkih boraca. U kratkim crtama ćemo pokušati obrazložiti. Put od hotela Miramare do vile Irena ima simbolike u makarskoj nacionalizaciji, nakon toga u pretvorbi i na kraju u privatizaciji. S obzirom da je Pivac u obrazloženju naveo Tuđmanove zasluge u pretvorbi i privatizaciji, korektno je krenuti od nacionalizacije- povijest je povijest. Kako dati ulici naziv Titova, a da ne istražimo simboliku naziva. Dakle nesporna je činjenica da je hotel Miramare nacionaliziran. Šezdesetih godina nacionalizirano je i zemljište obitelji Beroš (i dr.), za gradnju hotela koje mjenja ime u Beograd. Zanimljiv je podatak da Obitelj Beroš (i dr.) nikada nije pravično obeštećena za tu nacionalizaciju. U to vrijeme bilo je časno živjeti s Titom pa nitko i nije imao primjedbi na provedene nacionalizacije, konfiskacije. Hotel Beograd je izgrađen šezdesetih godina, pretvoren (iz društveno u privatno vlasništvo) i privatiziran devedesetih godina i preprodan- temeljem lažiranih vlasničkih listova . U vili Irena 1956. godine organizirana je prva politička škola koju je osobno posjetio Tito. Nastavni plan i program te škole činio je dio koji su omladinci izučavali ekonomsku politiku, načela nacionalizacija, konfiskacija i eksproprijacija. Simbolika Titove ulice koju SABA predlaže ima nekoliko nekretnina, koje koriste pojedinci i pri tom godinama ubiru enormne novčane iznose.

tito5Nekretnine buduće SABA-ine Titove ulice čine: Arbun, hotel Beograd, hotel Plaža, vila Irena. Kako su na nezakoniti način navedene nekretine mjenjale vlasnika, građanima je poznato. I danas je lažirana uknjižba vile Irena predmet suda, kaznenih postupaka, parničnih postupaka,grada, države i fizičkih osoba. Kako je Hotel Plaža prodan iz portfelja poduzeća Mornar d.d. također je poznato- aranžman stečaja Mornara d.d., rasprodaja imovine kojoj je svoj obol dao jedan predstavnik političke škole iz vile Irena. Mislim da drug dolazi iz komunističke obitelji Buljan koja je poznata i po kozi Bilki. To nije bio Titov propust, al možemo se složiti da je Titova  bila politička  škola kao i đaci. Zanimljivo je kako su Titovi đaci, što iz vile Irena-političke škole, što iz Kumrovca, naučili i proveli kroz pretvorbu i privatizaciju makarskih poduzeća, nekretnina, nacionalizacija, pretvorbi i privatizacija. Nekretnina Arbun jedno je od ljepših ugostiteljskih mjesta u kojem možete popiti izvorno Nikšićko pivo, možete parkirati vozilo bez naknade i prošetati budućom Titovom šetnicom do svjetionika. S Titove šetnice možemo primjetiti prekrasne makarske hotele u kojima đaci Titovih akademija izmisliše revolving kredite, temeljem istih pretvoriše, pokradoše  i privatiziraše državnu imevinu u privatnu. Zanimljivo SABA i njen predsjednik sve pripisaše Tuđmanovoj autokraciji i nacionalizmu. Da nije bilo Tita ne bi bilo ni Tuđmana, tvrdi Pivac. Hipotetski, da nije bilo Titovih ekonomista ne bi bilo ni nacionalizacija, konfiskacija, pretvorbi i privatizacija! Pretvorbu provode pojedinci: Marković,  Manolić,  Mesić, a u Makarskoj: Urlić, Medić, Škrabić, Andrijašević, Srzić, Buljan, Bekavac, Begić, Mendeš, Glavina, Čulić, Letica, Sumić, Luketina, Mladinov Radalj, Marinović, Filipeti i dr., sve su ovo đaci škole Pivčeva putnika ljubavi i mira. Bitan  detalj- nitko od njih nije Tuđmanov đak, ili hrvatski branitelj. Za Ulicu obitelji Barbieri predložili bi lokaciju koja ide ispred hotela Osejava sve do Glavice. Prijedlog lokacije obrazložili su kroz humanizam obitelji Barbieri. Naime, Veljko Barbieri kao vizionar turizma  i kao antifašist dao je ogromni doprinos u razvoju grada Makarske. Devedesetih godina registrirao je poduzeće Osejava d.d. na koje je doznačio 5 milijuna njemačkih maraka koje su bile namijenjene gradnji ACI Marine Makarska. trgZa direktore poduzeća imenovani su poznati makarski đaci iz Titove političke škole (vile Irena) -Hrvoje Urlić i August Alač. Oni su praktično usavršili političku ekonomiju u Makarskoj (s tuzlanskim i tetovskim diplomama) na način da su napravili pokus (bez posljedica zahvaljujući Mladenu Bajiću) sa svojim kolegama iz hotelskih kuća koji se mogao ogledati u jednosmjernim transferima novaca (bez povrata i sankcija) koje je doznačila Obitelj Barbieri. Ti novci imali su više učinaka; Prvo, popravio se bonitet pet hotelskih poduzeća kojima je novac doznačen u vidu pozajmica; Drugo, novac je transferiran na private račune i iskorišten za kupnju nekretnina – zemljišta (primjerice predjela Glavice); Treće, zemljište na Glavici biva prenamijenjeno u građevinsko radi izgradnje polazišta žičare na Biokovo, tako da istaknuti đaci Titove škole Vile Iena, postaju lokalni tajkuni zahvaljujući novcima ,koje su pokrali, a koje je doznačio član Obitelji Barbijeri za gradnju ACI Marine Makarska. Titova politička škola iz vile Irena svakako je za makarsku ekonomiju  jedna od najznačajnijih vrijednosti suvremene političke  civilizacije koja je omogućila zaštitu humanizma i tekovina građanskog liberalizma, provedbu pretvorbe i privatizacije državnih poduzeća, razvoj demokracije, a posebice zaštitu ljudskih prava pri pljački novaca i imovine poreznih obveznika -građana Makarske.Nazivi ulica i trgova – prijedlog SABA, 20.1.16.

7 KOMENTARI

  1. Kako su drugovi provodili nacionalizacije; pisalo je, na osnovu članka 38.Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (sl.list FNRJ br.52/58), a na osnovu zaključaka koje su donosili na sjednici Općinskoga vijeća izdavala su se Rješenja uz Obrazloženja. Dana 13 ožujka 1954 godine, temeljem NO Kotar Makarska nacionaliziran je Hotel Mira Mare, koji je upisan kao Općenarodna imovina, nakon čega je upravljanje preuzelo Hotelsko poduzeće “Beograd” u Makarskoj. Naknadno su drugovi po svojoj sudskoj praksi koju je provodila daktilografkinja Suzana Alač, kao Predsjednica Općinskoga suda Makarska 1997 godine izvršila preupis prava korištenja na izmišljenog ili bolje reći lažiranog pravnog sljednika, koji je hotel putem natječaja prodao ili bolje reći kompezirao za dug.

  2. Danas Vila Irena nepoznatog vlasnika i korisnika ,povjesno vlasnik vile iz 1936 godine je Sikitova Irena pokojnog Vaclava iz Praga. U spisima piše – Dana 25 ožujka 1954 godine, u sudskom spisu Z 95/54. Stoji. Na temelju rješenja Zagreb, dna 28 travnja 1948 ,broj 8446148., izdanog u vezi čl.1.točka 11 Zakona o izmjenama i dopunama o nacionalizaciji privatnih pred radnih, poduzeća … uknjižuje se pravo vlasništva na ime Općenarodna imovina, zabilježbom organa upravljanja na ime Narodni odbor gradske općine – Makarska . Socijalistička partija Hrvatske na siboličan datum i to 10 travnja 1992 godine upisala Društveno vlasništvo, Vilu Irenu, s pravom korištenja, upravljanja i raspolaganja Opštinski komitet SKH-SDP Makarska, na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Baš te godine za sudcem Općinskoga suda Makarska imenuje se i daktilografkinja Suzana Alač, unatoč zabrani koje je uputilo Ministarstvo pravosuđa i uprave predsjedništvu Općinskog suda Makarska od 11 siječnja 1991. godine. Općinsko državno odvjetništvo, Građanski upravni odjel u Makarskoj, protiv Socijal demokratske stranke-SDP, Iblerov trg 9 Zagreb, podnio je tužbu 26 studenog 2003 godine za utvrđenje prava vlasništva na čestici zgrade 653. Na čudan način s čudnom sudskom praksom danas SDP Makarska koristi, upravlja i raspolaže nekretninom na Trgu Tina Ujevića. Sličnu sudbinu zadesio je i nacionalizirani Hotel Osejava. Na temelju upravljanja istaknutih članova SDP-a Makarska, nekretnine koje je Grad Makarska dobio u vlasništvo Oporukom, primjerice Hotel Osejava, čudnom sudskom praksom još čudnijim ugovorima, sporazumima, preupisima prava korištenja mjenja staroga i dobiva novoga vlasnika. To je process temeljem kojega se u Makarskoj postaje tajkun s pedigreom saveza Komunista Hrvatske, kasnije pravnim sljednikom Socijal Demokratske Partije, a sve zahvaljujući imenovanju dagtilografkinje Općinskoga suda ,Suzane Alač za sudca Općinskog suda Makarska.

  3. Neki tvrde da je Hotel Park dodjeljen je 1948 godine, Hotelskom poduzeću, al bez papira, nikada nije bio upisan u zemljišnim knjigama. Tako je čestica zemljišta 349/3 površine 1955 m2 bila vlasništvo Općine Makarska. 11 svibnja 1999 godine zaključen je čudni ugovor, kojim su konstatirane lažirane činjenice, temeljem kojega se prenosilo vlasništvo, zanimljivo da su potpisnici Ugovora Zlatko i Hrvoje. Promjenom vlasti desni su procesuirali lijeve a lijevi desne. Nije bilo sankcija a nekretnine su transferirane. Milicajci koji su provodili istrage za vrijeme Jugoslavije u privrednom kriminalu, krađama zemljišta, toliko su dobro izučili zanat da su preuzeli arhivsku građu, postali članovi i dužnosnici SDP-a . Preuzeli su upravljanja pojedinih društvenim poduzećima, s velikom imovinom (Osejava d.d.,Mariva d.d.,Putnik d.d., Kompas d.d. i dr.,kao ogledni primjer) sudske spise, prilikom preseljenja sudskog arhiva Općinskoga suda (devedesetih godina) , tim modusom zagospodarili informacijama, malverzacijama, pretvorbama, privatizacijama. Tako su nastali Takuni SDP-a Makarska. Prikrivajući svoj kriminal iz pretvorbi, privatizacija, dokapitalizacija, otvaraju teme za narod u imenovanju i mjenjanju naziva ulica, s predznakom Tita s tezom da je Tito bio putnik ljubavi i mira.

  4. Lalići iz Tučepa, Moćari-Orjunaši. Ovaj profesor ima dva sina jedan u HNS u kod Stjepana Mesića,a drugi planinari po Biokovu i direktor je Turističke zajednice sa nećakom od Buljana, Jurom Brkanom ,perjanicom HDZ-a i SDP-a., po potrebi.

  5. HDZ na čelu sa Bebekom, Brkanom, Rajčevićem, Eljugom,Klapirićem podržati će prijedlog, prešutno kao i rebalans proračuna, skupa oni kradu a narod zabavljaju sa antifašizmom i ulicama.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here