Odakle generalu Čermaku milijunsko bogatstvo?

Bijes umirovljenog generala Ivana Čermaka nakon otkrića ministra Vrdoljaka da se na nekim njegovim crpkama toči gorivo lošije kvalitete, više je nego znakovit.

Začudo, Čermak nikada ni glasa nije ispustio kada su ga optuživali da je za vrijeme krvavog Domovinskog rata švercao naftu za pobunjene Srbe i da je surađivao s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom. Nije zucnuo ni kada je u javnost procurila snimka iskaza Zadranina Mile Paraća o tome kako je za Čermaka švercao 20 kilograma kokaina koje mu ovaj nikada nije platio. No, danas se Čermak doimlje nervozniji nego ikada prije. Čak puno nervozniji nego kada je s aerodroma Pleso letio u haaški zatvor. Njegovo obrušavanje na ministra Vrdoljaka kao i cjelokupnu hrvatsku Vladu odaje dojam da je – u silnoj panici. Možda toj panici pridonosi i podatak koji je ovih dana procurio iz bankarskih krugova, kako se propitkuje kredit od 120 milijuna eura koji je Božo Prka dao Čermakovu Croduxu. Tko zna, možda su institucije napokon počele raditi svoj posao! Tekst u pretprošlom broju našeg tjednika o umirovljenom generalu Ivanu Čermaku i njegovu basnoslovnom bogatstvu, te načinu kako ga je stjecao pogotovo za vrijeme Domovinskog rata, naišao je na velik odjek naše čitalačke publike, ali i najšire hrvatske javnosti. U našu redakciju su se, u međuvremenu, javili brojni izigrani i prevareni građani Lijepe naše, kao i mnogi sudionici iz tog doba, inače dobri poznavatelji, kako su nam kazali – “Čermakove povijesne tranzicije od običnog vodoinstalatera do hrvatskog multimilijardera”. I oni su se, kažu, cijelo vrijeme u čudi pitali, kako je Čermak mogao biti ministar gospodarstva za vrijeme Domovinskog rata i s kojim stručnim kvalifikacijama? Otkrili su nam i brojne manje poznate detalje o njegovim poslovnim “podvizima” u pražnjenju rafinerije nafte, za vrijeme rata, u Bosanskom Brodu, te su nas uputili na još jednog umirovljenog generala koji se na podjednako sumnjiv način obogatio dok je Hrvatska krvarila u Domovinskom ratu i koji bi o tom periodu imao itekako puno za reći, a riječ je, dakako, o Vladimiru Zagorcu. No, krenimo redom.

Čičkove optužbe

Dakle, godinu dana nakon što je Zadranin Mile Parać snimio svoj iskaz o tome kako je za generala Ivana Čermaka švercao 20 kilograma kokaina, poduzetni Čermak je 1998. sklopio ugovor kao dobavljač naftnih derivata za SFOR u BiH u vrijednosti od 40 milijuna američkih dolara. Nakon toga je o Ivanu Čermaku počeo, u negativnom kontekstu, u novinama, te pojedinim krugovima osoba, diplomatima i inozemnim vezama, pričati Ivan Zvonimir Čičak. On je isticao Čermakovu negativnu kriminalnu i zločinačku aktivnost nakon akcije “Oluja” u Kninu. A u svom pismu State Departmentu, Čičak je Čermaka posredno osumnjičio za eventualno počinjenje ratnih zločina. Čermak je ubrzo preko posrednika tražio razgovor i dogovor s Čičkom, uz molbu da mu ne šteti poslovnim aktivnostima i objašnjavao mu je svoju nedužnost, iznoseći pritom informacije koje su optuživale Gotovinu i Markača. Čermak je ponudio i donaciju Čičku, a zanimljivo je da su tekstovi u kojima je Čičak teško teretio Čermaka, ubrzo nakon njihovih razgovora netragom izbrisani s portala. Tako je primjerice Nacional.hr na svom portalu objavio tekst pod nazivom, “Tko je smjestio Ivanu Čermaku?”, koji je ubrzo nestao s portala. Od svega, danas kada kliknete naslov tog teksta, možete pročitati samo jednu jedinu rečenicu: “Ivan Zvonimir Čičak odigrao je ključnu ulogu u podizanju optužnice protiv generala Ivana Čermaka i Mladena Markača.” A nakon što je izgladio spor sa Čičkom, general Čermak je otišao u Washington, te je o svojoj ulozi u “Oluji” razgovarao u Pentagonu. No, ugovor sa SFOR-om je ubrzo otkazan, a posao zaključen s Vanjom Špiljkom.

Mediji skloni Čermaku napuhavali vrijednost OMV-ove podružnice u Hrvatskoj

Čermak je poslovanje Croduxa vezao uz Dubrovačku banku nakon razgovora i dogovora sa svojim prijateljem Nevenom Baračem. Na računu Croduxa u banci je bilo 2,5 milijuna eura. Nakon afere Barač – Pašalić, Ivan Čermak je prešao poslovati kod Hypo banke i banke Societe General de Paris. Za francusku banku je kod Ivana Čermaka osobno lobirao Hrvoje Šarinić. Uz posredništvo Hypo banke, Ivan Čermak je ušao u poslovnu vezu s OMV-om. U 1998. godini Čermak je imao prvi razgovor s haaškim istražiteljima. Poslije 2000. godine Čermak je osnovao novu naftnu tvrtku “Tifon” koju je u vrijeme haaške istrage prodao MOL-u 2001. godine. A dvanaest godina nakon što je austrijskoj tvrtki OMV omogućio ulazak na naše tržište, Ivan Čermak zatvorio je krug i od nje kupio hrvatsku podružnicu. OMV-u je Čermak 2001. godine za 15 milijuna eura prodao skladište, šest benzinskih postaja i još desetak lokacija za gradnju novih. Onda je 2013. godine kupio 63 benzinske postaje, lokacije za nove crpke, te skladišne kapacitete na Janafovu terminalu u Omišlju. To veliko preuzimanje, Čermaka je koštalo, prema pisanju medija koji su inače bili naklonjeni umirovljenom generalu, oko 100 milijuna eura (neki su tvrdili i 120 milijuna). OMV-ovu podružnicu u Hrvatskoj službeno je kupila tvrtka Crodux derivati, koju je Ivan Čermak osnovao u studenom 2012. godine i njezin je direktor. A da bi opravdali to veliko preuzimanje koje je Čermaka stajalo 100 milijuna eura, mediji skloni umirovljenom generalu su pisali da je za taj novac (kao da se radi o napojnici), Čermak dobio jedan od najboljih lanaca benzinskih postaja u Hrvatskoj i 13 posto udjela prodaje naftnih derivata na hrvatskom tržištu. Sliku OMV-a Hrvatska kao uspješne kompanije, mediji su potkrijepili i poslovnim rezultatima iz 2011. godine: Tvrtka je imala 4,6 milijardi kuna prihoda i 25,1 milijun kuna dobiti. Za prodaju svojih podružnica u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini, OMV se odlučio zbog promjene strateške politike daljnjeg razvoja. U budućnosti će se, naime, više okrenuti istraživanju i razvoju, na uštrb maloprodaje.

Zašto je Prka odobrio 120 milijuna eura kredita Čermakovom Croduxu?

Inače, za kupnju OMV-a Hrvatska bili su zainteresirani ruski Lukoil i Gazprom, slovenski Petrol, srbijanski NIS i Ina. No, Čermak je kreditnim zaduženjima uspio namaknuti dovoljno novca za tu transakciju i sve ih nadmašio ponudom. A to da je Čermak nenadmašan i po rekordnim kreditnim zaduženjima, ovih dana nam je otkrio pouzdan izvor iz Privredne banke Zagreb. Naime, već je u određenim financijskim krugovima počela kolati informacija o upitnom kreditu od rekordnih 120 milijuna eura koji je PBZ dao umirovljenom generalu Ivanu Čermaku, upravo za kupnju OMV-a u Hrvatskoj. U tome je i više nego sumnjiva uloga i predsjednika Uprave PBZ-a, Bože Prke, koji je odobrio takav kredit Croduxu i to za otkup nečega što realno ne vrijedi ni 70 milijuna eura. Naime, pouzdani izvori nam tvrde da kupnja OMV-a, Čermaka nije mogla koštati ni 70 milijuna eura, pa se pitaju gdje je nestala razlika od 50 milijuna eura, jer toliki iznos ni “gospodarski mag” Ivan Čermak, zahvaljujući svim svojim poduzetničkim instinktima – ne može namiriti. A o kolikom iznosu je riječ, govori i podatak da je PBZ već dva puta odgodio dospijeće Čermakovih kredita. Znakovito je da OMV nikada nije objavio po kojoj cijeni prodaje hrvatsku podružnicu, ali, Čermakovi mediji su napuhavali cijenu i do 150 milijuna eura. To napuhavanje cijene vjerojatno je bilo u funkciji opravdavanja sumnjivog kredita PBZ-a, kojeg je dobio umirovljeni general. Bilo kako bilo, vjerojatno će i taj kredit, kao i njihovi glavni akteri Božo Prka i Ivan Čermak, kad tad doći na “tapet” u institucijama DORH-a i Uskoka. No, što se tiče naftnog biznisa generala Čermaka treba napomenuti još jedan bitan podatak.

Sanaderova vlada Čermaku potpisala koncesije za benzinske crpke uz nove trase autoceste

Kada je Čermak 2004. godine dobrovoljno pristao na odlazak u Haag bez izazivanja nekakvih problema, tadašnja mu je HDZ-ova vlada na čelu s Ivom Sanaderom preko noći potpisala koncesije za benzinske crpke uz sve nove trase autocesta, i tako je Čermak, po mišljenju mnogih, još jednom potvrdio kakav je ratni profiter. I dok su se mnogi čudili otkuda Čermaku toliko bogatstvo, jedini koji je imao petlju podići kaznenu prijavu protiv umirovljenog generala, bivši je časnik SIS-a, publicist i aktivist Saša Radović, koji je u međuvremenu optužen da je od Čermaka pokušao iznuditi milijun eura. Naime, riječ je o prijavi iz siječnja 2010. godine za ratno profiterstvo koju je protiv Čermaka podnio gospodin Radović. S obzirom da se po toj prijavi za vrijeme vlade Jadranke Kosor ništa nije poduzimalo, Saša Radović je po dolasku nove Vlade, točnije 2012. godine, ponovno uputio kaznenu prijavu i dodatne materijale na adrese šefa MUP-a Ranka Ostojića i ministra branitelja Freda Matića. Radović je tvrdio da ti materijali kompromitiraju Čermaka za ratno profiterstvo. Kako su neki mediji pisali, ministar policije Ranko Ostojić je tu Radovićevu kaznenu prijavu uputio DORH-u na daljnje postupanje, a na slučaju je bila angažirana zamjenica tužitelja, Danijela Paić. Ona je istragu započela, po pisanju nekih medija, s provjerama o kakvim je točno manipulacijama riječ, kojima je Ivan Čermak navodno stekao bogatstvo, o kojoj se hrvatskoj nafti radi s kojom je prema prijavi ilegalno trgovao u vrijeme rata, te gdje su računi na koje su prema navodima sjedale milijunske svote. Povjerljivi izvori otkrili su i kako se istražitelji posebno fokusiraju na istragu porijekla sporne nafte, pri čemu ih najviše zanima je li riječ o Ininoj nafti ili kakvoj drugoj, dok istodobno rade na stavljanju kompromitirajućih radnji u određeni vremenski okvir i provjeravaju kako je Čermak kao glavni logističar Hrvatske vojske bio u doticaju s naftom. Istražuju se, prema Radovićevim tvrdnjama, i navodi o londonskoj tvrtci za koju se sumnja da se koristila kao paravan za izvlačenje novca od navodnog šverca. Tako je gotovo u isto vrijeme kada je Radoviću na Županijskom sudu u Zagrebu započelo suđenje na kojem ga se teretilo da je preko posrednika od Čermaka tražio novac u zamjenu za povlačenje spomenute kaznene prijave i privatnih tužbi, DORH počeo pribavljati dokumentaciju i provoditi druge mjere, kako bi se utvrdilo je li ipak osnovana sumnja da Čermak stoji iza zloupotreba “teških” desetke milijuna kuna, na koje već godinama ukazuje taj istarski aktivist, zbog čega ga je Čermak već nekoliko puta tužio. I kako to obično biva, Radović je u međuvremenu pravomoćno osuđen i čeka na odsluženje svoje zatvorske kazne, dok Čermak i dalje širi svoja poslovna carstva.

Tomislav Mičić povezan s vođom jugoslavenskog podzemlja, Ljubom Zemuncem

Zanimljivo je napomenuti da je ključna osoba koja je bila posrednik između Radovića i Čermaka, preko koje je Radović, po njihovim tvrdnjama, tražio novac u zamjenu za povlačenje kaznene prijave, bio Tomislav Mičić za kojeg su mediji svojedobno tvrdili da je bio povezan s vođom jugoslavenskog podzemlja u Frankfurtu, Ljubomirom Magašem Zemuncem. Naime, nakon raspada Jugoslavije i povratka u Hrvatsku, Tomislav Mičić se zaposlio u Ministarstvu obrane RH, te je postao blizak suradnik posljednjeg šefa Udbe u Zagrebu, Josipa Perkovića. Na marginama jednog izvješća, Josip Manolić, ravnatelj SUZUP-a, vlastoručno je nadodao pod točkom – “Tomislav Mičić je posljednjih godina potvrdio svoje karakteristike kao ‘Perkovićevo zujalo’, jer je igrao ulogu teklića između Perkovićeva odvjetnika Ante Nobila u Zagrebu i Helmuta Rosenbrocka, odvjetnika Krunoslava Pratesa u Münchenu.” Objavljeno je da je prilikom tog suđenja Pratesu, Mičić prijetio svjedoku Petru Penavi, djelatniku SIS-a: “Poist će vas crne vrane” kao i “Poist će, vas crna rđa.” (objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji 21. ožujka 2008.). Prates je, kao što je poznato, osuđen na doživotnu robiju zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, dok je Perković u zatvoru u Njemačkoj zbog sumnje da je, između ostalog, bio jedan od glavnih organizatora Đurekovićeva ubojstva. Neoudbaška struktura u Hrvatskoj angažirala je Mičića i za zastrašivanje aktera podnošenja zahtjeva u Njemačkoj, da se oduzme odličje koje je tamo svojedobno dobio Josip Broz Tito. Mičić je nazvao Gojka Bošnjaka, podnositelja tog zahtjeva i prenio mu poruku “da će nastradati zajedno s Božom Vukušićem”. Eto, taj i takav Tomislav Mičić bio je Čermakov mamac na koji se trebao upecati Saša Radović.

General Čermak počeo je gubiti živce

No, bez obzira na sve, Radović je i dalje uvjeren da je njegova predmetna prijava protiv Čermaka sukladna Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. A sama aktivacija Državnog odvjetništva u ovom slučaju, pokazuje kako najave ministra Ostojića da će se novim zakonom o policiji osnovati posebni odjeli koji će se baviti kriminalom u pretvorbi i ratnim profiterstvom, nisu bile samo pusta priča, te kako se policija i pravosudni organi, čini se, ozbiljno bacaju u koštac s mračnom stranom Domovinskog rata na kojoj su se određeni kadrovi nemilosrdno bogatili, dok su drugi ginuli na bojišnicama. Možda upravo iz te činjenice treba iščitati Čermakovu nervozu nakon što je nedavno ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak otkrio na kojim je benzinskim postajama tijekom inspekcije pronađeno gorivo loše kvalitete. Radilo se o crpkama – Crodux, Zagrebačka bb, Sisak; Crodux, Gospodarska 29b, Varaždin; Crodux, BP Dugopolje jug; Naftne crpke ulice d.o.o. Županja. U njima su pronađena dva uzorka neadekvatne kvalitete i to eurosuper BS 95 i eurodizel BS koji imaju niske oktanske brojeve. Bijes umirovljenog generala nakon Vrdoljakova otkrića bio je i više nego znakovit, jer, začudo, Čermak nikada ni glasa nije ispustio kada su ga optuživali da je za vrijeme krvavog Domovinskog rata švercao naftu za pobunjene Srbe. Nije zucnuo ni kada je u javnost procurila snimka iskaza Zadranina Mile Paraća o tome kako je za Čermaka švercao 20 kilograma kokaina koje mu ovaj nikada nije platio. No, danas se Čermak doimlje nervozniji nego ikada prije. Čak puno nervozniji nego kada je s aerodroma Pleso letio u haaški zatvor. Njegovo obrušavanje na ministra Vrdoljaka, kao i cjelokupnu hrvatsku Vladu, odaje dojam da je umirovljeni general Ivan Čermak u silnoj panici. Možda toj panici pridonosi i podatak koji je ovih dana procurio iz bankarskih krugova da se propitkuje kredit od oko 120 milijuna eura koji je Božo Prka dao Čermakovu Croduxu. Tko zna, možda su institucije napokon počele raditi svoj posao. (dnevno.hr)

12 KOMENTARI

  1. Mi se obični puk pitamo to već godinama …..a oni tek sada ….Čudno …tek im sad postaje sumnjivo da se jedan vodoinstalater u doba rata obogati do statusa bogataša…..Zaista nas drže za ovce….

  2. Zbog njega je i pala Bosanska Posavina jer je rafineriju opljačkao.Onaj razbojnik je stoku iz Odžaka preterao u Hrvatsku,drugi je krao bivše poslovnice SDK-a treći zlatare ,oni drugi cisterne,sve pod izrekom nema smisla da neprijatelju padne u ruke.Pa i poznati general sa najviše odličja je bio ađutant i pomoćnik generala naftnog magnata.Da nije bilo rata još bi nosio teodolit i mjerio zemljišta ovako je i za Austrijske okvire bogataš.Nešto sitno je odrobijao ali je on debelu lovu stekao kao švercer oružja pa je poslije biznise na sve vrste ragranao.Mreža je ogromna upletenost svih mogućih mafijaša je sve prisutna dok je Hrvatska plijen. Pa i budući izbori za koji mjesec su bitka svih bitaka za plijen za ovladavanjem prirodnih i nacionalnih bogatstava Hrvatske.Ponekad sva ta borba mi liči da se borimo za oslobođenje zlotvora i razbojnika u nekoj Afričkoj državi Bocvani ili Burgundiju krv do koljena za pohlepno i lakomo zgrtanje novca,ljudski život ne vrijedi ništa, samo još treba stupiti na scenu poznati humanista dr.Mengele.

  3. Ovdje se nema što drugo reći nego gadljivo. Fučkaš ti državu i institucije ka ih voza jedan vodoinstalater sa nekoliko svojih pajdaša da ne kažem kriminalaca. Kakav obraz ima sastati se i grliti sa drugim čestitim generalima i ljudima iz domovinskog rata? Kako se nitko država, porezna ne pitaju kako je moguće u maloj i opljačkanoj Hrvatskoj može zaraditi basnoslovni novac. Može novac gdje burgija ne može. Bože gdje živimo.

  4. VJEROJAYNO ĆE BITI “NEKI” IZBORI U HRVATSKOJ!?
    A OVAK VELI “INSTITUCIJE”(VALJDA STOŽERAŠI I PLEN KI MUN) POČELI RADITI SVOJ POSAO…….
    OVAJ PAMFLET JE ZA PAPIR KOJI BRIŠE GUZ……….!

  5. Najtragičnije od svega je to da se za neke tu nabrojane stvari (bitne stvari-bez kojih on danas ne bi ima ni približno to što ima,ta kreda od 120 milijuna) zna sada već godinama i godinama… a opet-NIŠTA!Najveće pitanje je tu zašto se tome ne stane na kraj.Zato jer je tu umišano-kupljeno tko zna koliko ljudi,neki od njih bi sada kao trebali sudit njemu,aha,kako da ne…. na kraju,i da ga se zatvori zauvik,boli ga džon,lik ima 70-71 godinu,proživi je on svoj životni highlight.Da danas krene proces kontra njega,završili bi ga kad on bude već odavno pokojan!Dakle,po tko zna koji put,prošla baba s kolačima… dica,unuci,praunuci i da ne nabrajam dalje će bit doživotno osigurani.S vremenom će se ‘zaboravit’ odakle su te pare došle,i to će postati pošteno stečen novac.To je jedna od najtužnijih stvari…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here